Foto: Čitatelj

ANTE ČAČIĆ pokazuje kako biti nedostojan u porazu. Na vrhuncu svoje trenerske karijere, na turniru na kojem je njegova ekipa pokazala sjajan nogomet, podsjetio nas je što je on zapravo. Ili bolje rečeno, što i koga predstavlja.

Predstavlja onu ružnu Hrvatsku, Hrvatsku iz svečane lože, koje se srami cijela nogometna javnost. Loža ispunjena okorjelim kriminalcima, osuđenim ubojicama, sitnim džeparošima i kokošarima koji su privatizirali cjelokupni nogomet već je neko vrijeme svjetski prvak u svraćanju pozornosti sa sebe i svojih nedjela.

Pristao biti drugorazredni pijun najružnije epizode domaćeg nogometa

Ante Čačić je, nažalost, pristao biti lice te reklame, i u smiraju karijere ostat će zapamćen tek kao drugorazredni pijun najružnije epizode domaćeg nogometa. Zamislite Hodgsonovu pressicu u kojoj umjesto detektiranja razloga poraza i prostora za napredak u vidu idućih kvalifikacija priča o političkom vodstvu i opoziciji, optužujući navijače kao nositelje agendi i stvarnih uzroka zašto je cijeli Euro završio s gorkim okusom u ustima.

Javnost je ostavio bez ijedne smislene analize

Niti jedna smislena analiza nije predstavljena javnosti: Zašto nije mijenjao tijekom utakmice, što je htio dobiti od Rakitića u utakmici u kojoj nema nijednu predispoziciju za ostvarivanje svog optimuma, kao i velike, kardinalne greške gdje se minutu prije penala 6 igrača nađe u ravnini lopte nakon čijeg gubitka Portugal zabija pobjedonosni gol.

A to čini upravo zato što je kukavica, uzimajući pritom u usta medije koji su najfrekventnije izvještavali o nastupima reprezentacije i dali zaslužene pohvale kad god je za to postao objektivni razlog.

Ne treba se bojati za Hrvatsku, treba se bojati onih koji su protiv nje - onih iz svečane lože

I na kraju, u jednom je bio potpuno u pravu: ne treba se bojati za Hrvatsku, treba se bojati onih koji su protiv nje. A to je upravo postava svečanih loža, koja godinama izbjegava zakone, ruši državne i donosi interne propise, koja djeluje kao paraorganizacija u jednoj suverenoj demokratskoj zemlji. Većih protivnika Hrvatske i hrvatskog nogometa od njih nema.

To su, Ante, tvoji poslodavci. Pa ako imaš dovoljno savijenu kičmu da im se umiliš da te stave kao naličje njihovog cirkusa, imaj bar pristojnosti to ne nabijati ostalima na nos. Njegov najveći poraz nije onaj protiv Portugala, tamo se suočio s vrhunskom ekipom i vrhunskim trenerom i izgubio tijesnu utakmicu. Izgubio je koji dan poslije, i to će ga obilježiti kao kukavicu i slabića do kraja života.