Blanka zaplakala na dodjeli zlatne medalje: Nisam ni znala koliko sam pod stresom dok nije završilo

Blanka zaplakala na dodjeli zlatne medalje: Nisam ni znala koliko sam pod stresom dok nije završilo

Tekst: S.T.
Foto: AFP

BLANKA VLAŠIĆ zaplakala je na dodjeli zlatne medalje u Dohi. Dan nakon što je Vlašić osvojila zlato, na Svjetskom prvenstvu u atletici podijeljene su medalje. Blanka pritom nije mogla suzdržati suze.

> Blanka Vlašić obranila zlato u Dohi: Sve skokove riješila otprve

> Nepobjediva Blanka: Iznenadila sam se koliko sam bila samouvjerena

> U Dohi bez neizvjesnosti: Blanka obranila naslov



Podsjetimo, Blanka Vlašić je u finalu Dohe preskočila dva metra i obranila zlato s prošlog Svjetskog prvenstva u Valenciji 2008. Naša atletičarka je sve skokove riješila otprve, a iza nje su ostale Španjolka Ruth Beitia (198 cm) i Amerikanka Chaunte Howard Lowe (198 cm).

"Nisam ni znala koliko sam pod stresom dok nije sve završilo. Kada sam shvatila da sam postala prvakinja, pritisak je ispario i bila sam prisebna da nastavim natjecanje kako treba. Pritisak je bio vrlo vrlo velik i postojala je sumnja, ali to je dobro, jer da sam presigurna u sebe, onda bih lako mogla pogriješiti", kazala je Blanka.

"Natjecanje je bilo naporno, trajalo je dva sata, a sa zagrijavanjem i više. Težak je posao doći i odraditi sve skokove iz prve. Potrebno je puno puno koncentracije. Svako je natjecanje ove godine bilo na svoj način teško. Natjecanja, putovanja, treninzi, oporavak... Svaki put je to ogroman posao", dodala je najbolja hrvatska visašica.

Mnogo je organizacijskih problema bilo u Dohi na dvoranskom prvenstvu, a ni skakačicama u vis nije bilo lako.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
"Kvalifikacije su bile katastrofalne. Cure su bile na rubu plača jer su nam smetale druge discipline koje prolaze preko našeg dijela staze. Jedina je prednost dvorane u Dohi što mogu otrčati počasni krug od 200 metara", objasnila j Vlašić.

Zlatna medalja bila je glavni Blankin cilj i manje od toga nitko nije očekivao. Najbolja atletičarka 2009. godine silno je željela već u Dohi napasti svjetski rekord, ali nešto je nedostajalo.

"Da mi je netko puhao za vratom, bilo bi mi lakše. Kad je sve bilo gotovo, izgubila sam motivaciju. Zanimao me napad na svjetski rekord, ali nisam mogla kad sam ostala sama već na 2 metra."

Slijedi Europsko prvenstvo u Barceloni, a u tom natjecanju Splićanka još nije osvojila naslov.

"Da, tamo još nemam medalju, ali vidjet ćemo što će biti. Ne mogu misliti sad ni na što drugo osim na odmor i druženje s obitelji i prijateljima", zaključila je Blanka.

Blankin trener Bojan Marinović bio je prezadovoljan njenim nastupom: "Fascinira me kako je s lakoćom odradila natjecanje. Oduševilo me što je uspjela pobijediti bez ijednog rušenja. Njena mirnoća i koncentracija me fasciniraju - to je ono po čemu je ispred svih ostalih djevojaka."

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara