ZINEDINE ZIDANE može odahnuti, debi protiv podcijenjenog Deportiva i Victora Sancheza (5:0), koji s njime radi vrhunski posao, završio je uspješno. Postava koju je izveo nije odudarala od one kojima je priklonjen bio Benitez u zadnje vrijeme, izuzmemo li reinstaliranje oporavljenog Carvajala na desni bok.

 

 

Casemiro, često označavan kao osnovni faktor balansa u veznom redu morao je svoje mjesto prepustiti plemenitijim igračima. I premda je domaćin i bez njegove prisutnosti svladao otpor Galijaca, ostaje upitno rađa li se novi ''slučaj Makelele'' u Madridu – da se zapostavlja igrač koji odrađuje prljavi posao u igri, na konto manjka atraktivnosti, što na duge staze ne može završiti sretno. 

 

 

Nije Real izgledao nimalo dobro na početku utakmice i Deportivo je, iako bez velikih šansi, kontrolirao zbivanja na terenu. Jasno vidljivih, ali nedorečenih 4-3-3 domaćina s Kroosom kao najdublje postavljenim veznim igračem, te Iscom i Modrićem kao ''osmicama'' izgledao je tanko defenzivno – ponajviše zbog pomanjkanja pomoći prednje linije koja i dalje nema jasne zadatke u toj fazi igre.

 

Deportivo je širokim postavljenjem oba krilna igrača rastegnuo formaciju domaćina od linije do linije, što je i tranzicije Reala učinilo kudikamo sporijima nego inače. Gosti bi izgledali sjajno na lopti sve do zadnjih 30 metara, kada bi zbog prevelike izolacije krilnih igrača u odnosu na Pereza Martineza u vrhu napada bio osuđen na centaršuteve koje su stoperi Real rješavali bez većih problema.

 

Problemi u napadu bili su vidljivi, iako se pasivni Deportivo prerano i prepasivno povlačio u duboku zonsku obranu. Primarni problem i dalje je nedostatak igrača koji ordiniraju među linijama – iako su i Ronaldo i Isco na momente obnašali tu dužnost , u većini napada su se izvlačili široko na krilo, ostavljajući tu zonu praznom. Tako bi često između Modrić-Kroos osovine koja dirigira napadom iz dubine terena i idućeg igrača po vertikali bilo i po 30 metara prostora.

 

 

Takva struktura osudila je Real da rano s loptom ide na bok, i to mahom otvarajući napad na Carvajala. Bale bi se kao lijevo krilo zavukao u sredini i povukao za sobom krilo Deportiva, što je ostavljalo koridor u koji bi mladi Španjolac ušao, primio loptu i prenio je na suparničku polovicu. Ako se ikakva razlika može povući između Benitezovog i Zidaneovog Reala, to je igra bekova koji se efektivno javljaju kao igrači viška u kojoj god liniji treba i uživaju punu slobodu. I dok nitko ne sumnja u ofenzivne kapacitete Marcela i Carvajala, pitanje je na koji način će Zidane posložiti suigrače koji će im osiguravati leđa u slučaju gubitka lopte.

 

Danas ni Isco, ni Bale nisu pokazali da imaju osjećaj za takvu vrstu ispomoći. Većinu napada Real je završavao centaršutevima s poludistance, posebno preko aktivnih bekova, i premda je to često znak pomanjkanja inspiracije i ideje, ovdje je bilo vrlo efikasno. Napadajući centaršut s puno igrača, Real bi u svakom križanju imao bar jednog usamljenog igrača na skoku ili oko šesnaesterca kojeg gosti nisu uspjeli preuzeti na vrijeme.  

 

 

Neugodnog starta Zidanea je spasio sunarodnjak Benzema koji zabija krasan gol petom nakon prekida, i premda se puno toga nije mijenjalo na taktičkom planu, apsolutno je promijenio momentum utakmice. Svaki duel, svaka 50-50 lopta do kraja poluvremena otišla je na stranu Reala, i sve češće su dolazili i stavljali pritisak na zadnju liniju gostiju u svojem stilu. Iako je i dalje izbjegavao sredinu terena, čime je sam sebe hendikepirao, Real je osim Baleovog pogotka za 2:0, mogao postići još koji pogodak.

 

 

Na poluvremenu oba trenera mijenjaju. Zidane iz predostrožnosti mijenja Ramosa Varaneom, dok Sanchez  uvodi Gutierreza i Deportivo iz 4-5-1 prelazi u 4-4-2 s puno višim i aktivnijim pritiskom prema Realovoj cirkulaciji. Iako je promjena odmah pozitivno utjecala na igru i donijela nivo agresije i dinamike koji je gostima dotad falio, Baleov drugi gol totalno je prelomio utakmicu i promjeni ostavio samo estetski dojam. Shvativši i jedni i drugi da je utakmica završena, ostatak je bio odrađivanje posla. Velšanin je do kraja upisao hat-trick, a Benzema je drugim golom obilježio simboličnu ''petardu'' za uspješan debi jedne od najvećih vedeta u povijesti kluba.

 

 

Upamćen kao jedan od najbolji igrača u povijesti kluba, Zidane se jako kockao s ovim angažmanom. Svi golovi, pete, driblinzi i asistencije koje je ikada postigao u bijelom dresu odjednom su se našle na vjetrometini, stisnuta između razmažene publike, visokog klupskog standarda, te bolesnog ega od strane igrača i predsjednika. Iako nedvojbeno već sada uživa mnogo veću podršku od Beniteza (bez obzira na sve trenerske uspjehe ''debelog konobara''), Bernabeu nije bez veze postao ''groblje trenera''.

 

Zastrašujuće je uskočiti u cipele kojih, po sudu kraljevskog kluba nisu bili dostojni ni Mourinho, ni Benitez ni Ancelotti, koji između sebe imaju 13 osvojenih liga i 6 Liga prvaka. Može li Zidane natjerati Ronalda i Benzemu da igraju obranu, može li povezati srednji i prednji red koji imaju bitnu drugačije afinitete u igri (direktni trio BBC, iza kojih su plemeniti veznjaci, koji vole pozicijski napad i sporiju igru) i može li defenzivnu tranziciju dovesti na pristojnu razinu, pitanja su na koja tek tražimo odgovore.

 

Jedno je sigurno, najveći Damoklov mač Kastilje jedna je od najtežih i najopasnijih dužnosti u svjetskom nogometu, a Zizou će tek po Barceloninoj formuli Pepa i instantnog uspjeha zadovoljiti vremenski suludo ograničene apetite svojih nadređenih, i nekoliko desetina tisuća na tribini, i jednog u loži.