BEERSCHOT je osvojio drugu belgijsku ligu i osigurao plasman u najviši rang tamošnjeg nogometa, a jedan od junaka sezone je hrvatski golman Davor Matijaš (24). Rođeni Splićanin bio je nezamjenjiv među vratnicama. Vjerovali su mu treneri Andreas Wieland i legendarni bivši nizozemski nogometaš Dirk Kuyt, koji je naslijedio Wielanda na klupi, a Matijaš im je uzvratio na najbolji način. Navijači Beerschota nagradili su ga priznanjem za najboljeg igrača sezone, ujedno njegove najbolje u karijeri.

Nogomet je počeo igrati u RNK Splitu, a potom dobio poziv Hajduka. Igrao je za mlađe uzraste, sa svega 16-17 godina branio za seniore na posudbama u Omladincu iz Vranjica i Primorcu iz Stobreča, a potom i za drugu ekipu Hajduka. U siječnju 2020. napustio je splitskog velikana, bez da je debitirao za prvi sastav, te potpisao za Royal Antwerp.

U belgijskom klubu dogodilo se mnogo toga što ga je ograničilo na svega jedan nastup, i to u finalu Kupa, kada je pružio sjajnu partiju u pobjedi nad Club Bruggeom (1:0). Mandat u Royalu tako je završio s jednim nastupom i jednim trofejom, nakon čega je prihvatio ponudu Beerschota.

U intervjuu za Index govorio je o nedavno završenoj sezoni, osvojenom naslovu i promociji u viši rang, treneru Kuytu i potrazi Beerschota za novim vlasnikom, a potom i o nogometnim počecima, pritisku koji je osjetio igrajući u Splitu i Belgiji, godinama provedenim u Hajduku i njegovoj golmanskoj školi, treneru Ivanu Leki, aktualnostima iz SuperSport HNL-a i, za kraj, o budućnosti.

Beerschot je osvojio drugu belgijsku ligu i tako ušao u prvu, Jupiler ligu. S kakvim ste ciljem ušli u sezonu?

S budžetom koji imamo i nakon što smo prodali četvoricu prvotimaca, cilj je bio biti na sredini tablice, odnosno opstati u drugoj ligi. Klub ništa nije uložio, a budžetom smo bili pri dnu lige. Kako su se zaredale pobjede, stvari su se posložile i situacija je postala ozbiljna. Beerschot je cijelo vrijeme bio prvi ili drugi, bili smo najkonstantnija ekipa.

Prošle sezone smo na polusezoni također bili prvi, ali smo potom zaredali pet poraza. Ove smo sezone opet bili prvi na polovici, ali smo se sjećali što se bilo dogodilo.

Nakon zimskog prijelaznog roka i dalje se nije govorilo o želji za ulaskom u prvu ligu. Trener se promijenio nakon Nove godine (otišao je Austrijanac Andreas Wieland, op. a.) i došao je Dirk Kuyt. On je prvi rekao da želimo osvojiti naslov. S pobjedama se počeo osjećati i pritisak da moramo uspjeti.

Imali smo potom sastanak s predsjednikom, koji je rekao da želimo ući u prvu ligu jer se klub prodaje. Na kraju ni mi ne znamo kako smo uspjeli. U prvoj postavi imamo mlade momke koji se traže nakon što nisu ostvarili karijere u drugim klubovima. Nitko ovo nije očekivao.

Osvojili ste naslov, ali izgubili ste zadnje dvije utakmice od Beverena (2:0) i Patro Eisdena (0:1). Što se dogodilo, jeste li se opustili pošto ste u tom trenutku već osigurali ulazak u prvu ligu?

Pobjedom protiv Oostendea (1:2) izborili smo plasman u prvu ligu. A onda je bio party. Od Oostendea do Antwerpena ima, otprilike, sat vremena vožnje, pa smo prvo u autobusu popili koje pivo. Idući vikend je Dender igrao protiv Waregema. Izgubili su 1:4 i to je značilo da smo mi prvaci bez obzira na posljednje dvije utakmice.

Kad pogledate te naše dvije utakmice, činilo se kao da igraju veterani. Iako, bio sam jako ljutit zbog takvog pristupa. Imao sam devet clean sheetova, a liga je dijelila nagradu za golmana s najviše utakmica u kojima nije primio pogodak.

