Foto: Miranda Cikotic/PIXSELL, Mašenjka Bačić

VRUĆE subotnje jutro u Splitu, temperatura je preko 20 stupnjeva, a Zvončac, livada koja je inače u ovo doba godine i dana prazna, puni se ljudima. Na parkiralištu pored veliko je vozilo s razglasom, okolo šetaju policajci, na livadu su postavljeni štandovi s majicama za prodaju, na skalama u hladu krafne i boce vode dijele se besplatno. Od deset sati prosvjednici "Hoda za život" okupljaju se naoružani transparentima „Želim život“, „Ja sam osoba, ne izbor“ i varijacijama na temu te šarenim balonima. Pokoji drži hrvatsku zastavu.

Dolazimo do štandova koji prodaju majice. Oko njih se okupljaju grozdovi ljudi. Majice koštaju 35 kuna. Više puta tijekom okupljanja animator će na mikrofon pozvati one koji ih nisu kupili da to učine. Tri djevojke razvrstavaju prodajne materijale. Organizatori kažu da u ovom prosvjedu i organizaciji sudjeluje više od 200 volontera. Pitamo djevojke za izjavu, spremno nas upućuju prema vozilu s razglasom, tamo su oni koji imaju dozvolu da govore. Želimo sam znati zbog čega su došle, zašto podržavaju prosvjed. Ne mogu pričati, ispričavaju se, takve su upute.

Organizatori "Hoda za život", u ovom slučaju Udruga Dalmacija za život, prema uzoru na ostale inicijative koje se u Hrvatskoj, ali i diljem svijeta organiziraju po istom principu, metodama i taktikama, nastoje djelovati u kontroliranom okružju. „Život počinje začećem“ tema je ovogodišnjeg Hoda i rečenica koju uporno ponavljaju. O zabrani pobačaja ne pričaju. Izjave su afirmativne, to su upute.

Nešto otvorenijima pokazat će se prosvjednici koji ne sudjeluju u organizaciji.

Veselim korakom sredinom livade ide i umirovljena Marica (61). Na glavi joj je kapa koja je štiti od sunca, u ruci transparent s fotografijom malenih stopala i natpisom „Nijedno stopalo nije toliko maleno da ne bi moglo ostaviti utisak na ovom svijetu.“

„Podržavam život koji počinje začećem. Nema tog zakona koji to može osporiti“, uvjerava nas Marica. Na pitanje znači li to da je protiv pobačaja, Marica odgovara: „Sve sam vam rekla u prvoj rečenici.“

I Jerko i Ivica, devetnaestogodišnji studenti, jedan FESB-a, drugi radiološke tehnologije, kazat će otvoreno zašto su tu. „Ne volimo Index“, otvoreni su kao i o razlozima zašto su došli.
„Mi smo za život, a protiv pobačaja i eutanazije“, kazat će ovi devetnaestogodišnjaci otvarajući tako i temu još uvijek rijetko prisutnu u našem javnom životu, ali dobro poznatu zagovornicima konzervativnih ideja u Europi i svijetu.

S ružičastim balonom u ruci i bijeloj majici s natpisom "Dalmacija za život", nastavnica engleskog i njemačkog jezika Kornelija rado nam pozira. Na pitanje zašto je tu, spremno odgovara: „Zato što nam je civilizacija postala civilizacija smrti, a ne života.“ Razgovorljiva je, pitamo je li ova inicijativa ipak krije iza sebe nastojanja restrikcije i zabrane pobačaja. „Mislim da svatko, svako dijete ima pravo na život. Mislim da nismo mi ti koji odlučujemo koje dijete može živjeti, a koje ne. Ipak je netko viši to odlučio. Ako je Bog to odlučio, da to dijete treba doći na svijet, onda stvarno treba doći na svijet“, rezolutna je Kornelija.

 Niz padinu sa šeširom na glavi spušta se i gradonačelnik Andro Krstulović Opara. „Gospodine gradonačelniče, može li izjava?“

„Ne može“, odgovara kao „oparen“ gradonačelnik Opara i odlazi u drugom smjeru. Kasnije ćemo doznati, neki drugim medijima dat će izjavu. Čini se da preuzima taktike svog „šefa“ -  premijera Andreja Plenkovića koji razgovara s odabranim novinarima. 

Oko 11 sati formira se kolona. U koloni je i konceptualni umjetnik Josip Mateša iz Vodica, kojeg je hrvatska javnost upoznala prilikom travanjskog prosvjeda protiv Istanbulske konvencije kad je nosio instalaciju s „vaginom“ oko glave. Za ovu priliku odabrao je bebu koja nosi natpis „Hoću se roditi, nemojte ozakoniti moje ubojstvo“. Josip Mateša iskren je u svojim namjerama.

