Ilustracija: 123rf

NOVINAR BBC-ja Bryan Lufkin u nedavnom članku izvještava o političkoj važnosti vode kao resursa. Dijelove njegovog članka prenosimo u nastavku.

"Što bi se dogodilo kada bi se ukinula opskrba vodom cijele jedne zemlje? Kakve bi bile globalne posljedice tog događaja?

Osim što je pijemo, voda oduvijek napaja trgovinu, inovaciju i gospodarski uspjeh zemalja. Dok vodene površine obično oblikuju prirodne granice zemalja, događa se da više naroda dijeli pristup rijekama ili jezerima, poput Nila, koji prolazi kroz desetak zemalja, pa čudi što tamo nije bilo više "hidropolitičkih" sukoba.

Stručnjaci se slažu da bez pristupa vodi ne bi bilo mira u svijetu. U 21. stoljeću nestaju zalihe slatke vode, klimatske promjene podižu razinu vode i mijenjaju granice, nagli rast stanovništva troši zalihe vode, globalni hipernacionalizam slabi diplomaciju, a očekuje se i povećana potražnja vode, koju se naziva "budućom naftom".

Mir u svijetu ovisi o hidropolitici

"U brojnim područjima vodene površine prolaze kroz nekoliko zemalja ili se protežu njihovim granicama. Zemlje koje se nalaze uzvodno uživaju veće ovlasti od zemalja koje se nalaze nizvodno.

Na Bliskom istoku slijev rijeke Jordan najveći je izvor vode za regije poput Jordana, Palestine i Izraela, koji se dugo vremena nalaze u stanju međusobne političke napetosti. U Siriji se veliku sušu dijelom krivi za ratove, Egipat i Etiopija stoljećima se sukobljavaju oko rijeke Nil, pa su, poput Malezije i Singapura koje su sklopile sporazum, napravile kompromis i sagradile branu.

Prema Pacifičkom institutu, neprofitnoj organizaciji za informacije o resursima vode iz Kalifornije, od 2000. godine pr. Kr. dogodili su se deseci sukoba.

Kako bi se postiglo da svi dobiju dovoljno vode, rješenje nije da jedna zemlja kontrolira opskrbu vode druge zemlje, niti je rješenje u sukobima, već se ono nalazi u tome da zemlje koje imaju više hrane i vode izvoze u druge zemlje".

Podjela zaliha vode

"Aaron Wolf, profesor geografije na državnom sveučilištu Oregon, kaže da postoje tri pitanja u vezi s vodom u 21. stoljeću.

Prvo je pitanje najočitije - nedostatak vode, koji ubija jednaki broj ljudi kao i bolesti poput malarije i AIDS-a. Drugo se pitanje odnosi na političke implikacije tog nedostatka. U Siriji je tako povijesna suša otjerala ljude u gradove, što je dovelo do porasta cijena hrane i daljnjih napetosti. Treće je pitanje, koje se ne spominje često, prekogranični tijek vode. Kada se voda kreće između zemalja, primjenjuju se riparijska pravila. No, Wolf kaže da bismo zbog tog trećeg dijela, hidropolitike, trebali biti najoptimističniji, jer je tu bilo najmanje sukoba".

Veliki izazov - izgradnja hidrodiplomacije

"Zbog porasta napetosti u svijetu, vrlo je važno jačati diplomatske odnose. Stoga je Wolf na svojem sveučilištu pomogao u organizaciji Programa u upravljanju sukobima oko vode, u kojemu se nastoji predvidjeti nastanak tih napetosti u sljedeće tri do pet godina, kako bi se poboljšala globalna suradnja".

Rješenje? Veće plaće farmerima

"Voda se nalazi i u zemlji koju farmeri koriste za uzgoj povrća, usjeva i stočne hrane, a zatim se ta voda prenosi u te proizvode, žito i meso prije nego se isti pošalju u zemlje u kojima uvelike nedostaje hrane i vode. To se naziva "virtualna voda" i igrat će važnu ulogu u 21. stoljeću. No, farmeri su nedovoljno plaćeni zbog politika kojim se nastoji snižavati cijena hrane, a sve kako bi građani bili zadovoljni.

Više od 60 posto zemalja diljem svijeta uvozi hranu iz zemalja s viškom vode, poput Sjedinjenih Američkih Država i Kanade. Stručnjaci kažu da je trgovina virtualnom vodom rješenje za mir u svijetu, ali to političarima ne odgovara, jer žele da se čini da dobro upravljaju svojim zemljama.

U 21. stoljeću najbitnije je da svi surađujemo u dijeljenju najvažnijeg Zemljinog resursa. Sasvim je razumna želja za održavanjem globalnog pristupa vodi i uvijek treba misliti na političku važnost vode", zaključuje Lufkin.