MILANSKI Inter jedan je od najslavnijih i najtrofejnijih nogometnih klubova svih vremena. Bili su 18 puta prvaci Italije, sedam puta su osvajali Kup, tri puta Kup UEFA-e i tri puta su bili prvaci Europe.

 

Bez ikakve dvojbe, klub fascinantne povijesti i nevjerojatne tradicije. Međutim, Inter desetljećima već prati i stigma da je jedan od najlošijih trgovaca u svijetu vrhunskog nogometa, a neke od njihovih promašenih poslovnih odluka tijekom vremena postale su antologijske.

 

Britanski The Sun uhvatio se upravo tog dijela bogatog nasljeđa kluba iz Milana i podsjetio je na najveće Interove greške u posljednjih 27 godina.

 

Juventus je opako pogriješio s Henryjem, Milan s Davidsom, o Realu, Liverpoolu i Chelseaju bespredmetno je trošiti riječi kad pričamo o njihovim užasnim kupovinama ili prodajama. Kad bi duboko zaronili u nogometne almanahe, sigurno je da bismo uspjeli svakom velikom klubu pronaći pokoju golemu grešku. No kad na jednom mjestu vidimo najveće Interove promašene prodaje, posebice što su neke od njih direktno išle u korist gradskog rivala, nemamo izbora nego složiti se s The Sunom.

 

Svoju je tezu engleski tabloid potkrijepio sa šest po njima najvećih promašaja u Interovoj povijesti.

 

Za jednog od najboljih njemačkih nogometaša svih vremena Inter je 1992. Stuttgartu platio svotu u iznosu od šest milijuna današnjih eura, no čovjek koji je redefinirao ulogu halfa i na neki način revolucionirao nogomet nije se privikao na život u Italiji ni na talijanski nogomet. Riđokosog istočnog Nijemca mučila je nostalgija i premda je bio solidan na terenu, nakon samo šest mjeseci vratio se u Bundesligu. Borussia Dortmund isplatila je Interu 4,5 milijuna, a Sammer je zauzvrat Borussiju odveo do dvaju naslova prvaka Njemačke i titule kontinentalnog prvaka 1997. S Elfom je 1996. bio prvak Europe, a iste je godine osvojio i Zlatnu loptu.

 

 

Sa sedamnaest godina zaigrao je za prvu momčad Ajaxa, u kojem se zadržao sedam godina osvojivši 1987. Kup pobjednika kupova te Kup UEFA 1992.

 

Bio je toliko dobar da je mogao birati klub u koji će otići, a Johan Cruyff mu je savjetovao da odbije Real koji je bio najuporniji. Bergkamp s reputacijom jednog od najboljih igrača na svijetu odlazi u Inter koji je za njega platio 9,7 milijuna eura, no u Milanu se nikad nije do kraja prilagodio. U dvije sezone zabio je samo 11 golova, većinu vremena svađao se s medijima koji su ga nakon jedne loše utakmice prozvali magarcem tjedna, a legendarni su bili njegovi sukobi s Urugvajcem Rubenom Sosom.

 

Nakon dvije godine stagniranja na Giuseppe Meazzi, odlazi u London i potpisuje za Arsenal. Pokazat će se da mu je to bio to potez života. Bergkamp je u Londonu procvjetao, a navijači Topnika dobili su novog idola kojem su na prilazu Emiratesu sagradili i spomenik. U 11 sezona igranja za Arsenal (tamo je 2006. i okončao karijeru) oduševljavao je nogometni svijet svojim bravurama, a posebno su dojmljivi bili njegovi golovi. Nitko nikada nije zabijao tako divne golove kao Neleteći Nizozemac.

 

Inter je u cijeloj toj priči nešto i zaradio (prodali su ga u London za 11,2 milijuna eura), no s obzirom na to kakvu su igračinu Nerazzurri tek tako otjerali, taj je profit nikakav. Arsenal mu je ispred bivšeg stadiona na Emiratesu podigao spomenik, a izabran je i za drugog najboljeg igrača u povijesti kluba (iza Thierryja Henryja).

 

Inter ga je doveo iz brazilskog Palmeirasa za 3,5 milijuna eura, a Brazilac je odigrao samo jednu sezonu na San Siru. Nikako nije uspio pronaći zajednički jezik s trenerom Royom Hodgsonom koji je zamislio da bi Brazilac bio puno bolji kao krilo. Carlos nije tako mislio i otišao je u Real za šest milijuna. U Madridu je ostao devet godina, a za to je vrijeme osvojio tri naslova prvaka Europe i postao jedan od najboljih bočnih igrača svih vremena.

 

 

U slučaju talijanskog maestra teško je reći da je Inter financijski baš podbacio, s obzirom na to da je prodajom Pirla u Milan zaradio silan novac, no kad pogledamo što je sjajni veznjak kasnije napravio u karijeri, a pogotovo da je nesretni Inter ovom prodajom direktno pojačao gradskog rivala (a to se ne radi NIKAD), nema dvojbe da je prodaja Pirla bila ćorak. Inter je doveo Pirla iz Brescije za svega dva milijuna, a u tri godine Andrea je za Nerazzurre odigrao svega 22 utakmice. Većinu vremena je proveo na posudbama u Reggini i Bresciji, a onda ga je 2001. Milan platio 18 milijuna. Za gradskog je rivala Pirlo igrao punih 10 godina, s njim je osvojio dvije Lige prvaka i nametnuo se kao jedan od najboljih veznjaka modernog doba te svjetskog prvaka s Italijom.

 

 

Kao jedan od najkvalitetnijih produkata čuvene Ajaxove škole, debitirao je u službenoj ligaškoj utakmici 29. studenog 1992. protiv Groningena kad je imao svega 16 godina i 242 dana te je time postao najmlađi debitant u povijesti Ajaxa. Legendarni Franck Rijkaard koji se baš tih godina vratio u Amsterdam kako bi na zalazu karijere predvodio Van Gaalov Ajax do naslova prvaka Europe, za Seedorfa je jednom rekao:

 

''Možda ima manje od 17 godina, ali meni je čast da dijelim svlačionicu s takvim igračem''.

Bio je jedan od ključnih igrača u pohodu na europski tron 1995., a nakon kratke epizode u Sampdoriji kupuje ga Real koji je gradio momčad za Ligu prvaka. S njim u momčadi Kraljevski klub 1998. vratio je europsku titulu nakon pune 32 godine posta, a u zimu 1999. odlazi u Inter koji je za Nizozemca platio 24,3 milijuna eura.

 

U Interu je odigrao dvije odlične sezone, ali Nerazzurri rade možda i najveću glupost i s Milanom rade trampu za Francesca Coca. Ne podcjenjujući Coca koji je bio dobar igrač, Talijan nije mogao ni stati u istu rečenicu s Nizozemcem koji je u redovima gradskog rivala osvojio dva naslova prvaka Italije i još dva europska naslova. Seedorf je jedini igrač u povijesti koji je osvojio Ligu prvaka s tri različita kluba.

 

 

Kad ga je doveo kao klinca, Inter je Viterbeseu platio skromnih 40 tisuća eura za dječaka koji će u budućnosti postati jedan od ključnih ljudi u Juventusovom nizu od pet, a vjerojatno i šest uzastopnih titula te stoper kojeg žele svi najbogatiji europski klubovi.

 

Za prvu momčad Intera zaigrao je samo jednu utakmicu, a milanski klub ga je slao na posudbe u Treviso i Bari, da bi ga u lipnju 2009., kao dio velikog trejda koji je između ostalog uključivao dolazak Thiaga Motte i Diega Milita, prodao Genovi za četiri milijuna eura, da bi koncem istog prijelaznog roka prešao u Bari. Sezonu u Bariju je odigrao izvanredno i Juventus ga u ljeto 2010. kupuje za 15,5 milijuna, a sve nakon toga je povijest.