OD SVOG celuloidnog gnojiva kojima nas obasipa Hollywood vjerojatno najveći prijezir zaslužuju romantične komedije - žanr čija bi radnja teoretski trebala biti najbliža stvarnom životu, ali čiji primjerci u posljednje vrijeme pokazuju sve bezočnije vrijeđanje inteligencije gledatelja.

Ili, preciznije, takav dojam se stječe sve dok gledatelji na filmove kao što je "Date Movie" (u domaćem prijevodu "Film za upucavanje"), odnosno ostvarenja kojima Hollywood kroz nekakvu "parodiju" reciklirati svaki iole popularniji film koji se našao u kinima u prethodnih 18 mjeseci.

Režiserski dvojac zaslužan za "Film za upucavanje" svoj je zanat (iako će mnogi "zločinački pothvat" smatrati daleko primjerenijim nazivom za takvu aktivnost) ispekao na seriji horor-parodija "Mrak film", a ovaj put su svoje "sposobnosti" primijenili na romantične komedije.

Usprkos početno vrlo dobroj gledanosti i komercijalnim rezultatima, "Film za upucavanje" je ostao upamćen kao jedan od najomraženijih filmova u povijesti, ne samo među kritičarima, nego i običnoj publici, o čemu svjedoči ocjena 2,7 na IMDb-u.

Na takav film, u kojem se najpoznatije scene i prizori iz zasluženo i nezasluženo popularnih romantičnih komedija beskrvno recikliraju začinjeni s "malo" pedofilije, nekrofilije, zoofilije i referenci na različite metaboličke procese (sve u PG-13 standardima uobičajeno licemjernog američkog cenzorskog odbora), ne bi trebalo previše trošiti riječi.

Osim, dakako, kada je u pitanju Sophie Monk, nekadašnja australska pobjednica australske verzije "Pop idola" čije je spektakularno ukazanje negdje na polovici filma možda jedini trenutak kada gledatelji izloženi ovom nedjelu (pogotovo oni muškog spola) ne razmišljaju o tome da počine nešto što bi ih odvelo u bolnicu, groblje ili zatvor.

Od filma je, s druge strane, daleko zanimljiviji DVD-izdanje koje je još jedan primjer kako katastrofalno loši filmovi znaju imati prilično dobre posebne dodatke. Gledanje istih bi se ponekad, kao u ovom slučaju, čak i moglo preporučiti u terapeutske svrhe. To se, doduše ne odnosi na kratke intervjue s glumcima posvećene njihovom romantičnom životu, odnosno izbačene scene koje jasno pokazuju da ovakav "Film za upucavanje" ipak nije ono najgore što je gledatelje moglo zadesiti.

Tu je i opcija gledanja filma s nasnimljenim smijehom test-publike, nakon čega se gledatelj može pitati što su ti nesretnici konzumirali prije takve torture.

S druge strane, tri alternativne scene gdje gledateljima Sophie Monk demonstrira kreativno korištenje peteljke su dovoljno kratke i zabavne da poprave dojam o filmu. Audio-komentari su, kao i obično najvrijedniji dio filma.

Prvi od njih pripada Friedbergu i Seltzeru - dvojcu zaslužnom za ovo nedjelo. Ovdje im se, pak, mora odati priznanje na iskrenosti, s obzirom da ne pokušavaju naći nikakvo opravdanje za svoj rad, odnosno spremni su složiti da im je film smeće.

Drugi audio-komentar pripada glumačkoj ekipi, u čemu sudjeluje i Sophie Monk i nalazi shodno primijetiti da joj je bilo prilično neugodno snimiti svoju antologijsku scenu, ali da su s njome njen otac i brat iz tko-zna kojih razloga oduševljeni.

Možda najvrijedniji posebni dodatak je "anti-komentar" Scotta Foundasa, kritičara "L.A. Weeklyja" koji je film pokopao, te Boba Straussa iz "L.A. Daily Newsa" koji se o istom usudio napisati neku lijepu riječ. Međutim, potonji tijekom komentara, i ponovno izložen istom traumatičnom iskustvu je prisiljen prihvatiti argumente svog kolege i provesti 80-ak minuta nabijajući film i sve vezano uz njega na kolac.

Jedini izuzetak je, dakako, Sophie Monk u kojoj dvojica kritičara prepoznaju sjajan talent za "screwball" komediju koja se, po njihovim riječima, danas u Hollywoodu više ne pravi.

Uloge: Alyson Hannigan, Sophie Monk, Adam Campbell, Tony Cox, Eddie Griffin, Fred Willard, Jennifer Coolidge
Režija: Jason Friedberg & Aaron Seltzer Proizvodnja: 20th Century Fox, SAD, 2006. Trajanje: 83
Ocjena filma: 1/10 (katastrofalan)
Ocjena DVD-a: 7/10 (vrlo dobar)

Dragan Antulov