Bilić ima šest mjeseci za hrabre poteze koje mora povući

Bilić ima šest mjeseci za hrabre poteze koje mora povući

SLAVEN BILIĆ  na jutrošnjem je posljednjem druženju izborničke četvorke i sedme sile u ovoj godini rekapitulirao dosadašnje kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo neuvjerljivo ustvrdivši da je "nezadovoljan bodovima, ali da je ukupno zadovoljan do sada učinjenim".

Nakon 40 posto kvalifikacijskih utakmica Hrvatska je uhvatila sedam bodova (dvije pobjede, po remi i poraz), pet manje od vodeće Engleske, a jednako kao i Ukrajina koja ima jedan susret manje. Ako se uzme u obzir da su Englezi odradili dva od tri najteža gostovanja s maksimalnim učinkom na maksimalno impresivan način, objektivno je teško očekivati da se Hrvatska ponovno uključi u borbu za prvo mjesto koje vodi direktno na svjetsku smotru. Čak je i dvojac Olić - Pranjić, nakon informacije da su Capellove divizije nastavile pobjedničku seriji i u Minsku, sinoć ustvrdio da je vrijeme za fokusiranje na drugu poziciju i dodatne kvalifikacije.

No, mjesta za optimizam ima, i iako Englezi sada izgledaju nebeski nedodirljivo, treba se samo sjetiti prošlih kvalifikacija za Euro kada smo mi bili u identično idealnoj situaciji, a na koncu smo do posljednjeg kola strepili za plasman. Do nastavka kvalifikacijskog ciklusa  gotovo je šest dugih mjeseci, mnogo potencijalnih mina u preostalim susretima, a savršeno posložena Engleska možda neće izgledati tako idealno kao što je to slučaj na početku, za njih, najuspješnjih kvalifikacija u povijesti.

Raspored nam također ide na ruku, barem ako se govori o Ukrajincima koji su nam trenutačno jedini konkurenti.  I dok nas na početku nastavka ponovno čekaju amateri iz Andore, Engleze i Ukrajince očekuje međusobni okršaj u Londonu. Odmah u sljedećem kolu dočekujemo Mihajličenkovu vrstu u Zagrebu, a s idealnih šest bodova u džepu iz ta dva susreta i s očekivanim porazom Ševčenka i ekipe na Wembleyju, Hrvatska bi zakaparila drugo mjesto i dodatne kvalifikacije koje su uvijek do sada bile plodonosne.

Fifa umjesto Bilića umirovila Roberta Kovača

Bilić će u narednom periodu razbijati glavu kako poboljšati igru momčadi čija je forma daleko od one koja nam je donijela vječnu slavu na Wembleyju. Iako se kune u igru i formu svojih sinova, teško je ne primjetiti da se više ne radi o momčadi čijoj se igri donedavno divila cijela Europa. Mnogo toga škripi, mnogo je igrača izvan forme, ali i nekoliko otvorenih pitanja koja mora riješiti prije nastavka kvalifikacijskog ciklusa.

Zvuči pomalo degutantno, međutim crveni karton Roberta Kovača u Maksimiru protiv Engleza jedna je od boljih stvari koja se dogodila reprezentaciji u posljednje vrijeme. Fifina preoštra odluka da mu de facto zaključi reprezentativnu karijeru sa četiri utakmice zabrane igranja zbog starta na Joeu Coleu, u prvi je plan gurnula čovjeka oko kojega su se donedavno lomila koplja. Ivica Križanac preko noći je od neželjenog i nametljivog lajavca postao, uz Šimunića, prvi stup hrvatske obrane, a iskazano povjerenje objeručke je prihvatio u Harkivu odigravši rutinirano kao da godinama nosi kockasti dres. Uz dužno poštovanje prema mlađem bratu Kovaču i zahvali na svemu učinjenom u desetak godina reprezentativne karijere kao i na perfektno odrađenom Euru u Austriji i Švicarskoj, nestandardnost u klubu sve je češće isplivavala na površinu s pokojom kardinalnom greškom ili bespotrebnim, ali i uvijek preskupim žutim ili crvenim kartonima. Zenitov stoper barem se za sada čini kao kvalitetno rješenje koje će na duže staze pokrpati rupu nastalu odlaskom Kovača.