Na razglasu nekoliko puta ponavljaju raspored. Transparent prvi, nešto prosvjednika, vozilo s razglasom pa ostali – upute su koje se čuju iz mikrofona. Prosvjednici formiraju poslušno kolonu. Prema procjeni PU splitsko-dalmatinske, jer organizatori nisu željeli o brojevima, ima ih između 5 i 7 tisuća. „Sva ljudska prava počinju začećem“ – transparent je na čelu povorke koji drže uglavnom mladi ljudi. Iza njih su stariji s križevima, slikama Gospe i drugim rekvizitima. Sunce je jako, uskoro više neće biti ni hlada od pokojeg stabla na Zvončacu, i prosvjednici postaju nestrpljivi.

Na rubu livade štandovi su inicijativa koje prikupljaju potpise za referendum, one koja želi otkazati Istanbulsku konvenciju i druge Narod odlučuje, za izmjenu izbornog zakonodavstva i smanjenje prava manjina. Načičkali su se duž cijele staze kojom će povorka proći – od Zvončaca do Rive, točnije samostana Svetog Frane, koji je odnedavno poznat diljem Hrvatske zbog optužbi za zlostavljanje maloljetnika jednog od pripadnika njihova reda.

Dok se povorka formira, na zapadnoj obali tek je pokoji turist. Slučajni prolaznik, a to u ovom slučaju može biti samo stranac jer stanovnici grada znaju da se u ovo doba dana ne izlazi ni na zapadnu obalu, ni na rivu, mogao bi ovu paradu lako zamijeniti za Pride. Atmosfera je vesela, prosvjednike, među kojima je velik broj djece bez kapa i drugih pomagala za zaštitu od sunca, ne ometaju ove vrućine. Lagano cupkaju u ritmu pjesme. Treba im pola sata da prođu rutu koju su organizatori odabrali.

Pred ulazom na livadu susrećemo turiste Raúla i Claudiju, sredovječni par iz Bolívara u Argentini. Drže mapu u ruci i traže plažu. Zaustavljaju nas i pitaju što je ova manifestacija. Objašnjavamo o čemu je riječ i pitamo za mišljenje. „Ja sam uvijek za život. I djeteta i majke koja želi to dijete“, kaže Claudija. „Ali smo i za abortus“, dodaje Raúl. „Znaš, u našoj zemlji žene još uvijek umiru zbog loše obavljenih pobačaja“, kaže Claudija. Upućujemo ih u smjeru plaže i nastavljamo s prosvjednicima.

Sporo idu, muzika trešti iz zvučnika, vruće je, duž cijele zapadne obale nema skoro nikoga, tek netko sjedi u kafićima ispod ceste. Na stupovima još su uvijek ostaci noćašnje gerilske akcije – crveni plakati s crnim natpisom „Zajebi hod jer uništava život tvoj“. Organizator Goran Velić ubrzano hoda pred kolonom, koordinira povorku. Pitamo ga da nam komentira ovu noćnu akciju te onu drugu koja je na Dražanac postavila veliki transparent „Hodate protiv života! Hodate protiv slobode!“. „Ništa nisam vidio“, kaže dodajući kako svatko ima pravo na svoje mišljenje u okviru demokratskih pravila. Uistinu, transparent na Dražancu u 11:25 kad povorka prolazi tuda, više nije na zgradi.

Približavaju se samostanu Svetog Frane, svira Thompson „Lijepa li si“. Povorka je već iscrpljena, čuju se uzdasi. „Ovo je sad gotovo?“ Mikrofon preuzima Goran Velić, jedan od organizatora. „Neosporiva je činjenica da život počinje začećem. Ako želimo pravedno društvo, život trebamo štititi od začeća do prirodne smrti“, govori Velić dok se povorka pomalo rasipa, traži hlad. Do nastupa grupe Dalmatino znatno je smanjena. Hlad je potražio i saborski zastupnik Davor Ivo Stier.

Pronalazimo ga kraj obližnjeg bankomata. Došao je s obitelji, ove godine je u Splitu jer ide na krizmu nećaka u Dicmo pa je spojio to dvoje. „Svake godine smo tu, na Hodu za život. To je akcija koja nije protiv nikoga, već za život od začeća do prirodne smrti“, ponavlja i Stier mantru prosvjednika. Pitamo je li potpisao koji od zahtjeva za referendum. „Za političke izjave, bit će prilike u hrvatskom saboru“, odgovara nam Stier i odlazi s obitelji u nepoznatom smjeru. Dalmatino još uvijek svira. Iza njih je fontana, djeca čiji su roditelji još uvijek tu, brčkaju se u i oko nje.