Osvajač je na kraju imao deset takvih utakmica. U zadnje dvije utakmice trebao mi je jedan clean sheet. Odgovor suigrača na sve što sam rekao bio je da ne mogu imati sve - biti prvak i najbolji golman. Malo smo se porječkali, ali smo se i izmirili.

Kako je izgledala proslava naslova prvaka?

Stvar je u tome da smo doslovno triput slavili naslov. Prvi put nakon pobjede nad Oostendeom, kad smo izborili drugu ligu, drugi put nakon Beverena, iako smo izgubili, ali smo osigurali naslov, a treći put na domaćoj utakmici s Patrom. To je bilo najveće slavlje na punom stadionu i s peharom.

Slavili smo triput, pa je bilo malo naporno. Razvodnilo se. Kada triput radiš istu stvar, to više nije to. Najbolja proslava bila je nakon Oostendea. Tad sam bio najsretniji, no najdraže mi je nakon utakmice s Patrom jer su obitelj i prijatelji iz Hrvatske bili sa mnom.

Upisali ste svih 30 nastupa u prvenstvu i bili nezamjenjivi na golu Beerschota. Je li ovo najbolja sezona u Vašoj karijeri?

Ovo je bila uvjerljivo najbolja sezona u mojoj karijeri. Dobio sam i nagradu za najboljeg igrača sezone, što je jako, jako čudno. Prvo, zato što sam stranac. Drugo, zato što mi je ovo prva sezona. Znao sam da sam u top 3, ali mislio sam da će kapetan, koji je Belgijac, biti nagrađen.

Bio sam šokiran kada sam dobio nagradu, ali ona govori koliko sam značio ekipi i navijačima. Navijači su vatreni i srčani, a to odgovara načinu na koji branim. Balkanac sam, Belgijanci su drugačiji. Recimo, izgubili smo protiv mlade ekipe Standarda, koja je bila zadnja, a mi prvi. 

Imali su doslovno dvije pobjede i onda su dobili nas. Ušao sam u svlačionicu nakon te utakmice, kad ono zajebancija, igrači pale muziku i plešu. Kakvo plesanje, kakva muzika?! Dobro da nisam porazbacao sve po svlačionici. Moj mentalitet je drugačiji, svidio sam se navijačima. Baš sam zadovoljan kako se sezona odigrala.

Trener Vam je legendarni Dirk Kuyt (43), bivši igrač Liverpoola i nizozemski reprezentativac. Što možete reći o njemu?

Super je. S obzirom na to kakvo je ime i gdje je igrao, totalno je ponizan. Dođe, zagrli, razgovara, otvoren je. Puno trenera govori ono što želiš čuti, a on kaže kako zapravo jest.

Taktički smo bili posložena ekipa na prvome mjestu, stoga nije puno toga mijenjao. Ali on je savršeno upravljao igračima i pritiskom koji smo imali od navijača. Na kraju krajeva, i sam je osvajao trofeje, pa nam je prenio svoje iskustvo, što je puno značilo.

Beerschot je i dalje na prodaju. Jeste li se brinuli tijekom sezone što će biti s Vama i ostalim igračima uzevši u obzir neizvjesnost situacije?

Ovo što smo napravili je nevjerojatno s obzirom na stvari koje su se događale u i oko kluba. Gledajući izvana, netko bi rekao: "Ah, Beerschot, osvojili ste naslov i plasirali se u prvu ligu." Sve izgleda idealno, ali to je daleko od istine. 

Situacija s klubom je jako utjecala na nas, ali dobro smo se snašli. Baš je zato Kuyt bio jako bitan. Razgovarao je s igračima od kojih su neki bili ključni, a nisu znali što će biti iduće sezone. Klub nam ništa nije govorio. Bilo je neizvjesno, ali uspjeli smo.

Belgijska druga liga je relativno rano završila, a uskoro Vam istječe ugovor. Što planirate sada dok imate pauzu i ovisi li Vaša budućnost o potrazi za novim vlasnikom Beerschota?

Ja sam slobodan igrač, mogu potpisati s kime god želim. Dogovorio sam se s Beerschotom za iduće tri godine, ali to ništa ne znači dok nije potpisano. Pričam s klubovima, imam ponude iz prve belgijske i prve nizozemske lige, ali i dalje čekam Beerschot. Sezona je rano završila, imam vremena posložiti situaciju.

Da se vratimo u prošlost... Kako ste počeli igrati nogomet i kako ste završili na golu? Djeca uglavnom žele postizati pogotke, a ne ih zaustavljati.

To je smiješna priča. Djeca plaču po tri-četiri minute kada padnu prilikom učenja kako trčati. Moj je otac govorio da sam se ja jednostavno ustao i nastavio dalje kao da ništa nije bilo. Kad sam rekao da bih volio igrati nogomet, rekao mi je da probam stati na gol.

Od prvog treninga, na kojem sam se bacao lijevo-desno, bilo je to nešto što sam zavolio. Neopisiva ljubav, uživam u branjenju. Sve što se događa u životu nestane kada dođeš na teren. Nikad me nije bilo strah lopte. 

Pozitivna stvar kod mene je što nemam apsolutno nikakav strah od lopte ili bilo čega. Stavljam ruke i glavu gdje god treba. Kažu mi da nisam normalan, ali za posao vratara ni ne možeš biti normalan. Cijela ekipa ovisi o tebi, napraviš li jednu grešku, sve se mijenja, a navijači ti psuju. Jedino lud čovjek ovo može raditi, no ja obožavam da sve ovisi o meni.

Koji je bio Vaš prvi klub i kako ste završili u Hajduku?

Počeo sam u RNK Splitu, a 2010. su Goran Vučević i Vik Lalić na turniru kontaktirali moga oca i pitali bih li htio doći. Kao dijete sam govorio da neću ići u Hajduk jer su mi u Splitu bili prijatelji.

Plakao sam, vikao, kričao, a otac je rekao: "Tebe se ništa ne pita. Ideš u Hajduk i to je to. U Splitu postoji samo Hajduk." Otišao sam, ali ne svojevoljno, već na nagovor oca. Na kraju je to bila dobra odluka.

Kao splitskom dječaku, kako je bilo braniti za mlađe uzraste Hajduka?

Bio sam jako ponosan. Cijeli grad je znao da sam '99. godište i da sam golman Hajduka i mlade reprezentacije Hrvatske. Puno mi je to pomoglo, rekao bih da je to povlašten položaj.

Možete li usporediti stres igranja za Hajduk i Beerschot?

Ne može se ni usporediti. Stres ovdje i u Splitu nije isti, pogotovo zato što sam rođeni Splićanin. Možda nisam objektivan, ali stres u Splitu je puno veći. Ljudi puno više žive za Hajduk, dok je u Belgiji mentalitet drugačiji. Znate kako se kaže: tko prođe Hajduk, može igrati gdje god hoće. To je istina, možda je takva situacija još samo u Marseilleu i Napoliju.

Hajduk Vas je sa 16-17 godina slao na posudbe u Omladinac Vranjic i Primorac iz Stobreča. Kako ste tada gledali na to i koji je bio plan Hajduka s Vama?

Trener Vladimir Balić je to organizirao. Imao je drugačije, realno viđenje takve situacije. Dominantan si kada s 15-16 godina igraš u Hajduku i nogomet je potpuno drugačiji kada se usporede mlađi i seniorski uzrast. Balić me sa 16 počeo pripremati za seniore, na čemu sam mu jako zahvalan. Bila je to dobra odluka, stekao sam veliko iskustvo. 

Zato mi nije bio problem braniti u prvoj seniorskoj utakmici nakon Hajduka, u kojoj sam s Royal Antwerpom igrao protiv Club Bruggea u finalu belgijskog Kupa. Dijete od 19 godina igralo je finale Kupa, pa to ne mogu ni usporediti s hrvatskom ligom! Bio sam spreman zato što sam sa 16 godina igrao s momcima koji su imali 30. Pobijedili smo 1:0 i odlično sam branio.

Kako je u siječnju 2020. došlo do Vašeg odlaska iz Hajduka u Royal Antwerp?

Vedran Runje mi je godinu dana prije odlaska bio trener u B momčadi Hajduka. Nakon što je otišao u Royal, u siječnju me nazvao i rekao da moraju dovesti jednog golmana. U tom su trenutku trojica-četvorica bila ispred mene u Hajduku. Nitko mi nije rekao da sam drugi golman iza tadašnjeg golmana Josipa Posavca.

Imao sam profesionalan ugovor, ali osjećao sam se kao broj. Ulazio sam u 20. godinu i u tom sam trenutku, a nisam imao nijednu utakmicu za prvu ekipu, branio za B sastav. Mislio sam da je vrijeme za razlaz i vjerovao sam treneru Vedranu. Njemu i dan-danas potpuno vjerujem.

Njegov stil branjenja bio je jako sličan mojem, stoga on u puno mojih situacija vidi sebe. Svi su golmani drugačiji. Ne možeš onoga koji je brz i eksplozivan, poput mene, trenirati kao onoga od dva metra visine koji brani na postavljanje i koji se malo pruži lijevo i već dira stativu.

U Royalu se dogodilo 300. stvari i plan nije ispao onako kako ga je Runje zamislio. No, nema veze, dobio sam priliku u Beerschotu i sada sam je iskoristio. Sve je ispalo kako treba.

Što se sve dogodilo u Royalu da ste tijekom dvije godine branili samo u jednoj utakmici?

Priča je jako komplicirana. Došao sam u trenutku kada je Sinan Bolat bio prvi vratar, a ja sam trebao biti drugi te pomalo dobivati minutažu. Kada sam došao, a bio je to siječanj 2020., još nije bilo korone. Bolat je trebao potpisati novi ugovor i ostati prvi golman. A onda je krenula korona...

Ugovori su se počeli smanjivati i Bolat na kraju nije ostao, ali to nije trebalo promijeniti moju situaciju jer je Royal trebao dovesti novog prvog golmana, a ja bih i dalje bio drugi. Potpisali su onda s golmanom Alirezom Beiranvandom iz Irana. Krenule su pripreme u lipnju, no Beiranvand nije došao ni nakon tri tjedna.

Nastala je panika. Sportski direktor je Beiranvandu rekao da ima dva-tri dana za dolazak, no ni tada nije stigao. Direktoru je pukao film i doveli su Jeana Buteza iz Mouscrona. Jean je odmah stigao, postao prvi golman, a ja drugi. Krenula je sezona, kad eto i Alireza Beiranvanda.

Onda sam pao na treće mjesto golmana, nakon čega Ivan Leko više nije bio trener, već je otišao u Kinu. Zamijenio ga je belgijski trener Frank Vercauteren, koji je došao u svlačionicu i vidio Francuza Buteza, Iranca Beiranvanda i Hrvata Matijaša. Rekao je: "Što će mi tri strana vratara?"

U Belgiji, naime, imaju pravilo o nekoliko obaveznih domaćih igrača u kadru. Potom je potpisao četvrtog, belgijskog vratara. Spletom nevjerojatnih okolnosti, od plana da budem drugi vratar završio sam kao četvrti. Bio sam godinu dana četvrti golman jer nisam uspio pronaći klub. Kad sam dobio priliku otići u Beerschot i tako ostati u istome gradu, objeručke sam je prihvatio.

Govorite da imate puno samopouzdanja. Jeste li bili razočarani što niste dobili priliku braniti za prvu ekipu Hajduka?

Naravno, to mi je bolna točka. Splićani imaju dvije želje: zaigrati za Hajduk i za reprezentaciju Hrvatske. Sve drugo što napraviš je bonus. Kad ih ispuniš, možeš se vratiti kući. A što ću ja? Runje je igrao vani za klubove o kojima možeš samo sanjati, u ligama Petice i Ligi prvaka, pa nikad nije bio cijenjen kod nas.

Branili ste za drugu momčad Hajduka. Što mislite o ukidanju druge momčadi, potezu koji su povukli još neki hrvatski klubovi?

To nije dobro i to mogu objasniti na primjeru prijatelja Domagoja Bradarića. Druga ekipa ga je spasila. Da je u tom trenutku nije bilo, Hajduk ga ne bi mogao zadržati i Domagoj bi morao nekamo otići. Tada su ispred njega bila tri-četiri lijeva beka: Steliano Filip, Andre Fomitschow... Bože sačuvaj.

Nije dobra odluka ugasiti druge ekipe. U Belgiji također tri-četiri ekipe imaju druge timove, koji igraju drugu ligu. Nije jednako igrati seniorski i omladinski nogomet. Nije isto biti na posudbi u Solinu ili negdje drugdje. Postoje prednosti i nedostaci, naravno, ali igraču je potrebno 15-20 utakmica kako bi ušao u ritam. Također, u drugoj ekipi nema pritiska i možeš se razvijati. 

Od Domagoja Bradarića (24) očekivalo se da će biti standardan reprezentativac. Međutim, sada ne igra za Hrvatsku, a sa Salernitanom je ispao iz Serie A. Može li se vratiti i ostvariti ono što se očekivalo od igrača njegova talenta?

Domagoj će ponovo biti reprezentativac Hrvatske. Bio je standardan u dvije sezone Serie A. Da, sada su ispali, ali gledao sam svaku njegovu utakmicu i bio je zbilja odličan. Podigao se ofenzivno i defenzivno. Potpuno sam siguran da će se, kada pronađe novi klub, već sljedeće sezone vratiti u reprezentaciju.

S Lilleom je osvojio francusku ligu, potom napravio transfer u Serie A i opet igrao standardno. Zatim je malo igrao pa malo nije, što nije dobro za mladog igrača. Međutim, sada je standardan i pun je samopouzdanja. Nadam se da će tijekom ljeta napraviti dobar potez i pronaći stabilan klub. Vrhunski je igrač i vratit će se u reprezentaciju.

Često se ističe Hajdukov rad s golmanima, ali se predbacuje da se previše drže gol-linije. Ima li u tome istine?

U mojem slučaju nema. Ja sam sve osim golmana linije, nekad mi se prigovara da previše izlazim, ali tako je kako je. Teško je pronaći granicu dokle se može. Kada te nešto krene, ideš dok te netko ne udari po glavi. Kada te udari, onda znaš da moraš stati.

To dolazi zbog podneblja u kojem se Hajduk nalazi. "Daj mi njega, on ima dva metra, on ide na gol." U Hajduku je najbitnije da ima dva metra i da može stajati na golu. No zapravo je drugačije. Visok vratar nije toliko agilan ni brz, ne može igrati tako dobro nogom. Ne znam kako je sada, ali u moje vrijeme je najviši išao na gol.

Ja volim sudjelovati u igri, osobito u Beerschotu, gdje se njeguje stil poput onoga Roberta de Zerbija u Brightonu ili kako se igra u Manchester Cityju. Uključen sam u igru i moja zadnja linija stoji na 30 metara od gola. 

Imao sam stotinjak presječenih lopti, a prvi sljedeći vratar iz druge lige imao je 30. Što se toga tiče, daleko sam iznad svih. No, to je bilo do stila kojim smo igrali i koji je uključivao više od 60 posto posjeda lopte. Volim pratiti svoju statistiku kako bih vidio u čemu mogu napredovati.

U Beerschotu smo imali trenera koji je dubinski razmišljao o nogometu, pa nas je zaludio time i sada ga i ja drugačije promatram. Često me pitaju zašto kao golman, kada dobijem loptu, ne odigram što brže. Nemaju pojma o čemu govore. Kada dobijem loptu, moram čekati da njihov igrač krene prema meni.

Kada priđe na 30-40 centimetara, tek onda moram odigrati jer će on morati trčati od mene do suigrača. Dodam li odmah loptu suigraču, suparnik ide direktno na njega. Taktički sam ove sezone došao na novu razinu. Puno ljudi to ne razumije, ali imam trenera s kojim na tome radim. Milijun je tu detalja koje ljudi ne razumiju i ne vide.

Primjerice, pitaju me i zašto odigravam suigraču kada ima suparnika na leđima. Pa zato što će mi vratiti loptu, suparnička ekipa će se skupiti trčeći prema lopti, a ja potom dodati loptu na bok, gdje ima puno prostora. 

Ivan Leko Vam je bio trener u Royalu. Što možete reći o njemu i zašto njegov mandat u Hajduku nije bio potpuno uspješan?

Leko voli igrati 3-5-2, što uključuje igranje jedan na jedan po cijelom terenu. Napadali su ga zbog izjave "moramo igrati i trčati kao psi", ali to je stvarno istina. Voli igrati presing po cijelom terenu. Kada posloži sustav s igračima koje želi, onda to stvarno dobro izgleda.

No, ako jedan od njih 11 ne radi ono što želi, to izgleda kako je izgledalo. On je vrhunski trener kada mu se stvari poslože. No, teško je to s našim ljudima dolje. Ako nema rezultata, odmah ne valja.

Isto je bilo s Igorom Tudorom, a čovjek ima nevjerojatnu karijeru. Sad vodi Lazio, pa kako netko može reći da je loš trener? Naši ljudi su skloni podcjenjivanju, svi misle da mogu bolje, ali stvarnost je drugačija.

Iako ste još iznimno mlad golman, Vaše riječi odaju dojam da biste mogli biti trener jednoga dana. Razmišljate li o tome?

Volio bih biti trener, ali to je prestresno. Znam koliko glavni treneri rade, to je posao od jutra do navečer. Trener vratara bih svakako volio biti. Međutim, imam još najmanje deset godina karijere, stvari se mogu promijeniti, ali zasad se ne vidim kao glavni trener.

Hajduk se ove sezone dugo borio s Rijekom i Dinamom za naslov prvaka SuperSport HNL-a, a onda je uslijedila kriza, ispadanje iz SuperSport Hrvatskog kupa i utrke za titulom hrvatskog prvaka. Što se dogodilo?

Dogodilo se par ozljeda i sve je krenulo nizbrdo. Prva polusezona je bila izvrsna, a potom se odradio, po imenima, odličan prijelazni rok. Bio sam šokiran kada sam vidio kakvi su igrači došli u Hajduk. Josip Brekalo je došao u Hajduk, pa da mi je netko rekao da će se vratiti uz sve što je postigao, pitao bih ga što mu je, zeza li me.

Rekao sam da će Hajduk 100 posto uzeti titulu, ali to je nogomet. Kao što je Beerschot sada osvojio, tako Hajduk nije. Zato svi pratimo i volimo nogomet. Kada bismo znali tko će biti prvak, nitko ga ne bi pratio.

Hajduk je imao puno problema s ozljedama, a među njima je i ona golmana Ivana Lučića. Kako gledate na to da je branio s ozlijeđenim koljenom, koje je nedavno i operirao? Koliko je, iz Vašeg golmanskog kuta, njega ta ozljeda ometala u branjenju?

To samo zna on i onaj tko je branio s ozljedom. Respekt za cijelu sezonu, jako mi se sviđa kao golman, a onda i zato što je ozlijeđen stao na gol, svaka mu čast. Pa čovjek nije imao koljeno! Izgledao je kao veteran kada se bacio, no odradio je fenomenalan posao. Skidam mu kapu.

Kada imaš malu ozljedu, kada te prst boli pa ne možeš uhvatiti loptu, razmišljaš što će biti ako suparnik jako pukne. A kamoli ako imaš razbijen meniskus i ne možeš šetati, a ne braniti. Napravio je svjetsko čudo.

S obzirom na to da Vam uskoro istječe ugovor, jeste li dobili poziv klubova iz SuperSport HNL-a?

Nije bilo konkretnih poziva, bio sam spominjan i dobio sam prijedloge preko drugih ljudi. Kada bi ih bilo, razmislio bih i vidio što se nudi. Prva opcija mi je ostati u Beerschotu i braniti u prvoj ligi, ali ništa nije isključeno.

Hajduk trenutno ima trojicu golmana: Ivana Lučića, Lovru Kalinića i Bornu Buljana. Imate li se želju jednoga dana vratiti?

Naravno, jednoga dana. Vratio bih se pješke, ali nije realno u ovoj situaciji kada Hajduk ima trojicu golmana. To mi je cilj u karijeri, moram zaigrati za Hajduk.

Mislite li da prolazite ispod radara u hrvatskoj javnosti, osobito nakon ovako dobre sezone?

Sigurno, ipak sam branio u drugoj ligi, a sada se želim dokazati u prvoj. Uvjeren sam u svoje sposobnosti i znam da ću biti jednako kvalitetan. Neću poletjeti, idem korak po korak, bitno mi je da sam se kao stranac dokazao u belgijskoj ligi, gdje smo samo dvojica stranih golmana u 18 klubova.