Čim prije Bilić shvati da Pranjić nije bek, tim bolje

I ako je desna strana posljednje obrambene linije s pravom rezervirana za Ćorluku koji unatoč očajnim rezultatima svog Tottenhama i dalje pruža impresivne partije u reprezentaciji, lijeva strana je ono što bi trebalo brinuti izbornika. Jasno je da se Bilić ne želi odreći igrača na čijoj se igri baziraju rezultati cijelog Heerenveena, no Danijel Pranjić nije, a nikad niti neće postati bek. To je prije Bilića shvatio veliki Fabio Capello mudro mu suprotstavivši brzanca Walcotta koji je na Pranjićevoj kičmi nakon samo jedne utakmice postao novi David Beckham. Sličnu taktiku primijenio je i austrijski izbornik Hickersberger u otvarajućoj utakmici na Euru, a samo pukom srećom i nesposobnošću austrijskih napadača jedan od mnogobrojnih napada koji uvijek išli preko Pranjićeve desne strane nije završio kobno po Pletikosu. Čim prije Bilić shvati da na istu stranu ne može ugurati Pranjića i Rakitića (Kranjčara) tim bolje.

Hvala kapetane, vrijeme je za Vukojevića

Dvojba oko pozicije defenzivnog veznjaka zapravo i ne bi trebala biti dvojba. Nakon što se već oprostio od reprezentacije, Niko Kovač je poslušao zov srca te se odlučio na labuđi pjev što se pokazalo kao loša odluka. Nestandardnost u Salzburgu, ali i nagomilane godine, učinile su svoje i logično bi bilo da se kapetan povuče uoči nastavka kvalifikacija i mjesto prepusti mlađima. I njemu bi, kao uostalom i bratu Robertu također, trebalo uručiti zasluženi orden reda Danice hrvatske s likom Franje Bučara za sve sav proliveni znoj u kockastom dresu, no najveći znaju kada je vrijeme za odlazak, a sada je taj trenutak. Kad je riječ o nasljedniku niti tu ne bi trebalo biti dileme iako se u prve dvije kvalifikacijske utakmice učinilo kao da ona postoji.  Bilić je dao prednost Nikoli Pokrivaču dok je Ognjen Vukojević grijao stolicu na tribini na čuđenje cijele nacije. Potpuno nelogičan potez, ako se zna da Pokrivač zbog neigranja u Monacu razmišlja o promjeni sredine, a da se Vukojević više nego odlično snašao u ukrajinskom Dinamu s kojim igra Ligu prvaka. No i Bilić je shvatio da to neće hodati pa je Vukojeviću vraćeno povjerenje u Harkivu i sinoć protiv Andore. Jerko Leko je oduvijek bio, a vjerojatno će i u budućnosti biti vječna zamjena prosječnih sposobnosti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Raketi prednost i kada se Kranjčar vrati

Problem u ostatku srednjeg reda mogao bi nastati povratkom ozlijeđenog Nike Kranjčara. Portsmouthom veznjak od početka je bio prva Bilićeva opcija na lijevoj strani unatoč sve većem doprinosu Ivana Rakitića čija se loša klupska forma u Schalkeu još uvijek ne osjeti toliko u reprezentaciji. Dva gola protiv Slovenaca u prvom prijateljskom ogledu nakon Eura, ali i sinoćnja dva komada amaterima iz Andore profilirali su Raketu u našeg najopasnijeg igrača iz drugog plana. Svaka čast Kranjčarevim bljeskovima, no Rakitića nije potrebno uvijek mijenjati nakon pedesetak minuta igre, a ukoliko Bilić ne pronađe modus s polušpicom u kojem bi se našlo mjesta za obojicu, prednost bi trebala otići Rakitiću. Dobra stvar u cijeloj priči je da bi ovo bila rijetka pozicija na kojoj bi Bilić mogao napraviti kvalitetnu izmjenu koja ne bi samo bila zakrpa, nego bi u stanovitom trenutku s ubacivanjem jednog od spomenute dvojice mogao podići ritam svoje momčadi.

Dudu nedostaje, ali od tugovanja vajde nema

Kad se govori o napadu, još uvijek se najčešće priča o nedostatku Eduarda da Silve, što je u najmanju ruku neozbiljno. Istu stvar danas je učinio pomoćnik Nikola Jurčević ustvrdivši da željno očekuju povratak Arsenalovog napadača. I zaista, teško je pronaći onoga tko sa silnim nestrpljenjem ne želi ponovno vidjeti najboljeg hrvatskog napadača, ali bazirati budućnost na igraču koji već devet mjeseci nije udario loptu nipošto nema smisla. Dok se Dudu ne vrati, treba se orijentirati na ono što imamo, a imamo trenutačno hit napad Bundeslige - HSV-ov dvojac Petrić, Olić. I dok je Olić neupitan zbog neumorne trke i kredita koje je s vremenom nagomilao kod Bilića, Petrić još uvijek ne uživa takav božanski status. No, nema sumnje da mu gotovo nevjerojatna ubitačnost u HSV-ovom dresu daje prednost pred Klasnićem koji je proglašen za jedno od najrazočaravajućih novosti u Le Championatu. Tu je i umišljeni Mandžukić koji se uspio svidjeti Biliću, a istini za volju minute koje dobio solidno je iskoristio pa se može očekivati da će i u budućnosti ostati u najužim kombinacijama. Toliko najavljivanog hrvatskog Argentinca čijom je ljepotom i nogometnim majstorstvom ostao očaran i El presidente Vlatko Marković, nitko više niti ne spominje. Cvitanich se izgubio u Ajaxu i za sada nije izgledan njegov debi u kockastom dresu, a Kalinić je barem za sada samo turist koji putuje s prvom momčadi.

Od očajnog Plete boljeg nema

Posljednja, ali i vrlo bitna dvojba je ona oko prvog čuvara mreže. Bilić se kune u Pletikosu i njegovu svjetsku kvalitetu, no svako tko se imalo razumije u nogomet svjestan je da su refleksi, ali i samopouzdanje Spartakovog vratara zabrinjavajuće upitni. Nema sumnje da je za to zaslužna i smiješna obrana njegovog kluba koja ga na svakoj utakmici redovito ostavlja nebrojeno puta na cjedilu, no teško se sjetiti kada je splitska hobotnica posljednji put skinula "nemoguće". Njegove reakcije svode se na branjenje onog što se mora obraniti, a to jednostavno nije dovoljno za šestu momčad svijeta. Upitno je, nažalost, je li druga opcija, odnosno Vedran Runje išta bolji, pa je najvjerojatnije da ćemo Pletikosu i dalje gledati među hrvatskim vratnicama. Hajdukov Subašić na pravom je putu, ali je za njega još uvijek puno prerano.

Nastavak u travnju

Odluka je pala da se reprezentativna stanka u studenom preskoči kako bi se od klubova moglo tražiti da igrače puste nekoliko dana duže u veljači kada će stožer najvjerojatnije odlučiti na sudjelovanje na nekom mini-turniru. Stoga ćemo mezimce nacije sljedeći put gledati tek za nekoliko mjeseci, a do tada ostaje nada da će igrače mimoići ozljede, a da će se Eduardo i Kranjčar napokon vratiti na travnjake. Nastavak kvalifikacija na rasporedu je prvog travnja kada nas očekuje novi dvoboj protiv amatera iz Andore, ovaj put u gostima.

Marko Petrak
Foto: AFP, Index

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara