Foto: Press/YouTube

GLAZBENIK Momčilo Bajagić danas slavi 58. rođendan. Tim povodom u suradnji s Yugopapirom donosimo intervju koji je dao Poletu 1989. godine.

Siječanj 1989: "Kada se nakon turneje po Sovjetskom Savezu vratiš u Jugu, zaključiš koliko je mala. To je malo mjesto gdje maltene svaka ulica ima nešto protiv druge. U vrijeme kada se Europa ujedinjuje i kada ti više uopće neće trebati putovnica za prelazak iz jedne zemlje u drugu, ja se plašim da se u nas, nakon podjela na pokrajine i republike, ne krenemo dijeliti na gradove i ulice. To je stvarno glupo, jer je toliko mali prostor... "

POLET: Preslušavajući sve tvoje ploče, uključujući i rad s Ribljom čorbom, primijetio sam da skoro sve tvoje pjesme imaju autobiografski štih, prezentiraš, naime, uglavnom sebe?

BAJAGA: Mada ne radim direktno priču u smislu prepričavanja života, veoma mi je bitno da sam ja dio tih osjećaja koja je ta pjesma doživjela. Ne mogu napraviti pjesmu "Godine prolaze" ako se u tom trenutku nisam osjećao tako. To je važno, jer izvjesno je, ali se teško objašnjava, da publika uvijek osjeti ako ta pjesma nije iskreno napravljena, bez obzira koliki ti bio profesionalac. Ako u pjesmama nema iskrenosti, publika to ne prima.

Mislim da su emocije veoma bitne u bilo kojoj umjetnosti. S druge strane, trudim se da se previše ne otvaram i da ne pričam totalne intimnosti, ali na osnovi mojih pjesama možeš veoma jednostavno zaključiti kakav sam ja čovjek.

Možda sam iskreniji u pjesmama nego u pojavljivanju, u bilo kojem medijskom pojavljivanju. To je ono u što vjerujem da je čisto i pošteno, bez obzira na to što znam da su ovi razgovori i slikanja za televiziju dio posla, a ovo ne shvaćam kao posao. To mi je zadovoljstvo.

Strašno apolitičan tip

POLET: Ako bi pravili dublju analizu tvoga rada, dolazi se do zanimljiva zaključka da su, ustvari, sve tvoje pjesme žalosne, tj. odaju nekakvu tužnu prazninu.

BAJAGA: Pa, ova nova ploča "Prodavnica tajni" u cijelosti je takva. Kada bih morao izdvojiti nekakvo osjećanje s ove ploče, mislim da je to sjeta; čini mi se da su sve pjesme sjetne, ali ne tužno sjetne, mogao bih čak reći veselo sjetne. To je žalost za proteklim vremenima koja su bila bolja, jer ja sam na sreću bio generacija koja je osjetila više zezanja, kada je bilo više love i veselja. To se maltene čuje u svakoj pjesmi. Imaš ovu pjesmu "Godine prolaze" i to je sada kao ljubavna pjesma, prelistavanje fotografija, ali počinje tekstom koji je meni kao ilustracija za sve ovo:

"Sjećam se slike ja, od pre par godina, na slici proljeće i sunčan dan..."
... Tada je sve bilo sunčano i lijepo, dok je ova pjesma "Vjerujem - Ne vjerujem"...
"Jer je noć, noć, noć, totalni je mrak..."

... Više je vezana uz današnje vrijeme, bez obzira na to što je ploča ljubavna i nema afiniteta biti angažirana. S obzirom na to da ja živim u ovoj zemlji i sve osjećam što se događa, tako da cijelo vrijeme postoji ta neka crta vremena u kojem je ploča nastala.

POLET: "Prodavnica tajni" ne predstavlja određen stav, barem se to ne može zaključiti između redova. Međutim, ploča ipak dodiruje aktualne političke trenutke u Jugoslaviji. Kakav je u stvari tvoj stav prema događajima u nas?

BAJAGA: Ja sam strašno apolitičan tip i gledam da se ne bavim politikom, jer me to uopće ne zanima. Drugo, smatram da je politika duhom niža disciplina od umjetnosti. Meni je muzika mnogo vrednija od politike, iako rock and roll u sebi ima bunt. Ja se trudim da se ne bavim dnevnom politikom, jer smatram da to umanjuje prednost umjetnosti. Politika se brzo mijenja i onda sve te pjesme više ništa ne vrijede. Mislim da je dobra angažiranost kada napraviš Hazarski rječnik, koji su preveli na osamnaest jezika, a ima šansu da dobije Nobelovu nagradu, i onda mu u Francuskoj kažu: "Jesi li ti mislio na Baske u Španjolskoj, a u Engleskoj na Severnu Irsku, a ovdje je li mislio na Kosovo".

To je nekakva angažiranost koja može biti aktualna i za deset godina. A ja da napišem pjesmu "Poskupjele cigarete", zatim poskupi kava i sve ostalo, ta se pjesma može baciti u smeće. Trudim se da to izbjegavam. A neka moja opredjeljenja... Ja sam krenuo slušati muziku, rock and roll, i ušao u sve to kada su hipici prestajali postojati. Popio sam taj "vajboro" i svi smo braća i sestre, svi smo isti. Kad me pitaju što sam po nacionalnosti, ja im odgovaram da sam stanovnik Zemlje. Ja stvarno mislim da smo svi isti i da ovo što se sada događa fura na mračno doba srednjeg vijeka.

Koncert za gladne mačke

POLET: Lov na vještice?

BAJAGA: Doslovno. Imam mnogo prijatelja po svim krajevima zemlje, imam prijatelje u Sovjetskom Savezu i u Burmi i uopće me ne zanima jesu li oni Eskimi, Kinezi, Japanci... Mislim da je najvažnije da se mi možemo razumjeti.

Kada se nakon turneje po Sovjetskom Savezu vratiš u Jugu, zaključiš koliko je mala. To je malo mjesto gdje maltene svaka ulica ima nešto protiv druge. U vrijeme kada se Europa ujedinjuje i kada ti više uopće neće trebati putovnica za prelazak iz jedne zemlje u drugu, ja se plašim da se u nas, nakon podjela na pokrajine i republike, ne krenemo dijeliti na gradove i ulice. Tako kada ideš iz ulaza broj 23 na 27, trebat će ti putovnica, viza i šest formulara. To je stvarno glupo, jer je toliko mali prostor...

Moj ćale ima najbolju teoriju o nacionalizmu, a on ima isto shvaćanje kao ja. On kaže: "Mi smo na Balkanu. Tu su prošli Tatari, Huni, Avari, Turci, Austrijanci..." Nitko ne može precizno reći za sebe kojeg je porijekla. Svaka vojska koja je prošla ostavila je iza sebe nekog traga, tako da ja ne znam što je radila moja prababa i tko je meni direktan predak. Mislim da je to sve pitanje predrasuda i nadam se da će to vrijeme brzo proći, jer se posebno rock and roll ne bi smio petljati u to. Svjetski rokeri su pokazali da kada je frka u Etiopiji napravi se "Live Aid"; kada je Mandela u zatvoru napravi se koncert protiv aparthejda. Tako se hoću baviti muzikom.

Napravit ću koncert za gladne mačke, za nezbrinutu djecu i ugrožene životinje, ali neću dozvoliti nikome da na bilo koji politički način manipulira s onim što ja radim, jer je ovo muzika, u krajnjoj liniji zabava i umjetnost, ali nije politika.

POLET: Rekao si da si apolitičan, a ipak reagiraš na poskupljenje cigareta kao svaki normalan potrošač ovoga društva. U stvari, iskazuješ svoj bunt prema skupoći i inflaciji.

BAJAGA: Pa jesam. Evo, mi smo napravili najjeftiniji omot u Jugi koji se može napraviti. Ova ploča košta oko milijun i trista u prosjeku, što ovisi o općinskom porezu. To je najjeftinije za jednu LP ploču u Jugi. Napravili smo crno-beli omot, jednostruki omot bez ikakvih vrećica, bez ičega i on košta šesto tisuća manje nego da je specijalno izdanje, i to je jedini način da mi pomognemo ljudima da lakše dođu do ploče a da na toj ploči imaju moju sliku, sliku banda koji je svirao, i riječi. Mislim da se tako može raditi.

Sada radimo turneju. Ja sam oduvijek imao prilično visoke kriterije. Dolazio sam najboljom opremom i rasvjetom, a to je sada teško. Da ne bi opterećivali publiku sa skupim ulaznicama, napravili smo pametan potez i potpisali ugovor s firmom "Interpublic", koja zastupa "Lord Extra Festival". Oni će biti naši sponzori, a to će nam omogućiti da zbog te love koju daje sponzor ne dižemo cijenu karte a da publika ipak dobije koncert na svjetskom nivou. Tako pokušavamo olakšati ljudima koji nas vole da jeftinije dođu do naše muzike.

Spotove umjesto sjednica

POLET: Ako si primijetio, u posljednje se vrijeme skoro svi glazbenici bave politikom, tj. u intervjuima uglavnom pričaju o sadašnjoj situaciji, i to skoro svi - i oni koji su se bavili politikom i oni koji se nikad do danas nisu njome bavili. Što ti misliš o tome?

BAJAGA: Mi smo vrlo čudna zemlja. U nas ima, prvo, najviše profesionalnih političara na svijetu, a političara amatera, definitivno, ima najviše u galaksiji, jer tko se politikom ne bavi profesionalno, bavi se amaterski. Ja sam to htio izbjeći, jer umjesto 50 spotova na televiziji imaš neku sjednicu koja traje satima.

Dajmo malo ljudima oduška da zaborave to što se događa. Ja nisam kompetentan, ali pitanje je koliko mi znamo što se događai koliko su te informacije koje dolaze do nas realne. Ne želim da se petljam u to, jer moj je stav da je muzika mnogo ljepša od politike. Bolje da oni misle o tome što ja radim nego da ja mislim o tome što oni rade.

POLET: U novije vrijeme je u nas trend izdavanja videokazeta rock-bandova. Što je s vašim videom?

BAJAGA: Videokaseta se pojavila, s tim što tiraže videokaseta nisu pretjerano velike i to se vrlo brzo prodalo. Ovaj put snimat ćemo video i živu ploču. Snimili smo show za Televiziju Titograd, i taj show će se pojaviti na videokaseti.

Ljudi iz diskografskih kuća shvatili su da je vrijeme novac, pa će se ta traka iz našeg televizijskog showa brzo pojaviti na tržištu. Imat ćemo tako ove godine dvije kasete, ovu sa showom i naš live-nastup. PGP RTB je napravio probu i objavljivao compact-discove s nekakvim pop-koktelom gdje mi imamo jednu pjesmu. Napravljena je probna tiraža od dvije tisuće primjeraka i to je sve otišlo za mjesec dana. Ovu ploču smo miksali digitalno na "R-dat" kaseti i može lako da se prenese, jer tu nema kopije. Svaka kaseta je original, pa ćemo izdati compact-disc s novom pločom "Prodavnica tajni".

Ne razumijem se u piće

POLET: Kada ćete svirati velike koncerte?

BAJAGA: Turneja bi trebala krenuti krajem veljače, a u Zagrebu bi trebali svirati početkom ožujka. Moj najuspješniji koncert bio je ovdje u Ledenoj dvorani. Ja to pričam svugdje. Uvjerljivo najbolji koncert bio je u Zagrebu. Prije toga smo se dogovarali da tu snimimo živi album, no zbog nekih tehničkih nesporazuma nije došlo do te realizacije.

Strašno žalim što nismo snimili taj koncert. Publika je bila nevjerojatna. Ljudi su neprestano držali ruke u zraku i ne znam kako su to izdržali sat i pol vremena. Sve pjesme su pjevali otpočetka do kraja, jer za živu ploču vrlo je bitna publika, a ovdje nas je publika strašno dobro primila. Mislim da ćemo ovaj put ispraviti tu grešku. Osigurao sam se da napravimo normalan koncert u Ledenoj dvorani, a vjerojatno ćemo raditi neke besplatne koncerte u Beogradu, Zagrebu, Skopju, a to ovisi o gradskoj upravi gdje će ti koncerti biti održani.

Mislim da ćemo to sve snimati, a posebno zbog toga što Radio Zagreb ima pokretni 24-kanalni studio, koji je sigurno najbolji u zemlji. Publika je odlična, tehnika je odlična i mislim da ćemo taj živi album snimiti baš u Zagrebu.

POLET: U dvije i pol godine pauze bio si sve vrijeme daleko od glazbe. Čime si se sve bavio?

BAJAGA: Bavio sam se različitim stvarima. Ja volim da radim i baš se nafuram na šljaku. Ali, kad se umorim, onda se odmaram pet, šest dana i ne znam što ću sa sobom. Moram raditi bilo što samo da ne sjedim i ne buljim u prazno. Kada je završila turneja po Sovjetskom Savezu, onda smo basista Cvele i još jedan muzičar skupili lovu i kupili 16-kanalni studio. To mi je bilo pravo uživanje. Radio sam razne stvari. Prvo sam producirao album beogradske grupe Heroji, jer namjerno nisam htio uzimati neku visokotiražnu grupu. Heroji su momci na mjestu. Jedno vrijeme snimao sam radijske reklame, i to čak vrlo uspješno. Ljudi prema tome imaju niži stav, ali to uopće nije točno jer je to meni kao autoru bilo strašno interesantno. Radio sam reklamu za "Pionir" iz Subotice, koja traje 30 sekundi. Nisam to nikad prije radio, a u principu me zanima kazališna i filmska muzika.

Sve te druge forme što su po trajanju drugačije kao autoru ti daju nekakav drugi fazon. To su kratke forme gdje ti nemaš šanse da nešto mijenjaš. Ja sam napravio tu reklamu i svi su bili zadovoljni. To mi se svidjelo i, na kraju krajeva, vrijeme mi je brzo prošlo. Mislim da uza sve ovo čime se bavim hoću raditi kazališnu i filmsku muziku, i te nekakve kratke forme, jer mislim da je to važno. Sada ću raditi za "Zvezdara teatar" kazališnu muziku i to je prvi put da to radim.

Došli su ljudi da im to napravim za jednu predstavu, a ja ni sada ne znam kako se predstava zove. Premijera će biti 15. siječnja. Došao mi je redatelj Saletović, koji mi je rekao da predstava ima strašno puno zajedničkog s pjesmom "Ruski voz". Njemu se to dopalo i rekao mi je da se skoro sve uklapa u scenarij i u predstavu. Imam dosta muzike koju nisam mogao iskoristiti jer je preduga forma, a nije ni pop ni rock. Posao rockera nije duga vijeka, pa ću se baviti ovim poslom jer ja nikad ne bih otvorio kafić ili pizzeriju. Ja ništa ne znam ni o piću ni o hrani, u smislu takva posla. Jedino što znam jeste muzika i zbog toga ću radije otvoriti studio, ili ću uložiti pare u instrumente.
Kad budem imao 50 godina i kad me više ne budu zanimale turneje, radit ću muziku na drugačiji način.

A sad hlađenje

POLET: Jedno si vrijeme konstantno izdavao albume, takoreći godišnje. Ispričao si čime si se bavio u ovoj dvoipolgodišnjoj pauzi, ali ja mislim da se ipak dogodio određen preokret u tvojoj karijeri. Je li došlo do glazbenog zasićenja?

BAJAGA: Nije se ništa specijalno dogodilo. Poslije tri ploče ja sam osjetio da se previše stvari događa oko mene. Ja volim raditi u miru. Osjetio sam da ja ne vodim posao, nego da posao vodi mene. Osjećao sam, ako tako nastavim, sigurno ću napraviti neku glupost. Rekao sam stoga sebi: "Ajde da sada malo ohladimo!"

Nisam ni znao koliko će trajati pauza. Sale je dogovorio turneju po Sovjetskom Savezu, da imamo u međuvremenu što radimti. To je jedina značajnija stvar koju smo uradili kao posao. Sve tri ploče, baš zbog toga što su nastale u kontinuitetu, imaju dosta sličnosti, jer su rađene u istom nizu. Meni kao autoru trebalo je malo više da se promjeni vrijeme da bih ja mogao uraditi nešto drugo. Nije bila nikakva smišljena pauza. Htjeli smo samo da smirimo situaciju i da se malo pomaknemo. Tada smo bili na vrhu, s vrha ne možeš dobro vidjeti što se oko tebe dešava, jer sve izgleda drugačije.

Nakon turneje sam otišao na put u Aziju. Obišao sam Burmu, Tajland... poslije mjesec dana sve mi se opralo od različitih frka i svega i potpuno sam se psihički sredio. Shvatio sam da ne postoji nikakav razlog zbog kojeg bi se ja nervirao i žurio. Najljepše iskustvo nosim s turneje po Rusiji. To dosad nisam rekao, ali meni fali 20, 30 koncerata do tisuću profesionalnih koncerata. Mislim da ćemo na ovoj turneji proslaviti moj, jubilarni, tisućiti koncert.

POLET: Čestitke za jubilej.

BAJAGA: Hvala.

Razgovarao: Goran Bakić (Polet, 1989.)