LUCKASTI redatelj, scenarist i filmski glumac Woody Allen nedavno je progovorio o nizu fobija koje ga muče, a koje se često reflektiraju u filmovima koje snima. Allen se boji koječega: pasa, sunca, kukaca, djece, visine, srna, raka, ali i svijetlih boja! Također, priznao je kako mu crne misli često ne daju mira, ali i da u njima pronalazi inspiraciju za svoje filmove u središtu kojih se najčešće nalaze njujorški intelektualci rastrgani životnim i filozofskim dvojbama.
Sa 19 godina je počeo pisati za The Ed Sullivan Show. U 60-ima je počeo nastupati kao stand-up komičar. Godine 1965. po njegovom scenariju snimljen je njegov prvi film "Što ima novo, mačkice?" (kojega nije režirao), a u kojem je jednu od glavnih uloga igrao Peter Sellers. Godinu dana kasnije snimio je svoj prvi film kao redatelj, parodiju "Što ima, Tiger Lily?" u kojoj je krivo presinkronizirao jeftini japanski špijunski triler u komediju. 1967. nastupio je i u parodiji "Casino Royale" u kojoj je parodiran James Bond, no navodno je bio jako nezadovoljan snimanjem i gotovim rezultatom. "Zgrabi novac i bježi", svoj drugi film kao redatelj, snimio je 1969. Tijekom tog razdoblja snimao je većinom jednostavne komedije apsurda u kojima je i sam glumio.
Plakat Allenovog filma "Annie Hall" iz 1977. napravio je preokret u njegovoj karijeri te se okrenuo ozbiljnim i realističnim temama iz stvarnog života u tragikomediji "Annie Hall". Za taj film je osvojio dva Oscara, za najbolji scenarij i režiju, međutim nije se pojavio na dodjeli nagrade. Od tada je povremeno snimao i drame, kao što su "Interijeri", po uzoru na svojeg idola, švedskog redatelja Ingmara Bergmana. "Stardust Memories" je navodno inspiriran filmom "8 1/2" kojeg je režirao Federico Fellini.
Tijekom 80-ih eksperimentirao je najrazličitijim filmovima s originalnim pričama; među njima je i pseudodokumentarac "Zelig" te fantastična komedija "Ljubičasta ruža Kaira" u kojoj lik iz filma siđe s platna u stvarni svijet - za taj je film Allen osvojio Zlatni globus i BAFTA-u za scenarij. Za tragikomediju "Hannah i njezine sestre" je osvojio trećeg Oscara za scenarij, a sam film u kategoriji komedije ili mjuzikla je osvojio Zlatni globus. Usto, sa zaradom od 40 milijuna dolara u kinima SAD-a, to je njegov najkomercijalniji film. Nakon tog filma Allen je upao u kreativnu krizu snimajuči nezapažene filmove, sve do hvaljene drame "Zločini i prijestupi" iz 1989.
U 90-ima je ponovno zapao u krizu jer njegovi filmovi "Sjeni magle" te "Tajnovita ubojstva na Manhattanu" nisu privukla ni naklonost publike ni kritike. Mnogi su počeli i prigovarati da prečesto glumi glavnu ulogu u vlastitim filmovima te da stalno izabire mlađe žene za partnerice u pričama. 1994. ponovno se vratio u formu hvaljenim komedijama "Meci iznad Broadwayja", "Moćna Afrodita" i "Razarajući Harry". U 21. stoljeću Allenovi novi filmovi opet su naišli na podvojene ocjene kritičara i mlake pohvale, uz par iznimaka kao što je triler-drama "Završni udarac" u kojoj je nastupila Scarlett Johansson koju je redatelj proglasio svojom novom muzom. Sa sveukupno 14 nominacija za Oscara, bilo za režiju, scenarij ili glumu, Allen drži rekord kao jedna od osoba s najviše nominacija za tu nagradu. Ipak, nijednom nije došao na dodjelu - iznimka je bila jedino 2002. godina, kada se pojavio kako bi pomogao ugledu grada New Yorku nakon napada 9/11. Rijetko kada se pojavio u filmovima koje nije osobno režirao - među njima su i animirani film "Mravi" i "Naslovnica" iz 1976.
U jednom intervjuu je izjavio da su njegovi najdraži vlastiti filmovi "Ljubičasta ruža Kaira", "Muževi i supruge" i "Završni udarac".
V.V.
Foto:JLP