Kolumna Petre L.: Prošlost, sadašnjost ili samo zabava?

Kolumna Petre L.: Prošlost, sadašnjost ili samo zabava?

Foto: Regina Salomao

KLARA je zdrava, kvržica je neka uobičajena glupost, ništa ozbiljno. Najbolje vijesti dana i tjedna i godine. Dobit ćemo prvu bebu u društvu. "Vidiš, da nisi pobjegla s oltara mogla su vam djeca biti vršnjaci. Što to nije san svih pravih prijateljica?" Vedran me nije prestajao zajebavati oko mog otkazanog vjenčanja. A ja sam bila jadnija nego ikada. Mislim, nije mi nedostajao T. uopće, ali na samu pomisao na cijelu farsu mi se dizao želudac. Kao da gledam neki loš film. I film je toliko loš da je i meni neugodno. Tako da zapravo i nije bilo loše da se netko sprda iz cijele situacije. Samo s njim sam se mogla nasmijati cijelom tom apsurdu.

Apsurdu koji je dostigao vrhunac kada sam prošli tjedan na Dolcu srela T.-ove roditelje. Kraljica majka je istog trenutka okrenula glavu kao da me ne poznaje, što me uopće nije iznenadilo. Ono što me zapravo šokiralo je činjenica da je T.-ov otac napravio isto. Jer, tome se zaista nisam nadala. Uvijek sam mislila da je taj čovjek jedina normalna osoba u obitelji i da šuti i trpi oštrokondžina divljanja  zato što je dovoljno pametan da zna da mu je tako lakše. Jako sam ga voljela i doživljavala kao svoju obitelj. A onda je on tog vikenda na Dolcu kao pravi poslušni mali psić okrenuo glavu od mene , podvio rep i potrčao za gazdaricom. Ostala sam ukopana na mjestu i nisam mogla vjerovati.

"Zašto se uopće uzrujavaš oko njih? Pa vidiš da su totalni jadnici. Pametnije bi ti bilo da energiju usmjeriš na pametne stvari.", rekao mi je Vedran kad sam mu prepričala događaj s tržnice. I racionalni dio mene je znao da je apsolutno u pravu.

Nije mi zapravo bilo jasno u kojem sam točno trenutku postala najgori neprijatelj. Jer, ako pamtim dobro, njihov sin je prevario mene, a ne ja njega. I baš me zanima kako je objasnio novu djevojku. Iako znam - kučka Petra mu je slomila srce pa je jadničak morao brzo naći utjehu. Bilo bi im najpametnije da nastave s pripremama za vjenčanje, sve je ionako pri kraju. Mlada je druga, ali koga briga. Važno da je selo zadovoljno i da se fešta ne otkazuje. I onda će Klara i T. i imati djecu vršnjake. Jer su gospođica s Facebooka i gospodin T. u žaru velike zaljubljenosti nakon samo kojeg mjeseca poznanstva, kako to obično biva, napravili dijete iz ljubavi i živjeli zajedno nesretni do kraja života. Meni odgovara.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Iz sanjarenja o propasti i jalovom životu moga bivšeg trgnula me poruka. Nadam se da je nešto pametno jer sam taman bila na najboljem putu da smislim najgori mogući scenarij za mog voljenog bivšeg. Oho. Luka M. Jako dobro. Vratio se u Zagreb i htio bi me vidjeti. Što prije. Naravno, kod Luke M. je sve uvijek hitno i bitno. Nema čekanja. I šta sad? Da idem? Ili ne? Je li fer da idem kad već izlazim s Markom? Šta smo Marko i ja uopće? Mislim, jasno mi je da priču s Lukom M. moram na neki način zatvoriti, otvoriti, zaokružiti ili što god. Ali nema smisla više razvlačiti nešto što je staro toliko godina. A s druge strane imam Marka. Koji se pokazao kao jebeni frajer u nekoliko situacija, davao mi prostora da dišem kad sam to trebala, bio uz mene kad mi je bilo grozno, nije postavljao suvišna pitanja, a uz to je bio prokleto sladak i romantičan. I ono što je u toj priči bilo najbolje je činjenica da sam ga godinama trpala u koš koji mi nije bio nimalo privlačan, a onda mi je on pokazao da je nešto posve drugo. I to drugo mi se jako svidjelo.

"Gledaj, dok god nikome ne obećavaš vezu i vjernost, sasvim je u redu da se viđaš s obojicom i uživaš. Što ima loše u tome? Uostalom, tek si raskinula vezu koja je skoro završila brakom, zašto bi odmah uletjela u novu obavezu? Sad malo živi i uživaj. I ne pravi se tako fina.". Vedran je uvijek bio majstor u objašnjavanju stvari. Znala sam da je u pravu, a opet sam nekako osjećala grižnju savjesti. Ne znam ni sama zašto. A onda sam se sjetila Klarine drame. Jedna situacija joj je u trenutku mogla srušiti sve. I po tisućiti put sam se odlučila podsjetiti kako je život jedan i kratak i kako treba uživati i opustiti se. Lekcija koju najčešće zaboravimo.

"Može, sutra u 20 sati. Ti biraš mjesto. P" je bila poruka za Luku M. "Hajmo večeras jer sutra imam neke planove. Ali nadoknadim to od sutra neki drugi put " je bila poruka za Marka. Eto. Odlučila sam se zabavljati i nadati da će s vremenom netko ili nešto donijeti toliko željeno prosvjetljenje. Jer ipak, u nadi je spas. A zašto se ne bi, dok čekam to prosvjetljenje, malo zabavljala. I to s dva zgodna frajera. Bez obaveza. Zvuči skroz filmski. I obećavajuće.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara