Recenzija filma Carsko putovanje: Kada američka desnica hvali francuski dokumentarac
FANOVI "Planine Brokeback" razočarani gubitkom "Oscara" su uz - po njima zlatnog kipića nedostojnu "Fatalnu nesreću" - pronašli još jedan argument za tezu o tome da je losanđeleska Akademija skrenula udesno, odnosno pokazala svoje pravo konzervativno lice. Riječ je o "Carskom putovanju", francuskom dokumentarnom filmu koji je nagrađen "Oscarom" od strane glasača te iste Akademije.
Američki konzervativci i desničari su ovogodišnje "Oscare" često uzimali kao krunski dokaz teze o "izopačenom", "ultra-liberalnom" i "subverzivnom" Hollywoodu čiji filmovi kroz agresivno promoviranje homoseksualizma i sličnih životnih stilova podrivaju tradicionalne vrijednosti. Međutim, za razliku od gotovo svih drugih "oskarovskih" kandidata, "Carsko putovanje" je izazvalo ogromno oduševljenje upravo u tim krugovima.
Naime, konzervativno usmjereni filmski kritičari, kao i društveni komentatori, su u "Carskom putovanju" pronašli panegirik obiteljskim i drugim vrijednosti koje Hollywood po njima tako bezočno nastoji podrivati. Da stvar bude još zanimljivija (i američkim desničarima još draža) "Carsko putovanje" je napravilo dar-mar na američkim kino-blagajnama, sasvim atipičan za strane dokumentarce, te bolje rezultate od mnogih razvikanih "oskarovskih" uzdanica.
Fenomen "Carskog putovanja" je utoliko zanimljiviji što je riječ o prirodoslovnom dokumentarcu ne previše različitom od onih koje korisnici kablovske i satelitske televizije svaki dan mogu gledati na "Discovery Chanelu" i "National Geographicu".
Film je francuski biolog i dokumentarist Luc Jacquet godinu dana snimao na Antarktiku, u blizini francuske istraživačke postaje na obali Adeline zemlje. Radnja prati godinu dana u životu kolonije Aptenodytes forsteri ili carskih pingvina.
Svake godine u antarktičku jesen spolno zreli carski pingvini napuštaju svoje prirodno oceansko stanište kako bi krenuli na 90 km dug put prema unutrašnjosti. Cilj tog putovanja je parenje, a nakon toga briga o jajetu i piletu, pri čemu svaki od roditelja mora trpiti glad, zimu i snažne polarne vjetrove.
Film je prepun fascinantnih prizora koje prati prilično zanimljiva i originalna glazba Emilie Simon. Međutim, umjesto klasične dokumentarne naracije Jacquet se služi glumcima koji tumače pingvine i opisuju svoje osjećaje.
Taj će tekst predstavljati veliko razočaranje, s obzirom da prečesto roni u gotovo samoparodijsku patetiku. Mnogi ozbiljni biolozi su zbog njega i kritizirali film, držeći kako je iz komercijalnih razloga pingvinima dano previše ljudskih obilježja. Međutim, američki i drugi konzervativci su upravo zbog toga zavoljeli film, jer su pingvini, njihov monogamni seksualni život i neopisivi napori uloženi za brigu o potomstvu protumačeni kao ideal tradicionalne obitelji kojemu mora težiti svaki čovjek.
Film koja se kao DVD pojavljuje u našim videotekama je originalna francuska verzija sa "poetskom" naracijom i Simoneineom glazbom (za razliku od američke verzije s konvencionalnom naracijom Morgana Freemana i glazbom Alexa Wurmana). Gledatelji imaju opciju birati između hrvatske sinkronizacije, odnosno originalnog francuskog audija s hrvatskim podnaslovima.
Dodaci na disku će malo poboljšati opći dojam u filmu jer pružaju znanstvenu podlogu zbivanjima u filmu. Riječ je o Jacquetovom dokumentarcu "Of Penguins and Men" gdje on na klasični dokumentaristički način opisuje život pingvina, odnosno kako za vrijeme te misije umalo nije poginuo. Tu je i kratki segment "National Geographica" o antarktičkim pingvinima i utjecaju globalnog zatopljenja na njihov način života. Oba segmenta nisu prevedena.
režija: Luc Jacquet
proizvodnja: Buena Vista/Canal Plus, Francuska, 2005.
trajanje: 80
OCJENA: 5/10 (solidan)
Dragan Antulov
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati