NEVEN CIGANOVIĆ najavio je svoj povratak u Hrvatsku kao da je riječ o nekom relevantnom. Kao da se radi o "drugom dolasku" Isusa Krista, a ne "estetski poboljšanom" stilistu koji u sjećanje priziva Leatherfacea. No, unatoč svoj toj drami, morate ga simpatizirati jer riječ je o čovjeku čije ste modne savjete pratili sa nesvakidašnjim oduševljenjem.
Izrazito je zanimljivo čitati sve te izjave kojima si ovaj Pokemon pridaje na važnosti. Kao, "danas svi pokušavaju biti Neven Ciganović". Trenutak kada o sebi počinjete govoriti u trećem licu, trenutak je kada se valja zapitati "jesam li otišao predaleko?". Zanimljivo je da Miroslav Radman nikada nije uhvaćen u bahatim monolozima kojima veliča svoju ulogu u modernom društvu. Radmanu bih to oprostio jer Radman je relevantna figura koju valja respektirati na više nivoa, pa čak i ako bi se zanio i počeo govoriti nešto u stilu:
- Gledajte, kada Miroslav Radman kaže da ovo sranje nije evolucijska i molekularna genetika, tada je bolje da maderfaking Miroslava Radmana i poslušate… Yo!
Naravno, Radman to neće učiniti jer riječ je o inteligentnom čovjeku, ali kada "stilisti" svoj položaj počinju shvaćati preozbiljno, tada mi oprostite ako sam pomalo grub i direktan u izjavi da se ovdje ipak radi o nusproduktima sveopćeg ludila koje je zahvatilo gotovo sve hrvatske medije (čemu, prilično jasno i sam doprinosim). Upravo je to ludilo zaslužno za pojavljivanje raznoraznih zvijezda koje svojim hobijima pridaju daleko veću važnost nego ih ti hobiji zaslužuju. Ljudi, vaš je posao komentiranje odjeće i načina kako netko istu nosi, nemojmo se zavaravati jer dan kada svoje komentare društvenih nebitnosti počnem shvaćati preozbiljno, bit će dan kada sam konačno zavrijedio da me netko upuca direktno u potiljak. Velikim kalibrom kojeg se ne bi posramio ni lovac na veprove.
"Popu pop, a Nevenu Ciganoviću gdje mu je mjesto"
Sjećam se kada je Nenad Korkut gostujući u Knjazovoj "Koledžici" kratko i jasno konstatirao kako se posao stilista ne treba shvaćati preozbiljno i kako je riječ o najobičnijoj zajebanciji koju on tretira kao usputni izvor zarade. Ne znam je li čovjek bio iskren kada je to govorio, ali bio je to poprilično važan dan za sve stiliste pod hrvatskim nebom. Jedan od "njih" stavio je cijeli taj "posao" na pravi nivo i rekao "popu pop, a Nevenu Ciganoviću gdje mu je mjesto".
No, ipak mislim kako je riječ o nedostatku pravih prijatelja koji će ti u trenucima apsolutnog ego-tripa reći da si glupan koji zavrjeđuje podsmijeh javnosti. Stvari su poprilično jednostavne i funkcioniraju savršeno. Ti si glup, netko ti ukaže na glupost, ti nakon nekoliko minuta negodovanja zaključiš kako si uistinu pravi majmun i svi su sretni i zadovoljni, a jednog dana svakom se čovjeku desi da prijatelju vrati istom mjerom jer prijateljstvo, između ostalog, posjeduje i kvalitetu konstruktivne kritike.
Dakle, znamo da si bio u Americi i znamo da je Amerika divna zemlja, prepuna bombona, šarenih mašni i divnih odjevnih artikala, ali ne valja smetnuti s uma kako si ti i dalje samo stilist.
Nešto kao "just Jack" ili u ovom slučaju "just Neven".
Hrvoje Marjanović