BRAT i sestra Hans i Sophie Scholl bili su među najpoznatijim borcima otpora nacistima kojima su se suprotstavili lecima i antihitlerovskim parolama te svoje akcije platili životima prije 75 godina.

 

"Sloboda". To je bila riječ koju je Sophie napisala na poleđini optužnice. Ista riječ nalazila se na lecima koje je zajedno sa svojim bratom i ostalim članovima pokreta otpora "Bijela ruža" dijelila u Muenchenu pozivajući na otpor Hitlerovoj nacističkoj diktaturi.

 

Nakon što su mjesecima pod okriljem noći raznosili letke i na zidovima ispisivali protuhitlerovske slogane, Sophie i Hans su naposljetku uhićeni. Na suđenju kojemu se unaprijed znao ishod, brat i sestra Scholl su osuđeni na smrt i pogubljeni 22. veljače 1943. Presuda je izvršena giljotinom.

 

 

Tada 21-godišnja Sophie prva je dekapitirana u minhenskom zatvoru Stadelheimu, a zatim i 24-godišnji Hans. Njegove posljednje riječi prije pogubljenja bile su: "Živjela sloboda" - rečenica koja je ušla u povijest.

 

Njihova sudbina zapečaćena je samo četiri dana ranije, 18.  veljače, kada su dijelili letke na sveučilištu u Muenchenu gdje je Hans studirao medicinu, a Sophie biologiju i psihologiju. Bio je to šesti letak "Bijele ruže".

 

"U ime cijele njemačke nacije, tražimo da nam država Adolfa Hitlera vrati osobne slobode, najdragocjenije što Nijemci imaju u vlasništvu", pisalo je u šestom i zadnjem letku.

 

Fakultetski domar Jakob Schmid vidio ih je kako dijele letke u sveučilišnoj zgradi i obavijestio Gestapo. Sophie i Hans uhićeni su isti dan, a nakon njih i drugi pripadnici "Bijele ruže".

 

Dva dana poslije uhićen je 33-godišnji Christoph Probst, otac troje djece. Pogubljen je isti dan kad i Schollovi. Tijekom narednih mjeseci nacisti su ubili članove pokreta otpora Alexandera Schmorella, Willija Grafa i Kurta Hubera, profesora koji je bio autor šestog i sudbonosnog letka.

 

 

Agenti Gestapoa Anton Mahler i Robert Mohr danima su odvojeno ispitivali brata i sestru. Tek nakon što je Sophie saznala da je njezin brat priznao krivnju, bila je spremna i sama to učiniti.

 

"Ne žalim zbog svojih postupaka i prihvaćam posljedice", kazala je Sophie.

 

Teolog Robert Zoske u knjizi "Flamme Sein" (Budi plamen), nedavno objavljenoj biografiji Hansa Scholla i "Bijele ruže", piše da su zalaganje za pravednu stvar brat i sestra Scholl naučili od svojih liberalnih protestantskih roditelja. Njihov otac Robert odbio je nositi oružje u Prvom svjetskom ratu te je služio u sanitetu, a majka Magdalena je bila medicinska sestra, luteranka koja je položila zakletvu žrtvovanja.

 

Roditeljima je bilo dozvoljeno vidjeti djecu prije pogubljenja. Molbe za pomilovanjem su odbijene. Sestra i brat Scholl te Probst završili su na giljotini u pet sati popodne.

 

Presuda se znala i prije suđenja. "Vlasti traže da se osuđujuća presuda donese za nekoliko dana te da se pogubljenje provede ubrzo nakon toga", bila je direktiva koju je sud primio prije i prije prvog zasjedanja.

 

 

Sudskim procesom je predsjedao zloglasni nacistički sudac Roland Freisler koji je posebno zbog toga doputovao iz Berlina u Muenchen. Svjedoci su ga opisali kao "mahnitu osobu koja je vikala i urlala dok mu glas ne pukne".

 

Sve do uhićenja Sophie i Hansa tog fatalnog jutra 18. veljače na sveučilištu, Gestapo nije uspio ući u trag tajnom pokretu otpora.

 

Nakon strašnog poraza njemačke vojske u bici za Staljingrad 1942. i pogibije stotina tisuća vojnika, "Bijela ruža" je pojačala svoje aktivnosti. Cilj je bio pokrenuti val otpora nacističkom režimu.

 

"Nećemo zašutjeti. Mi smo vaša loša savjest. Bijela ruža vam neće dati mira", bio je sadržaj četvrtog letka.

 

U njemu je bio i poziv: "Kopirajte i dijelite dalje".