"Postoji moment kad neka stvar više nije tvoj jedini život. Recimo, skijaš i imaš dva života: jedan u Kranju, gdje živi, a jedan na skijalištima. Da biste nekog čovjeka proučili, morate gledati njegovo ponašanje. Ja gledam slovenskog skijaša kako se ponaša na natjecanjima. On k'o da jedva čeka da ode. Kad biste mu štopericom mjerili vrijeme koliko mu treba da se presvuče, vidjeli biste da se u roku od tri minute pospremio i da odlazi. Ja ne znam kamo mu se žuri, ali vidim da želi čim prije otići. Valjda doma, ne znam. Recimo, u Ljubljanu ili u Kranj, gdje je već doma. On ide doma, ne? Nije mi jasno zašto, ali jasno je da mu se ne da biti na skijalištu."

Otac i trener novog pobjednika Svjetskog kupa bio je samo jedan od sugovornika u emisiji koja je obrađivala problem rezultatskih podbačaja slovenskih skijaša. Po običaju, bio je najintrigantniji.

"Dragšič, s kojim smo mi jako dobri, je tijekom karijere promijenio 12-13 trenera. Svaki od njih imao je drugi film u glavi. On se svakom prilagođavao. Izgraditi s godinama koncept jedan je dugačak proces, ali on zahtijeva kontinuitet. Ne smiješ si dozvoliti da na osnovi nekakvih prijateljstava ili neprijateljstava svake godine mijenjaš koncept. Ne smiješ svaki put počinjati iznova, posebno ne jer je taj put dugačak. To je kao da trčiš maraton, otrčiš dva od 40 kilometara, ond skužiš da ne trčiš dobro i vratiš se na početak, i veliš: sad ću trčati malo drukčije.

Ima jedna zamka u učenju tehnike pomoću tehnike. Ne znam razumijete li što vam želim reći. To znači da učite gledajući druge. Nema smisla u tome da nakon svakog treninga ili svake utrke tumačiš nekome kakav mora biti položaj njegova koljena. To nema nikakvog efekta. To je čisto gubljenje vremena. Pazite, vi gubite vrijeme, jer prolazi jedan trening, pa drugi, pa treći... Postoje načini da se to nauči. Doduše kompliciraniji. Ovaj je valjda najjednostavniji. Ali nema smisla. To je koračanje unatrag."