Kolumna Petre L.: Susret sa stvarnošću
Foto: Brian Atwood
CURE su mi već u utorak najavile popodnevno druženje za petak. Cure, ja i Vedran koji je ionako veća cura od svih nas. Bila sam sigurna da se radi o vjenčanju i da ću slušati prodike o tome kako je krajnji čas da se uozbiljim. Prodika je bilo, ali nitko vjenčanje nije ni spomenuo, barem ne u kontekstu organizacije. Tema dana – prekrasni Luka M.
"Ne želim da misliš da smo ti došle popovati, samo brinemo za tebe. Svi znamo što ti je Luka M. značio i kakva si bila nakon prekida. Ja sam ti svoje rekla, ali došle smo sve da ti damo podršku i da čujemo što je u tvojoj glavi sad kad znaš da je tu i želi te vidjeti." Klara je bila neumoljiva, nema guranja pod tepih, sve van na vidjelo. Pokušala sam ih uvjeriti da je sve ok, da ne razmišljam o tome i da smo Luka M. i ja davno završena priča. Nije prošlo.
Eva je krenula prva, što je bilo i logično s obzirom na njenu prošlost. Ona je svoj život promijenila iz temelja. Ima 36 godina i bila je u braku s frajerom s kojim je bila od svoje 24., kad se zaljubila u svoju kolegicu. U to vrijeme su muž i ona išli na treću umjetnu oplodnju i sve se činilo ok. Ona i Pero su bili super par. Barem se nama tako činilo. "Gledali ste nas iz tog prokletog zadanog okvira. Zato vam se to i činilo. I ja sam radila isto, dugo vremena. I zapravo bila nesretna. Zamisli da sam u svemu tome još i dijete napravila?" . Ne znam što me više šokiralo - činjenica da se zaljubila u nekog drugog, da je taj netko drugi zapravo žena ili to da se raspao jedini par za koji sam mislila da će uspjeti. I kad malo razmislim, mislim da smo svi bili toliko šokirani najviše iz sebičnih razloga - Eva je poljuljala sve naše lažne temelje, a u isto vrijeme svim kukavicama u svom društvu pokazala kako zapravo treba živjeti. Ona je danas sretna, kaže, po prvi put u životu i to zato što je slijedila sebe. S Majom je u vezi, žive zajedno i imaju sto problema, ali nekako su dobre zajedno. Kada sad vidim Evu, jasno mi je da je sretna. A da prije vjerojatno baš i nije bila.
"Ako se, unatoč činjenici da po nekom zadanom društvenom okviru imaš sve, ne osjećaš ispunjeno i sretno, draga moja, to ti je jasan znak da trebaš nešto mijenjati. Problem je što su ljudi kukavice koje radije stoje tamo gdje jesu čak i kad to ništa ne valja. Ako nisi sigurna želiš li se udati, nemoj se udati. Ko šljivi činjenicu da je to za dva mjeseca? Tvoja sreća vrijedi više od toga. Ako se želiš naći s Lukom M., nađi se. Ne može on uništiti ništa što je u tvom životu stabilno i dobro. Bolje da riješiš neke stvari prije nego je kasno." Prekinula ju je Klara, mislim da je čistunki skoro srce otkazalo. U njenom svijetu takvo nešto nije bilo moguće. Vedran je komentirao kako mu je jasno samo jedno – da ja nisam sretna i da me nešto muči. "Nemam pojma je li to T., Luka M. ovaj ili onaj, ali ti ne izgledaš kao žena zadovoljna sa svojim životom i odlukama koje si donijela. Samo želim da znaš da trebaš slušati sebe i koliko god bilo teško, stisnut zube i napravit pravu stvar. Mi ćemo te uvijek voljeti. Klara će završiti u bolnici zbog tebe, ali preživjet će ona i to."
Marina i Ivana su šutjele. Ja sam šutjela. I plakala. Bez toga nekako ne ide. Grozno mi je bilo slušati kako me vide najbliži prijatelji iako zapravo trebam biti sretna što ih imam i što su tako iskreni. Teško je nekome reći da mu u životu nešto ne valja. Pogotovo kad je sve već riješeno za svadbu koja je za dva mjeseca. Ja ne znam bi li bila u stanju izgovoriti nekome takvo nešto. Osjećala sam se baš nekako loše, kao da su se skupili i navalili na mene, a ja samo plačem i ne mogu ništa reći. A tako bih se htjela obraniti, objasniti im da su u krivu i da će sve biti ok. Da sam sretna i zadovoljna, samo malo zbunjena i prestrašena. Što je valjda normalno. Kvragu, za dva mjeseca se spremam napraviti nešto što bi trebalo biti zauvijek, zašto nemam pravo biti nesigurna? A onda opet, to su zaista ljudi koji me vole i poznaju skoro cijeli život i ako je došlo do toga da su se skupili da mi to sve kažu, možda je vrijeme da stanem i dobro razmislim o svemu. Barem to. I obećala sam da hoću, ako oni obećaju da će te sekunde prestati s ozbiljnim pričama.
U to ime smo sredili bocu tekile i završili na nekom užasnom tulumu kod prijatelja od Klarinog muža. Svi su bili uštogljeni i fini, a mi smo izgledali kao veliko govno u punču. Nismo se dali smesti, a i druga boca tekile je radila svoje. Sebi smo bili urnebesno smiješni i zabavni i samo nam je to bilo bitno. "Ti znaš da ja volim tvog zaručnika, ali ako se udaš za njega, jel shvaćaš da je moguće da ćeš ići na ovakve uštogljene zabave i užasavati se nad ovakvim pijanim kretenima koji su nepozvani upali?" – ispalila je Eva. "Znaš šta, želim ga vidjeti, stvarno želim. Ali znaš zašto se ne javljam? Zato što jebeno loše izgledam i ne želim da me vidi takvu. I ako ovo ikome kažeš, ubit ću te!“ – ispalila sam ja mrtva pijana. „Tuko jedna, znala sam! Nazovi ga, misliš da je njemu bitno što imaš viška kila? Zove te jer te želi vidjeti, a očito i ti želiš isto.“ "Hoću" – mudro sam zaključila i povratila u ogromnu teglu s nekom egzotičnom biljkom.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati