JESENSKE sheme gotovo svih televizijskih kuća u Hrvata i ove će godine vrvjeti reality proizvodima svih vrsta. Od ponovnog silovanja različitim Big Brother klonovima koji nemaju za ponuditi apsolutno ništa (osim ako naravno, bijesni pobunjenici ne upadnu u kuću i pod prisilom oružja stanare natjeraju da po prvi puta uistinu zarade novac), preko "kvizova" koji iz godine u godinu od natjecatelja zahtijevaju sve manje znanja, pa sve do onih "rijelitijija" čiji je konačni cilj ismijati natjecatelje i učiniti ih predmetom sprdnje cijele nacije. Među potonjima ističe se jedan od vjerojatno najbolesnijih umotvorina otkad je američka vlada prilagodila zakone ne bi li mučenje zarobljenika učinila što maglovitijim pojmom. Riječ je o "Trenutku istine".
Naime, ako već niste upoznati s premisom ovog showa, reći ću vam kako je riječ o jednostavnoj i efikasnoj ideji. Dakle, natjecatelji se priključuju na detektor laži i prisutnosti roditelja, partnera i prijatelja odgovaraju na poprilično neugodna i intimna pitanja voditelja, a glas iz režije, na temelju nalaza detektora, gledatelje obavještava jesu li odgovori istiniti ili ne. Nagrada je novčana (500.000 kuna), ali sve ostalo je neprocjenjivo.
Kada smo prije desetak godina, gotovo svakodnevno, imali prilike gledati američki talk show Jerryja Springera mnogi su od nas, gotovo u nevjerici, odmahivali glavom i tvrdili da je takvo što u našoj zemlji nemoguće. Hrpetina apsolutnih seljačina koji svoju intimu iznose pred kamerama bez nekog određenog, ili barem jasnog, cilja djelovala je kao nešto daleko i nepojmljivo umu normalna čovjeka. Zašto bi netko svoje probleme rješavao putem televizije? Što vas može nagnati da se na taj način blamirate osim ako niste plod incesta ili kriminalno glup čovjek čiji su roditelji ozbiljno zastranili u odgoju? Najčešći komentari koje smo tada mogli čuti bili su "ah, to su ludi Amerikanci" ili "to kod nas ne bi prošlo". Samo deset godina kasnije i s jednom jedinom razlikom (više novca), odlučili smo prigrliti nešto daleko gore i neusporedivo gluplje.
Postavlja se pitanje. Jesmo li vremenom postali nacija sa zavidnim brojem glupih ljudi i nezavidnim ekonomskim statusom ili smo oduvijek bili latentni debili bez dovoljno dobre prilike da cijelom svijetu pokažemo koliko smo ustvari žalosni? Za 500.000 kuna ljudi su spremni otkriti najskrovitije tajne, ne samo svojoj rodbini već i svekolikom gledateljstvu koje će s bolesnim užitkom upijati odgovore na pitanja kao što su: "jeste li prevarili partnera/partnericu", "je li vam sadašnji dečko priuštio najbolji orgazam", "volite li još uvijek svoju bivšu" i "biste li se odselili iz grada, vratili u rodno selo i pomogli bolesnom ocu".
Nedvojbeno je da ovdje govorimo o "punom pogotku" u okvirima zabavnog programa i savršenom načinu da zaradite na nepresušnom izvoru ljudske gluposti, ali sagledamo li to s ljudske strane, riječ je o monstruoznoj strahoti koja je i u ostatku svijeta pomakla granice dobrog ukusa i otvorila vrata za neke nove "debilane" koje samo čekaju da ih uvijek spreman narod prihvati s oduševljenjem.
Možemo očekivati niz pokušaja da se cjelokupna cirkusarija racionalizira i još veći broj onih koji će nas uvjeravati da su oni koji se protive ovakvom tipu eksploatacije samo uplašeni čobani u vječnom strahu od vlastitog "prljavog rublja". I to je možda točno. Možda su oni koji ovo ne podržavaju iznimno neiskreni ljudi koji svoje tajne skrivaju kao političari realno stanje u imovinskim karticama, ali javno prostituiranje intime i dalje će ostati najbolesniji koncept znan čovjeku. Novac i slava savršeni su poticaj, ali budimo iskreni. Niti je riječ o neopisivo velikoj sumi niti se svaka televizija svim snagama želi izboriti za mogućnost da u svoje redove uvrsti ženu koja javno priznaje da je napaljuje seks sa povrćem ili muškarca koji je priznao da bi pokrao firmu kada bi znao da lopovluk neće biti otkriven. Na kraju krajeva, malo koja firma mašta o takvom kadru.
Možda je ovo preuveličavanje cjelokupne situacije, možda su natjecatelji pojedinci čiste savjesti i možda naša pitanja neće biti toliko škakljiva, ali jedno je sigurno. Od stranih televizija uspješno usvajamo samo ono najgore.