"Posljednji kralj Škotske" - Izbjeljivanje (neo)kolonijalne prošlosti
RADNJA filma, temeljena na nagrađivanom romanu Gilesa Fodena, započinje 1970. godine kada mladi škotski liječnik Nicholas Garrigan (McAvoy) vođen pustolovnim duhom odluči započeti karijeru u Ugandi. Njegov dolazak koincidira s državnim udarom kojim je 1971. godine Idi Amin, zapovjednik ugandske vojske, svrgnuo korumpiranog predsjednika Obotea i preuzeo vlast. Karizmatični Amin koji obećava reforme i stvaranje nove nacije ostavlja dobar dojam na Garrigana, a stjecajem okolnosti i novi predsjednik se upozna s liječnikom. Amin i Garrigan postaju dobri prijatelji, a mladi Škot postaje ne samo predsjednikov liječnik, nego i blizak politički savjetnik. Međutim, s vremenom Garriganu postaje sve teže ignorirati brutalnost i bezobzirnost Aminovog režima u odnosu prema političkim protivnicima, kao i sugestiju britanske obavještajne službe da otruje Amina. Stvari će se dodatno zakomplicirati kada Garrigan započne ljubavnu vezu s Kay (Washington), jednom od Aminovih supruga.
Vrlo brzo nakon početka filma postaje jasno da pravi junak filma nije Idi Amin nego Garrigan, čime i "Posljednji kralj Škotske" nastavlja holivudsku tradiciju prema kojom se ličnosti i događaji u Africi i u nekim drugim "egzotičnim" dijelovima svijeta opisuju ne iz perspektive domorodaca, nego bijelih promatrača. Za to je dodatni razlog bio u tome što je "prodati" Idi Amina prosječnoj bijeloj, odnosno američkoj, publici bilo iznad kreativnih sposobnosti današnjeg Hollywooda. Naime, za lik Idija Amina – koji se zbog nekoliko stotina tisuća ubijenih za vrijeme svoje vladavine redovno stavlja uz bok najvećih zlikovaca svjetske povijesti kao što su Neron, Torquemada, Hitler, Staljin i Pol Pot – bilo je teško stvoriti simpatije, a njegovo karikaturalno ponašanje je daleko od standarda za "ispolirane" i rafinirane holivudske zlikovce kao što je Hannibal Lecter.
Garrigan je tako postao ne junak, nego i heroj filma, pri čemu su scenaristi Peter Morgan i Jeremy Brock drastično skrenuli od književnog predloška gdje je protagonist opisan kao beskrupulozni cinik spreman zlorabiti mentalnu bolest svog poslodavca kako bi stekao što više bogatstva i moći. Roman je, dakako, daleko bliži povijesnoj istini od filma, s obzirom da je za fiktivni lik Garrigana poslužio stvarni lik Boba Astlesa, bivšeg britanskog vojnika i Aminovog bliskog suradnika koji je za vrijeme Aminove strahovlade stekao nadimak "Bijeli štakor" te nakon diktatorovog pada odsjedio nekoliko godina u zatvoru zbog suučesništva u Aminovim zlodjelima. "Uspon i pad Idi Amina" Sharada Patela, snimljen 1981. godine, dok su uspomene na Aminovo doba bile svježe, je bez obzira na slabiju režiju, glumu i budžet daleko autentičnija obrada iste teme.
Međutim, osim komercijalnih i dramaturških postoji još jedan razlog zašto je krvava stvarnost Aminove Ugande bila podvrgnuta holivudskom šećerenju. Naime, u filmu će plemeniti glavni junak, isto kao i njegovi kolonijalistički preci, preuzeti "breme bijelog čovjeka" i pokušati direktnom akcijom spasiti napaćeni crni narod. Sve to, zapravo, i nije tako različito od blairovske "trećeputaške" doktrine "demokratskog imperijalizma" prema kojima velike zapadne sile imaju ne samo pravo, nego i moralnu dužnost vojno intervenirati kako bi štitili i promicali ljudska prava i liberalnu demokraciju. Kada se malo razmisli o tome koliko je ta priča različita od one koju su koristili nekadašnji imperijalistički porobljivači Afrike, odnosno današnji "neoconski" usrećitelji Iraka, film postaje daleko mračniji nego što su to njegovi autori imali u planu.
OCJENA: 5/10 (++)
uloge: Forest Whitaker, James McAvoy, Kerry Washington, Gillian Anderson, Simon McBurney
režija: Kevin McDonald
proizvodnja: Fox Searchlight/Film Four, SAD/Velika Britanija, 2006.
trajanje: 121
Dragan Antulov
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati