BONŽUR, veseli prijatelji, pišem vam ovo iz prekrasnog Pariza, gdje sam prenoćila dok čekam let za Yakutsk u koji si idem kupit dijamante   #becauseican  #fashion  #champagneforeverybody. Ovo sam ja ispred svojeg najdražeg bulanžerija u Parisu. 

 

 

#whynot   #fabulous   #absolutely   #ootd   #fashionblogger   #instaphenomenal   #glutenfree #louboutin   #fashionmodel   #instafashion   #cantbuystyle   #balayage   #avcado #possibleherpes 

 

FYI, za sve vas  seljačine koje ne znaju šta je bulanžeri jer niste mondeni ljudi, bulanžeri na francuskom znači pekara.   #losers   #cantbelieveit   #youcantsitwithus

 

Anywhooo, ova kolumna će bit kratka jer uskoro imam let za Filihiti - opet vam sad moram objasnit jer ste neuke seljačine, #fml   #icanteven   #strashno - Filihiti je umjetni otok za bogate napravljen pola od Filipina, pola od Tahitija, a sredina je od bijele linolade   #truestory   #hatersgonnahate

 

Uglavnom, tamo ljetujem već nekoliko godina i divno je jer   #sun   #beach   #love   #anal. Bolje da ne objašnjavam riječima kad slika ionako govori tisuću lajkova:

 

 

To je još iz faze kad sam bila malo jača. I crnkinja. Od 40 godina.   #sun   #fun   #enjoyinglife   #seemslegit

 

Uglavnom, bok prijatelji! Doma sam, u pidžami od 100 kuna na peseke i jela sam tortilje s guacamole umakom. Malo smrdim po luku, moram to sad reć, ali znaš kaj? Barem nisu bile fotošopirane tortilje, ako me kužiš, a kužiš me jer smo svi pogledali predstavu Put oko svijeta u 80 statusa redatelja Marka Grubnića. Doručak u Parizu, ručak u New Yorku, večera u Dubaiu.

 

Frende, rasprostranjeniji si od ISIS-a. What's next, užina na Death staru?

 

No, da ne duljim s glupostima, znaš kaj sam primijetila na Facebooku? Nitko na profilki nema tursku zastavu, rijetko tko moli za Jakartu, a sjećaš se kad su u #prayforparis trenutcima svi govorili "nisam stavila francusku zastavu na profilku samo zato što slušam Zaz i tamo sam planirala ić na medeni mjesec nego zato što  sam duboko potresena terorizmom u svijetu i stavljat ću SVE zastave jer sam duboka" - lažete li, gospodine Sanaderu? Nije to nikakvo revolucionarno otkriće, samo usputna opservacija djevojke koja malo smrdi po luku dok opservira. 

 

Uglavnom, jučer je kao bio najdepresivniji dan u godini. Blue Monday, dan kad su svi tmurni i žalosni, dan kad sve ide onako kako ne bi trebalo - na primjer, pokvari ti se auto kao mojoj kolegici Ivani pa ne možeš na posao, ili još gore, pokvari ti se Photoshop pa ne možeš otić u New York. Težak dan. Dan za tugu i čemer. Dan za hejt. "Ne, Andrea, na nama je da uzmemo smjesu hejta , po njoj pošpricamo šljokice sreće i avokada i pretvorimo ga u ljubav!" - nije, vesela prijateljice koja mi daje pozitivne savjete o životu, nismo u bulanžeriju! Tj. jesmo, u bulanžeriju smo i danas pečemo pitu od hejta. Zašto? Zato što je vani hladno. Zato što će i sutra bit hladno. I zato što ja to želim. 

 

Stvari koje ne volim, jel može? Ma može, ne može uvijek sve bit   #eat   #pray   #love

 

Imala sam već jednu ovakvu kolumnu, ali skroz u 9. mjesecu prošle godine, vrijeme je da ispečem novu pitu od hejta. Neće bit fina kao #bestcheesecakeever koji radi Grubnićeva mama ali jebi ga.

 

Idemo. Hejt. Ne volim. 

 

Nikakvim posebnim redoslijedom, ali ovih dana je aktualno pa može na prvo mjesto - ne volim one ljude koji od glazbe slušaju onog tko je umro ovaj tjedan. Znam, Bowie je umro, tužni smo, put on your red shoes and dance the blues, ali imam par tih nekih ljudi na Fejsu. Jedna cura na primjer. Sluša Cecu. Ok, izmislila sam da sluša Cecu jer ne znam čije cajka lyricse lijepi po statusima, ali sluša cajke. Osim kad umre Arsen, onda joj zid izgleda ko da ga hendla Božo Petrov:

 

Subota: "Pomešaj ove noći crnu i zlatnu, po mojoj koži slikaj kao po platnu…"

 

Ponedjeljak: "Zbogom Arsene, veliki umjetniče, dirnuo si me u srce svojim posebnim posebnostima."

 

Ne seri, do jučer si mislila da je arsen samo onaj plin koji ste učili iz kemije taman kad tebe nije bilo na satu i onda si dobila 1 iz testa.

 

Petak: "Romale romali, samo to reci mi, romale romali, i ja skidam kajš na sandali!"

 

Nedjelja: "R.I.P. David Bowie, Space Oddity, Blackstar, random nabrajanje glazbenih instrumenata, čemernost."

 

Nije bed, budi tužna zbog Bowieja, ali opet, znam da si prvo guglala D. Bowie jer si mislila da je umro Howie D. iz Backstreet boysa. 

 

To evo ne volim. Još ne volim…

 

Kompjuter updates

 

Jebem ti mater da ti jebem, svaki put, ali SVAKI put kad moram brzo upalit komp i nešto obavit, "Installing updates, please do not turn off your computer." Ne želim updates, želim  isprintat nešto i nastavit dalje. E i to mrzim. Printere.

 

Grupne poruke na Whatsappu. Nedavno me stavila jedna cura u grupnu poruku sa

30 žena. Znaš koliko rečenica 30 žena može proizvest u jednoj minuti? Bolje da ne znaš.

Ljude koji na mail poslan na 30 adresa različitim ljudima koji se ne znaju ali trebaju dobiti istu informaciju stisnu Reply to all i odgovaraju sa: Ok. Stisni Reply, nobody cares.

 

Generalno ljude koji kad je razgovor već gotov i sve je riješeno napišu OK.   #zašto #podrazumijevase   #nemojpisatok

 

Kad ljudi kažu "ja se stvarno puno bolje osjećam nakon što odradim trening u teretani" - ne laži. Lažeš. Čak i ako misliš da ne lažeš, lažeš sebi. 

 

Ljudi koji kažu da je sarma isto što i filana paprika. Ko benzinac i dizel, isto je samo ako si glup.

 

Kad dobijem notifikaciju na Facebooku: Marko Marković has added you to the group "Sve o ribolovu u Senju" ili "Najljepši potoci Sigeta." Nemoj me dodavat u grupe, Marko. 

 

Opciju Poke. 

 

Gumice za kosu. Ne volim ih zato što kupim 2 paketa od 20 komada, znači imam ih 40, i na kraju mjeseca imam jednu. KAMO odlazite? ZAŠTO me zajebavate? I vi i crne špangice, prestanite.

 

Šta još ne volim?

 

Aha, kad netko kaže: "Što se mora, nije teško." Je, teško je. Ja sutra moram ić na posao jer novac kupuje hranu a ja volim hranu. Moram. Jel mi teško? Pa znaš kaj, malo je jer se moram ustat rano i prestat sanjat lijepe stvari. Morala sam položit i matematiku na faksu. Jel mi bilo teško? Fuck yes. Moram sad otić pojest čokolino. Jel mi teško? Naravno da nije, ali to je iznimka koja potvrđuje pravilo.

 

Ne volim ni one ljude koji ponosno govore: "Ja ti NE gledam televiziju." Ne gledam ju ni ja jer ne stignem baš, ali ne govorim o tome. Govorim o onim ljudima koji ti nabijaju na nos da ONI ne gledaju televiziju jer je to totalno ispod njihovog intelektualnog minimuma, i to uvijek nakon što je netko prokomentirao nešto što je bilo na telki. "Jesi gledao Nedjeljom u 2, Marko?" "Ne, ja ti ne gledam televiziju. Čak štoviše, kad je u mojoj kući upaljen televizor, iz protesta napustim prostoriju zarežem se papirom po jagodici prsta da pobjegnem od te fabricirane realnosti koju nam serviraju dok ju mi gutamo kao slijepa stoka." Znači NISI gledao NU2? Ok.

 

E i znaš kaj još - ljude koji ti ponosno u razgovoru spomenu: "Ma ja ti imam OCD, sva sam ti ja takva nekakva uredna i posebna, znaš." Znaš kaj znači imat OCD, Ivana? Evo na primjer, i to je još labav primjer: Uđeš u kuhinju da si napraviš kavu. Izađeš jer si krivo ušo. Uđeš opet. Izađeš. Uđeš. Izađeš. Uđeš. Kava. Otvoriš ormarić. Zatvoriš. Otvoriš. Zatvoriš. Otvoriš. Zatvoriš. Otvoriš. Šalica na stol, 1,2,3,4,5, kava unutra, miješaš ju žlicom i kombiniraš sa šećerom, 1,2,3,4,5 miješanja, opet na stol 1,2,3,4,5, vruća voda iz džezve koja stoji točno na sredini štednjaka, točiš, mlijeko je u frižideru, otvoriš, zatvoriš, otvoriš, zatvoriš, otvoriš - natočiš, otvoriš frižider, zatvoriš, otvoriš, zatvoriš, otvoriš, vratiš mlijeko, zatvoriš. Uzmeš kavu, puhneš 1,2,3,4,5, izađeš iz kuhinje, uđeš, izađeš, uđeš, izađeš, uđeš, izađeš… i tako dalje. Nemaš ti OCD Ivana - to kaj slažeš knjige po abecedi samo znači da imaš viška vremena i iritantnu potrebu bit posebna u grupi ljudi. Ko i intolerancija na gluten - dvoje od 34 ljudi koji kažu da su intolerantni na gluten su stvarno intolerantni na gluten. Ostalo je "ja sam tako posebna." Kad sam ja bila u srednjoj, ekipa je stavljala piercing u pupak da privuče pozornost. Hešteg gluten free je piercing novog doba. 

 

Kad konobar sat vremena prije zatvaranja birca kaže: "Sorry, ne radimo više kavu, oprali smo aparat." Zamaži ga, prijatelju, jer imam intoleranciju na oprani aparat prije kraja radnog vremena.

 

Kulinarske programe. "Danas ćemo raditi brasato od zeca na posteljici od kurkumiziranih prepelica i mousseom od cikle s očima sove." I najbolji dio: "Ove sastojke možete kupiti u vašem lokalnom dućanu." Mogu, ako živim  u kvartu koji se zove Narnija.

 

Ljude koji vide da imam slušalice i svejedno pričaju u mom smjeru.

 

Bicikliste na cesti kad sam u autu. Bicikliste na pločniku kad sam pješak.

 

Ljude koji uvijek žicaju žvaku a nikad nemaju žvaku jer misle da žvake rastu u tuđim džepovima.

 

Ljude koji kažu đep ili djep. I ljude koji kažu piđama.

 

Ljude koji kažu da dolaze za 5 minuta a znaju da dolaze najranije za 12.

 

Ljude koji govore da će ti kemija, derivacije i fizika trebat u životu čak i ako planiraš studirat engleski. I matematika: "Moraš znat ove korijene, Andrea, nećeš uvijek  imat kalkulator pri ruci." KOJE su to situacije u kojima nemam kalkulator i zašto me netko ispituje korijene ikad u životu? Mogli ste me naučit pametnije stvari, tipa nalakirat nokte na desnoj ruci bez da izgleda kao da ih je radilo dijete, a ne korijen iz 169. Trinaest. Nobody cares.

 

Poruke koje stižu kad čekaš druge poruke. Deset navečer, lijepi dečko se treba javit, evo vibrira, yes, yes, ljubav i sreća: "Iskoristili ste sav podatkovni promet za ovaj mjesec." Fuck you.  

 

Ljude koji glasno šapću, znaš ono kad šapnu glasnije nego što bi to rekli na normalan način? To moja mama zna napravit u tramvaju: "ANDREA, VIDI KAK ONA CURA IMA LIJEPI KAPUT!!!" Ne samo da ju je čula cura u vagonu - čula ju je i cura u sljedećem vagonu, cura na idućoj stanici i cura 9 stanica dalje na okretištu u Dupcu. 

 

Ljude koji u paru plešu latinoameričku koreografiju u klubu punom ljudi. Nemamo mjesta za to, imamo mjesta za Spock ples. Kakav je to ples? Statični.

 

Činjenicu da gdje god stanem u klubu, gdje god, uvijek je baš tamo prolaz. Pomaknem se, sad je tu prolaz. 

 

"Revolucionarne" reklame za žilete. "Od sada revolucionarno brijanje sa 5 oštrica!" Bilo ih je 4. Sad ih je 5. Dodao si jednu oštricu. To nije revolucija. To je matematika, prvi razred osnovne škole.

 

"Revolucionarne" reklame za uloške. Ja na tržištu menstrualnih proizvoda kao konzument egzistiram već nekih 20 godina i svakih nekoliko mjeseci su krilca VEĆA, DULJA, ŠIRA!!! To više nisu ulošci, to je Boeing 757. Prestanite.

 

Baš je puno hejta, evo prestat ću uskoro, samo još par stvari koje ne volim.

 

Kad se svađaš s nekim i onda se sjetiš TOČNO šta si trebao reć ali svađa je već završila i čovjek se odselio u Karlovac.

 

Kad netko u bricu naruči “čaj, bilo koji.” Kak ti može bit toliko svejedno za sve?

 

Kad kupuješ trešnje na placu i izložene su lijepe trešnje a onda ti prodavač odabere ružne i kad dođeš doma i izvadiš ih iz vrećice, to nisu trešnje nego Angela Merkel.

 

Kad na displayu za tramvaj piše da tramvaj dolazi za minutu i onda ne dođe i samo nestane sa displaya kao "nitko nije ništa vidio." Vidjela sam! Rekli ste za minutu i onda se ništa nije dogodilo. Preuzmite odgovornost. Ne možete se ponašat ko gumice za kosu, di mi je tramvaj?

 

Kad ljudi koji te idu poljubit da ti čestitaju nešto daju one mokre puse. Znaš one puse nakon kojih se moraš obrisat.

 

Kad netko koristi jel umjesto jer i jer umjesto jel.

 

Riječ "trpeza."

 

Kad tražiš nešto slatko i netko ti kaže "imaš jabuku." Ili još gore: "Imaš jabuku, na trpezi."

 

Ljude koji misle da ti u prvih par minuta poznanstva moraju naglasit JA SAM VEGANKA! Ok, lijepo je to, gospođo, ali ovo je kiosk, tražila sam vas jednu tramvajsku kartu.

 

Šta još ne volim?

 

Ništa, to je to za sad, samo tih par stvari. 

 

Poslano s mog iPhonea 8.   #paris   #newyork   #rakitje

 

Pssst! Ostale kolumne Andree Andrassy pročitajte ovdje!