PRIJE godinu dana, jako su me ljutile sve te "žute novosti“ kojima smo svakodnevno zasipani. Danas u svem tom pronalazim minute zabave, a emisije poput "Red Carpeta“ svojim me trash pristupom iznova oduševljavaju. Upravo iz tih trash poriva, volim pročitati sve ove tračeve o Ivaniševiću i Cetinskom, čije nas peripetije zabavljaju poput kakve hrvatske sapunice.
Medijskom cirkusu valja pristupiti zdravo ili uopće ne pristupiti jer u suprotnom, bit ćemo jako, jako, ljuti…
S jedne strane imate žutila gladnu publiku koja poput pasa čeka svaku kost koju im novinari dobace, a s druge strane stoje svi ti "selebritiji“ koji, šatro, ne žele da se njihova imena provlače kroz novine i blato. Ne serite besposličari, to vam je posao i priznajte da uživate kad cvilite pred svim tim jebenim fotoaparatima jer nitko normalan ne želi gledati svoju uplakanu facu u novinama i to ravno pored debelog, crvenog naslova "Varalica“, "Prevario“ ili štogod. S jedne strane razumijem Ivaniševića koji je uhvaćen "in flagranti“ jer nitko nije imun na agresivno salijetanje drkadžija koji novac zarađuju skrivajući se u grmlju u potrazi za "šaranjima“ poznatih. Pogotovo kada jebete uokolo. U ovom sam slučaju siguran da Gogo nije imao osobnu satisfakciju vidjevši svoju zakrabuljenu facu na naslovnicama kojekakvih tjednika.
No, s druge strane imamo jebenog Tonija Cetinskog koji poput apsolutnog idiota dolazi u "Red Carpet“ da bi novinaru rekao kako ne želi pričati o vlastitoj intimi koja je njemu, tobože, svetinja. Moja je reakcija bila, "ti mora da se jebeno šališ“. Nije li bilo jednostavnije povući se u osamu vlastitog doma i telefonski javiti kako nemaš namjeru javno razgovarati o nečem što je u tolikoj mjeri intimno i možebitno pogubno za opstanak tvog braka. Gotovo, stvar je riješena. Ali ne… On gostuje u jednoj od najgledanijih emisija tog karaktera da bi pred javnošću pozirao kao normalan, običan čovjek, koji nikada nije posebno držao do svih tih medijskih cirkusa. Svatko sa pola mozga zaključit će da pojavljivanje na televiziji nije najbolje rješenje ako vam je cilj čuvanje intime, baš kao što ni saginjanje pod zatvorskim tušem nije najbolji lijek za hemoroide.
Govoreći o silovanju…
Ne želim biti "bacač prvog kamena“ u slučaju Ivanišević jer njegova me se nevjera ne tiče, ali moram priznati kako me napad na paparazzija nasmijao. Zašto? Objasnit ću vam. Ako ste kojim slučajem vidjeli "oskvrnutog" novinara (ili što god oni bili) koji skrivajući svoje lice od javnosti, govori o razbijenom fotoaparatu kao da mu je netko oduzeo analnu nevinost, shvatit ćete da je stvar ipak malo izmakla kontroli. Kada sam po prvi puta pogledao intervju sa "zlostavljanim“ paparazzijem, mislio sam da ga je Ivanišević oteo, strpao ga u neki hladni podrum poput Natasche Kampush i tjednima ga brutalno silovao, ponižavajući pritom i njegov životni poziv do trenutka kada jadnom čovjeku nije uništio ponos i natjerao ga da lice krije od znatiželjne javnosti.
Najgore od svega je to što se idućeg tjedna vjerojatno neću ni sjećati Ivaniševićeve prijevare, ali i za šest mjeseci sjetit ću se "silovanog paparazza“ i činjenice kako je sitnim redateljskim zahvatima od nasrtaja palicom za golf moguće napraviti brutalni atak na rektum palicom za bejzbol. I naravno da podržavam kaznenu prijavu protiv agresivnog tenisača, ali isto tako, zabavlja me i napad na malenog "skrivača iz žbunja“ jer na taj način cirkus postaje veći i zabavniji, a budimo iskreni… Nisu li njihovi životi naša zabava?
Hrvoje Marjanović
Foto: Index