Recenzija filma "Grizzly Man": Dokumentarac za klasu bolji od ostalih

Recenzija filma "Grizzly Man": Dokumentarac za klasu bolji od ostalih

S OBZIROM na opadanje kreativnih potencijala u Hollywoodu, sve je manja vjerojatnost da će ijedan "veliki" film među publikom moći izazivati smijeh, plač i na neki drugi način je obarati s nogu kao što su to činili veliki klasici prošlosti.

Umjesto toga je daleko veća vjerojatnost da će takve efekte izazivati gledanje naizgled prozaičnijih dokumentaraca.

Jedan od možda najboljih primjera je "Grizzly Man", djelo koje opisuje istinitu priču koja kao da je izašla iz glave najmaštovitijeg scenarista. S obzirom da se te priče dohvatio legendarni filmaš poput Wernera Herzoga, postaje sasvim jasno zašto je ovaj film dobio cijeli niz uglednih nagrada.

Gledatelj koji ne zna da je riječ o dokumentarcu, odnosno gledatelj kome ime poput Herzoga ništa ne znači, mogao bi steći dojam da je "Grizzly Man" crna komedija, a ne dokumentarac. Točnije, ovaj film na trenutke izgleda kao ne baš previše duhovita parodija "Blair Witch Projecta", i jedino mrtvački ozbiljna naracija Wernera Herzoga razbija tu iluziju.

Protagonist filma je Timothy Treadwell (1957 - 2003), neobičan lik koji u mnogo čemu ima sličnosti s junacima Herzogovih igranih filmova. Obdaren privlačnim fizičkim izgledom, Treadwell se u mladosti pridružio mnogim mladim ljudima koji su u Hollywoodu pokušavali ostvariti glumačku karijeru.

Nakon neuspjelog pokušaja da dobije ulogu barmena u "Kafiću uzdravlje", Treadwell će pasti u ponor alkohola i droge. Iz njega će ga izvući putovanje u nacionalni park Kaitami u Aljasci gdje je u ljeto 1990. godine, kao što to danas mnogi vole govoriti, "pronašao sebe" u društvu tamošnjih medvjeda.

Otada će Treadwell svako ljeto provoditi među svojim četveronožnim prijateljima, te svoja iskustva predočiti u bestseler-knjigu te na osnovu nje postati medijska zvijezda i ikona boraca za zaštitu okoline i prava životinja.

Detalj koji je bez svake sumnje najviše zaintrigirao Herzoga za tu priču, i film zapravo učinio mogućim, bila je činjenica da je Treadwell na svoje posljednje ekspedicije nosio video-kameru i snimio oko sto sati materijala.

Herzog u svojoj naraciji Treadwella proglašava talentiranim filmašem i kao dokaz za to pruža cijeli niz briljantnih kadrova koji gledateljima prenose prirodnu ljepotu Aljaske. Ipak, daleko fascinantnije su gotovo nadrealne scene u kojima se Treadwell približava divovskim mesožderima kojima je prije toga davao imena kao "Čokoladica" i  to samo da bi im piskutavim infantilnim glasićem iskazao ljubav.

Jednako je fascinatna scena u kojima ti divovi pokazuju svu svoju brutalnost kada se zakače oko ženke; Treadwell nam nakon toga pokazuje poprište događaja koje izgleda kao da se na njemu vodila tenkovska bitka, a opisuje ga riječima primjerenijim za svađu dvoje male djece u vrtiću.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Na temelju te dvije scene će mnogi gledatelji izvući zaključak koji sam Treadwell svih svojih godina među medvjedima nije znao ili nije mogao napraviti. Taj zaključak će, pak, proizaći iz razgovora koje je Herzog zabilježio s Treadwellovim roditeljima, prijateljima, poznanicima, suradnicima, prirodnjacima, službenicima parka, aljaškim domorocima te, konačno, sudskim patologom.

Njihove riječi daju snažan kontrast riječima samog Treadwella koji, kada ne snima medvjede, koristi svaku priliku za iznošenje raznih stavova koji, kako film odmiče, pokazuju čovjeka sve više udaljenog od stvarnosti i potonulog u "artističko ludilo" koje je sam Herzog, kako priznaje u svojoj naraciji, imao priliku upoznati na setovima svojih ranijih filmova.

Publika će se Treadwellu, upoznavši njegove vrline i mane, diviti ili ga žaliti. No, ironijom sudbine, najsnažniji trenutak filma jest onaj u kome se Treadwell uopće ne pojavljuje. Umjesto toga imaju priliku vidjeti Herzogovo lice kada u slušalicama čuje tonski zapis Treadwellovih posljednjih trenutaka i na temelju Herzogovog izraza lica mogu rekonsturirati što se zapravo događalo.

Herzog je donio mudru odluku da od toga spasi publiku i u slijedećoj sceni Jewel Palovak, Treadwellovoj bivšoj djevojci i suradnici, daje savjet da vrpcu uništi kako je nikada ne bi imala prilike slušati.

Taj mali dašak humanosti, odnosno odbijanje priklanjanja senzacionalizmu koje krasi tolike današnje filmaše, razlogom zašto je "Grizzly Man" daleko iznad većine suvremenih dokumentarnih filmova.

On gledateljima isto tako odbija nametati stav - neki od njih će prihvatiti tezu o Treadwellu kao plemenitom idealistu koji je za svoj san bio spreman platiti najveću cijenu; neki će ga smatrati romantičnom "svetom budalom", a neki i eko-frikom koji je "dobio što je zaslužio".

No, svi će se vjerojatno složiti da je riječ o osobi itekako dostojnoj jednog sjajnog filma.

"Grizzly Man"
režija: Werner Herzog
proizvodnja: Discovery Docs/Lions Gate, SAD, 2005.
trajanje: 106 min.
OCJENA: izvrstan (9/10)

Dragan Antulov

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara