UOČI Gay Pridea koji se održava ove subote u srcu Zagreba, na glavnom trgu danas poslije podne osvanule su dvije zastave koje (simbolično) označavaju simbol istospolnih zajednica. Iako se u Hrvatskoj još uvijek oni koji podržavaju takve zajednice mogu tek na prste ruke izbrojati, Zagreb kao Zagreb, polako otvara svoje srce i dušu različitosti, a mi ga u tome svesrdno podržavamo. Nakon što je gotovo cijeli svibanj bio obilježen Queer festom, lipanj je simboliziran Gay Prideom, koji se pretvorio u petodnevnu manifestaciju.

Međutim, osvrćući se unatrag, na prošlogodišnju manifestaciju "pedera i lezbi", nismo mogli ne primijetiti kako su homoseksualnim članovima našeg balkanskog društva nestali muda i kreativnost, kada su naši novinari prošle godine krenuli u potragu za nekom sočnom pričom među okupljene prosvjednike, a naišli na jedno veliko, dosadno - ništa.

Tek naznaka tolerancije, stanja s kojim smo već odavno trebali početi ravnopravno živjeti, disati, spavati...

Zaključit ćemo kako je veći cirkus od same manifestacije ono što povorci homoseksualaca i svih onih koji ih podržavaju prethodi, a to su razne uzbune podignute od strane (najčešće) lažnih moralista. Istina je, kod nas za ovakav istup ipak je još uvijek potrebna doza hrabrosti, ali sakriti se u masi ljudi (ipak) neodređene seksualne orijentacije, okružen tisućama čuvara i istaknutim pripadnicima hrvatskog društva, među kojima su nerijetko i naši ćudoredni političari, tek je naznaka onog što ljudi različitih afiniteta traže - tolerancije.

Tako su prošle godine, ograđeni poput životinja, mladi homoseksualci i lezbijke (istina, nije im se pridružio niti jedan deklarirani član zajednice stariji od trideset i pet godina) na Cvjetnom trgu provodili subotnje jutro uz trećerazredne bendove, znatiželjne poglede i poneki uvredljivi povik prolaznika namjernika. Performerima i bizarnim izvođačima, karakterističnima za ovakvu vrst manifestacije nije bilo niti traga, a traga nije bilo niti kakvom sočnom gay poljupcu, ili ne daj Bože, razmjenjivanju ženskih dodira, pa makar u svrhu opipavanja veličine ženskih košarica.

A kakva je situacija u "Europi"?

I dok su tada tek ove gay zastave koje se u našem gradu danas (ponosno) vijore upućivale kako je riječ o borbi za jednakost među ljudima, a ne nekoj loše sklepanoj grupnoj modnoj reviji, situacija u europskim gradovima već odavna je znatno drugačija. Da, vi malo slobodoumniji reći ćete, pa to je Europa, a ne Balkan, ali po čemu se toliko napirlitane straight curice ili upicanjeni dečkići točno razlikuju od primjerice Stockholma ili Dusseldorfa, u kojem se, u borbi za ravnopravnost okuplja više desetaka tisuća pripadnika homoseksualnih zajednica koji dan posvećen samo njima zaista shvaćaju kao svečanost.

Odijevaju se najbolji komadi odjeće, šminka se na kapke nanosi preciznom kirurškom tehnikom, a sudionici su nasmijani, sretni, razdragani, i naviše od svega, zadovoljni. S druge strane, europska Moskva, prema posljednjim informacijama, daleko je gora od ortodoksnog Zagreba - gradska uprava zabranila je održavanje ondašnje gay parade netom uoči Eurosonga, što je uzrokovalo bunt nekih izvođača koji su čak zaprijetili kako na najvećoj paradi kiča neće ni nastupiti.

Kamo ćete vi u rano subotnje jutro?

A što će se točno za dva dana događati u srcu Zagreba, ostaje nam da vidimo. Nadamo se kako ove godine uskogrudnost, manjak kreativnosti i nedostatak hrabrosti neće biti ono što će obilježiti praznik i slavu tolerancije. Nađete li se slučajno u prolazu kraj naših prosvjednika, podržite ih, vrijeme je da stvari konačno izađu iz ormara, i ne zaboravite, ako kod kuće prakticirate Bibliju, ne činite to - u rukavicama!