DINAMO je sinoć fantastičnom predstavom u 1. kolu skupine D Europa lige pregazio Fenerbahče 4:1 i najavio kako je možda baš ovo "ta godina". Modri igraju najzreliji nogomet moderne Dinamove povijesti.

Nemoćni gosti

Isključimo li period od 10 minuta pretkraj prvog i početkom drugog dijela, Fenerbahče nije napravilo baš ništa. Izgledali su onako kako je Dinamo izgledao svih onih silnih godina u Ligi prvaka, kao apsolutno nedorasli takmac. Jedini uzorak njihove igre bilo je spuštanje krila u sredinu - bočni igrači ga ciljano ne bi pratili pa bi Šunjić bio opterećen, s dvojicom suparnika oko sebe. Ipak, disciplinirana igra Gojaka i Olma i inteligentni izlasci u presing, kao i kompaktnost cijelog bloka, onemogućili su Turcima da profitiraju iz takvih manevara. Hajrović, a naročito Oršić marljivo su pratili suparničke bekove kako Stojanović i Rrahmani ne bi ostali prebrojani, a radnim navikama se ponovno posebno isticao baš Mislav Oršić - nevjerojatno je koliko ima energije i kako je uvijek tamo gdje treba biti na lijevoj strani terena.

Njegova i Hajrovićeva obrambena ispomoć omogućava srednjoj trojki da drži kompaktan blok koji se može pomicati sa strane na stranu i time stvoriti vrlo gust blok na krilu - kada bi strana bila na suprotnoj strani od Oršićeve, on bi se zavukao duboko u sredinu, na poziciju lijevog veznog igrača, što je omogućavalo Dinamu višak igrača na strani gdje je lopta (isto je vrijedilo i za drugu stranu). Komunikacija između linija je vrhunska - ne događa se da obrana "pada" u krilo Livakovićevu a ostale linije ostanu visoko pa se otvori rupa iza leđa veznom redu. Ne događa se da prednja linija izađe u visok presing, a da ju veznjaci i braniči ne podrže pa ih suparnik lako izigra. Čak i visoki presing kojim na početku utakmice nastoje nagaziti protivnika djeluje dobro - on se često pretvori u igru "čovjek na čovjeka" na većoj površini terena, ali Modri konačno imaju fizički dovoljno jake igrače da izdrže takvu igru. Dinamo se konačno kreće kao uigrani ansambl, kao organizirana nogometna momčad. Fenerbahče je moglo dati gol samo onako kako ga je dalo - pomalo slučajno, nakon izoliranog incidenta. 

Jednostavan i pametan napad

Dinamov stil igre definitivno se promijenio i u napadu i postao je mnogo prilagođeniji Europi kao kvalitativno znatno boljem natjecanju od HNL-a. Dinamo nastoji provocirati greške suparnika i stalno se repozicionirati na terenu kako bi imali idealnu formu za iskoristiti te situacije. Zapravo, Modri "vrte" uglavnom dvije vrste napada, ali s jasnim ulogama i bogatim varijacijama. Prva je duga lopta na Gavranovića ispred kojeg se postavlja gusti blok igrača koji su spremni osvojiti odbijenu loptu - protiv ekipa kakva je (barem sinoć bila) Fenerbahče, koja izrazito sporo odrađuje defenzivnu tranziciju, to može biti vrlo efikasno oružje. S druge strane, vidljivo je kako je orijentir napada na postavljanu obranu na krilnim pozicijama.

Cilj je u što manjem broju dodavanja stići s loptom na krilu, kojem bočni igrač obavezno pomaže dodajući se napadu, dok najbliži vezni igrači ipak ostaju kao osigurači u slučaju izgubljene lopte. Ono što pritom impresionira je brzina kojom Modri izvode takve napade, kao i razumijevanje "partnera" uz aut-liniju. U nekoliko navrata su baš krilni igrači odvlačenjem suparničkog beka omogućili (uglavnom na desnoj strani, jer je lijevo ipak igrao stoper Rrahmani) bekovima da iznesu loptu u svojim nogama i osvoje velik dio terena. Brzina i situacijska inteligencija koju Dinamo potom posjeduje u najofenzivnijem kvartetu učinila ih je tranzicijski izrazito neugodnom ekipom kojoj je to napokon veliko oružje.

Većina komentara je s apsolutnim pravom hvalila prvi Dinamov gol sinoć, jer radilo se o vrlo efikasno i precizno izvedenoj akciji na prekidu, i iskreno se ne sjećam kad sam zadnji put tako nešto vidio od Dinama. Ipak, onaj posljednji Dinamov gol utjelovljuje sve bogatstvo njegove igre. Lopta je brzo stigla do Hajrovića, a Stojanović mu je brzo prišao u pomoć i, nepraćen turskim igračima, dobio loptu. Istovremeno je Gavranović fantastičnom kretnjom odvukao stopera prema drugoj stativi i ostavio rupu u zadnjoj liniji suparnika. Olmo je na vrijeme to prepoznao i stigao u samu završnicu (što je jučer bila rjeđa pojava nego inače), primio loptu i na najljepši mogući način zaključio vrhunsku kolektivnu partiju. 

Gdje je europski Dinamo i što ste učinili s njim?

Kad se početkom drugog dijela Neustadter naklonio na drugoj stativi i zabio jedan od najlakših golova u životu, vjerojatno nije postojao Dinamov navijač koji nije pomislio istu stvar - "Evo ga, to je to. Dosad smo igrali lijepo, a sada slijedi pravi europski Dinamo - onaj koji će sve to prokockati na najjeftiniji i način koji najviše frustrira". Pa ipak, to se nije dogodilo. Dinamov gard nakon tog gola, dosljednost igri koja ih je dovela u prednost i bez panike u toj situaciji nešto je što ova momčad nije imala prije samo nekoliko mjeseci. Odigrati dobru partiju može gotovo svatko, ali biti uvjeren da je baš tvoj put ispravan i na njemu inzistirati i onda kada se na terenu ne odvije sve baš prema tvojoj zamisli, to je odlika velikih momčadi. Da je samo to postigao u svojem mandatu na klupi Modrih, Bjelica je ispred svih svojih prethodnika u zadnjih deset godina.

Ovo definitivno nije europski Dinamo. Ovo je ekipa koja igra moderan nogomet, koja se ne raspada, koja je racionalno vođena i koja najbolje utakmice igra upravo pod najvećim pritiskom. I kao dinamovac moram priznati, drago mi je da je standardni euro-Dinamo zamijenila ova ekipa. Pokojni Tomislav Židak imao je beskrajnu inspiraciju i ljubav prema najvećem hrvatskom klubu, ali vjerojatno nijedna sintagma vezana uz Modre nije postala toliko svevremenska koliko "europsko proljeće". Najavljivalo se godinama, da bi ga svaki idući Auxerre, Olympiakos, Atletico, Marseille, Rennes, Paok ili Temišvar zakucavao u zemlju, a nas ostavljao u nedoumici radi li se stvarno o Zambatinu prokletstvu koje je nemoguće probiti. Iz toga se razvila kultura šutnje i opreza koja je slične prognoze izbjegavala u najširem luku, kao lov na životinju koju preplašite samo spomenom njenog imena pa si umanjujete mogućnost da ju ikad ulovite. Ali kada oni na terenu svojim nastupom i mudima to nisu skrivali, onda nema potrebe ni da to rade navijači ili javnost.

Vrijeme je da golovi Marijana Novaka iz 1970. protiv Marseillea kojima je Dinamo prezimio u Europi otiđu u davno zasluženu mirovinu i da Maksimir napokon dobije novu referentnu ekipu svoje europske povijesti. Ne zbog toga što je ovakav start matematički nemoguće prokockati, već zbog toga što su pokazali da znaju točno što treba raditi u toj misiji. Tomo je vjerojatno sinoć od gore, kao i većina nas dolje, zabilježio ovu utakmicu na posebne stranice teke o Dinamovim europskim avanturama. A svi smo zaslužili da ta priča napokon dobije sretan završetak.