Ajte svi s Vučevićem!
OSTAVKA Gorana Vučevića, trenera Hajduka, prava je lekcija, poruka i primjer kriterija koji su zaboravljeni u hrvatskom društvu, a uspostavljeni su novi prema kojima je Goran Vučević budala, jer se odrekao plaće, popularnosti i zaštićenosti na radnome mjestu na kojemu se može zaraditi ogromne novce iako je firma jedan od najvećih hrvatskih gubitaša.
Kad će Vučevićev primjer slijediti nezamjenjivi Hajdukovci?
Vučević je mogao, kao i kompletni Hajduk, uživati u privilegiranom statusu zaposlenika koji prima plaću i udobno živi iako ta zarada ničim nije opravdana, jer se gube utakmice i od Zadra, bodovi kod kuće od Intera, protiv Sesveta, itd… No, u tom slučaju se za Vučevića ne bi navijači otimali prijeteći i neredima te upozoravajući da Vučević nije glavni razlog Hajdukove slabosti. Vučević je izabrao radije status čovjeka koji može otići, a da se ne pljuje po njemu.
Dovoljno ga je usporediti sa svima ostalima koji u Hajduku rade desetak ligaških sezona u kojima se neprekidno ponavlja sve to što se Vučeviću dogodilo u nekoliko mjeseci za nekoliko plaća, ali ipak takvi ostaju vječno, jer Hajduk živi vječno, čak i kad je vječno dužan i vječno gubi, plaća vječno stiže.
Hajduk vodi ekipa koja tuđu lovu baca u bunar bez dna
Jedina tvrtka u povijesti biznisa i u trenutku sloma na svim svjetskim burzama - jedina koja je bez ikakvih problema pod zaštitom države uspjela prodati svoje dugove - u biti oprat lovušu, i to s državnim odobrenjem, nastavlja i dalje, uporno, bez imalo stručnog pristupa proizvoditi gubitak tako da i kad najnoviji vlasnici Hajdukovih dugova dođu na vlast, neće bit ništa bolje dok posao vodi ekipa koja baca tuđu lovu u bunar bez dna.
Koliko li je smijenjeno trenera zadnjih godina samo radi toga da bi promašena koncepcija Hajdukovog poslovanja i nogometne proizvodnje gubitaka ostala i dalje na snazi u Poljudu. Vučevićev primjer je već viđen stotinu puta, nisu bolje prošla velika imena ranga: Nenad Gračan, Slaven Bilić, Blaž Slišković, Miroslav Ćiro Blažević…Pa tako još od vremena Tomislava Ivića i Luke Bonačića u doba Tuđmanovog nogometa i vladavine HDZ-a u klubu. Spomenuti Bonačić se poslije nekoliko godina vratio još jednom u Hajduk, međutim kao trener otjeran je i pretučen na ulazu u svoj stan usred Splita.
Proizvodnja gubitaka i brutalna potrošnja trenera
Do danas taj slučaj nije istražen, a nitko da ga se sjeti u najnovijoj sigurnosnoj krizi koju zemlja prolazi zbog nagomilanog odsustva zakona i kriterija znanja i profesionalne etičnosti što otvara mogućnosti da vladaju razbijači, primitivci i "pacijenti", otprilike onako kako na nogometnome terenu vladaju drvosječe kad sude korumpirani. Tada nema nikog tko bi zaštitio igru, umjetnost, kreaciju i ono zbog čega publika dolazi na stadione koji u tom slučaju ne stvaraju gubitke pa im i ne treba nikakav zakon ni o športu ni o navijačima.
Vučević možda i nije neki veliki trener, ali je sigurno bio veliki nogometni znalac na terenu ako ga je cijenio i Johan Cruyff u Barceloni, međutim što to predstavlja hrvatskome mentalnom ustroju kad na primjeru Hajduka nije bolje prošao ni Sergije Krešić, trener koji živi od rada desecima godina u španjolskoj ligi, najskupljoj na svijetu.
Funkcioneri koji ne znaju voditi klub i igrači koji ne znaju "učinit tri na nogu"
I sad nakon odlaska Vučevića, Hajduku opet ne pada na pamet da se njegovim primjerom okrene samokritici pa da inventurom u svojim redovima utvrdi viziju budućeg kursa nego nikome ne pada na pamet da bi zajedno s Vučevićem morao i sam pokupiti kufere pa tako otvoriti vrata znanju. Ma kakvi! Pronaći će se za velike novce nove trenerske mangupe koji će do prve loše zgode štititi duboko nagomilano neznanje kako bi se preprodalo bofl robu koja ne može učinit tri na nogu. Ajte svi s Vučevićem!
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati