Foto: Index
ZABRINUTI pogled voditeljice, mrtva tišina u publici, potresna ispovijest prevarene žene, šokantni detalji koji su isplivali na površinu tek danas, ekskluziva, friška roba, vijest dana, nešto o čemu će poneki od nas u nedostatku pametnije teme raspravljati uz zeleni čaj, kavu ili pivo. Otvorila je dušu, priznala je sebi, voditeljici, publici i svakom gledatelju namjerniku sve ono što ju je godinama proganjalo. Bio je gad, razvratnik, bezdušna životinja, ali i njena prva velika ljubav. Do jučer ste ih mogli vidjeti kako zagrljeni slave svoju ljubav i uvjeravaju nas da za svakog postoji "the one", ali danas doznajemo da je sve bila maska, fasada, samo predstava za vječno gladnu publiku. Na svu sreću, riječ je o predstavi kojoj je odzvonilo. Vrijeme je da se zastori spuste, reflektori ugase, kulise pospreme, a na glumcima je da se raziđu u miru i pozabave nekom drugom ulogom. Možda čak i "ulogom života". Katarza. Napokon, može se mirno vratiti kući, bogatija za spoznaju da je njeno priznanje pomoglo ženama koje se nalaze u istoj situaciji.
Vidjeli smo to tisuću puta do sada. Poznati, manje poznati i apsolutni anonimusi, otvaraju svoju dušu pred kamerama i u raznoraznim talk-showovima rasipaju svoj prljav veš pred masama koje ih ne poznaju, ne doživljavaju, a ponekad čak i preziru. Najčešće upravo zbog tog neobjašnjivog nagona da svoje male, prljave i svima osim njima nevažne tajne podijele sa cijelim svijetom.
Oni koji to gledaju, trebali bi prestati s kritikama i jednostavno uživati
Ipak, svi oni koji su prema takvim ljudima kritični, a i dalje ih uporno gledaju i prate, trebali bi prestati s kritikama i jednostavno uživati. Tuđa nesreća ono je što mnoge zanima i zanima ih vjerojatno od dana kada su prvi puta, vjerojatno još u školskim klupama, čuli prvi trač. No, ono što nije jasno poriv je da javno iznošenje osobnih i zaista nebitnih pikanterija nazivamo hrabrošću, iskrenošću pa čak i korisnim savjetima. Ne, Anđa Marić nije hrabra osoba zato jer je učinila nezamislivo i priznala svijetu da je njen muž obični varalica koji snimke svoje bračne nevjere podastire ponosno kao pas koji je ulovio pticu. Daleko od toga. Učinila je dobru i ispravnu stvar zato jer je izašla iz bolesne veze zbog dobrobiti djeteta, ali na tome priča staje. Svi ostali detalji nepotrebni su i spadaju u kategoriju stvari koje ne moramo znati. Previše informacija.
Kako je priča o snimci bračne nevjere primjenjiva na bilo kog osim osobe kojoj se to dogodilo?
U tom pogledu, njeno detaljno svjedočanstvo neće pomoći drugim ženama koje se nalaze u istoj situaciji jer malo se tko našao baš u toj konkretnoj situaciji. Kako je priča o snimci bračne nevjere primjenjiva na bilo kog osim osobe kojoj se to dogodilo? Pa ta priča nije dobra čak ni u prenesenom značenju. Ne možete iz nje izvući ni neku suvislu pouku. Što? Ne ostaj s partnerom koji ti pušta snimke seksa s drugom ženom? Teško je povjerovati da prosječna žena nije u stanju sama shvatiti da je došlo vrijeme za razvod ako joj suprug umjesto "Titanika" ili "Romanse u Seattleu" počne puštati snimke ševe s kolodvorskom konobaricom. Prilično je suludo pretpostavljati da bi bez ovog sočnog detalja iz biografije Anđe Marić, gore navedena žena napucala kokice i nevjernom mužu masirala stopala dok uživaju u zrnatoj snimci s mobitela.
Upravo ti nepotrebni detalji navode nas da posumnjamo u priču o "višem cilju" i želju za prenošenjem neke univerzalne poruke ženama. Cijela majmunarija počinje naličiti najobičnijem činu samopromocije koji u konačnici neće pomoći nikome osim voditeljici talk-showa.
Čak i ako namjera nije bila sipati gomilu trivijalnosti samo zato da bi sutradan završili na svim naslovnicama, ovaj nepotrebni podatak ne možete ispustiti iz vreće i očekivati da će svi zaboraviti da ste to izgovorili. Znate da će se mediji zakačiti upravo za taj bezobzirni čin bivšeg supruga i da u tom trenutku cijela teorija o ispovjedi s ciljem općeg dobra pada u vodu. Odjednom, "sex tape" postaje centralna tema, problem svih psihički zlostavljanih žena prestaje biti relevantan i sve se pretvara u najobičnije žutilo, jadikovke pjevačice koja nije imala dobar brak jer joj je muž bio smeće, bestidnik i šuga.
Ovdje se više ni ne radi o Anđi Marić već o cijeloj "ispovjednoj kulturi" koja nas je vremenom uvjerila da javno iznošenje tajni ima neko dublje značenje.
I ovdje se više ni ne radi o Anđi Marić već o cijeloj "ispovjednoj kulturi" koja nas je vremenom uvjerila da javno iznošenje tajni ima neko dublje značenje. Pretvoreni smo u gomilu voajera koji prate seriju bizarnih ispovijedi koje služe kao svojevrsna psihoterapija. Kauč u studiju postaje kauč u ordinaciji, a jadne zvijezde koriste ga da bi se emocionalno istovarile dok mi u cijeloj priči perverzno uživamo. Nikada nemamo neke konkretne koristi od cjelokupnog iskustva jer takve pizdarije ni ne gledamo s ciljem da na tuđim greškama učimo već da u njima uživamo. To je zabava, a ne obrazovni ili informativni program.
Dakle, ako ste već odlučili razvlačiti svoj prljav veš pred svima koji imaju televizor, budite iskreni, ne trudite se to prikazati kao nešto od neprocjenjive važnosti za cjelokupno društvo. To je kavica s kolegicom. Trač partija. Nemate problema s otvaranjem pred kamerama i to je divno. Vjerojatno i vrlo oslobađajuće, ali prestanite se ponašati kao da je riječ o nečem plemenitom.
>Ostale komentare autora pročitajte ovdje