Hrvatska u četvrtfinalu Eura protiv fanatičnih Turaka

U NAJDRAMATIČNIJOJ utakmici prvenstva Turska je preokrenula vodstvo Češke i pobjedom 3:2 izborila četvrtfinale protiv Hrvatske!

Tijek susreta

Česi su vodili 2:0 do 75. minute kad je Arda Turan nakon prve prave turske akcije smanjio na 2:1. Već se činilo da je sve gotovo kad je u 87. minuti lopta ispala iz ruke dotad neumoljivom Petru Čechu i Nihat je izjednačio. Samo dvije minute kasnije isti je igrač topovskim udarcem još jednom probušio češku mrežu i odveo Turke u četvrtfinale.

Fanatizmom i nepredvidljivošću među najboljih osam

Prvu utakmicu na ovogodišnjem Europskom prvenstvu Turci su odigrali protiv Portugala i nisu pokazali apsolutno ništa što bi ukazivalo da su sposobni za predstavu kakvu su pružili večeras, ali i u prijašnjoj utakmici. Portugalci su razmontirali momčadi "Imperatora" Terima i zasluženo slavili 2:0. Iduća na rasporedu bila je Švicarska i činilo se da će se Turska već nakon drugog kola oprostiti od prvenstva. Prvih 45 minuta u Baselu Turci su jedva prošli na protivničku polovicu i Švicarci su opravdano vodili 1:0. No, isto kao i večeras, Turci su živnuli u drugom poluvremenu, uspjeli izjednačiti, a zatim u sudačkoj nadoknadi osigurali pobjedu. Svoju pravu snagu pokazali su u večerašnjoj utakmici. Bilo koja druga momčad nakon zaostatka 2:0 za Česima vjerojatno bi klonula duhom, ali ne i Turci pa se Slaven Bilić i njegovi dečki svakako moraju čuvati tog dobro poznatog fanatizma i nogometne nepredvidljivosti Terimovih izabranika.

Dva remija i pobjeda kad je bilo važno

Prvi se put Hrvatska sa Turcima srela na Europskom prvenstvu 1996. godine. Bio je to debi samostalne Hrvatske na velikim natjecanja i upravo je Turska bila "vatreno krštenje" Vatrenih. Dugo je trebalo Ćirinim "sinovima" da slome čvrstog protivnika, pobjeda je osigurana tek u 85. minuti onim slavnim golom Gorana Vlaovića.

Još dvaput nakon toga Hrvatska se sastala s reprezentacijom Turske, oba puta u prijateljskim utakmicama i oba puta nije bilo pobjednika. 12. lipnja 1997. u Sendai Cityju rezultat je bio 1:1, a gol za Hrvatsku zabio je Tomo Erceg. 31. ožujka 2004. Turci su gostovali na Maksimiru, a golove za Hrvatsku tada su zabili Šokota i Srna, no ni to nije bilo dovoljno za pobjedu. Utakmica je završila 2:2.

Česi se u prvom poluvremenu poigravali s Turcima

U prvih 45 minuta Češka je bila osjetno bolja momčad od Turske iako nije stvarala previše kvalitetnih prilika prije postignutog gola. Ponajbolji igrač Češke u prvom dijelu bio je Matejovski koji je Turcima stvarao puno problema u sredini terena, dobrim loptama zapošljavao svoje napadače i brzim prodorima izluđivao protivničke braniče. Obje su momčadi prijetile prvenstveno dalekometnim udarcima, ali okvir gola su rijetko pogađali. Jedini opasniji šut uputio je upravo Matejovski, ali kako je ta lopta išla po sredini vrata, Volkan Demirel nije imao problema s njenim kroćenjem.

Često su Česi slali i visoke lopte na svog najboljeg strijelca u kvalifikacijama, gorostasnog napadača Jana Kollera za čije skokove turska obrana nije imala rješenje. Upravo iz jedne takve prilike Koller je doveo Češku u vodstvo u 34. minuti. Česi su nakon polukontre brzo stigli do turskih vrata, a lopta je na lijevoj strani proslijeđena Galašeku koji centrira za Kollera. Visoki napadač dobro je zahvatio loptu glavom i poslao je tik pod gredu. Još jednu sličnu priliku za povećanje vodstva Koller je imao desetak minuta kasnije, kad je ubačaj iz slobodnog udarca s 40 metara poslao Marek Jankulovski, ali udarac glavom ovoga je puta bio malo neprecizan pa je lopta prohujala iznad prečke.

Sabri donio živost u igru Turske

Fatih Terim na poluvremenu je na klupi ostavio Semiha Senturka, a u igru je ušao Sabri Sarioglu koji je sasvim preporodio Turke. Sabri je na desnom boku bio stalno opasan po češku obranu i stvarao mnogo prilika, često gurajući dobre lopte u kazneni prostor, ali iskusni su češki stoperi sve opasnosti pravovremeno otklanjali.

Turci su početkom drugog poluvremena nametnuli pritisak i lopta je cijelo vrijeme kružila oko češkog šesnaesterca. Najbolju priliku imali su nakon prekida kad je Tuncayjev udarac glavom nakon Nihatovog ubačaja skinuo Petr Čech. Češki vratar sve do samog je kraja utakmice pokazivao zašto je ponajbolji golman svijeta, sve je lopte koje su Turci slali prema golu hvatao bez ikakvih poteškoća ili nesigurnosti. A onda se na kraju utakmice pretvorio u tragičara.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Turci nisu izgubili nadu

No, Turci nisu mogli izdržati toliku ofenzivu, a da ne ostave prostor iza svojih leđa i jedna ih je brza kontra izbacila iz četvrtfinala. U 62. minuti po desnoj se strani probio Sionko koji šalje centaršut prema drugoj stativi gdje je na loptu uklizao Jaroslav Plašil i poslao je u gol. Činilo se da je utakmica gotova.

Nakon što su primili i drugi gol Turci su vidno počeli gubiti živce, ali ipak su smogli snage za još jednu dobru akciju u 75. minuti i tako smanjili na 2:1. Izvrsnom akcijom s tri brza pasa Turci su Ardi Turanu stvorili prostor za udarac, a on ga je izvrsno iskoristio poslavši loptu u donji desni kut Čechovog gola sa 15 metara udaljenosti. Krenula je nakon toga fanatična opsada češkog šesnaesterca, a Karel Brueckner morao je posegnuti za čak dvije obrane kako bi osvježio svoju ekipu koja je ustuknula pred Turcima i sabila se na svoju polovicu. U igru su ušli Vlček i Kadlec i postalo je jasno da Česi imaju namjeru grčevito braniti rezultat do zadnje sekunde.

Jedna od najdramatičnijih završnica u povijesti nogometa

Bunkeraška taktika nije se isplatila. Česi bi možda uspjeli sačuvati rezultat da nije bilo pacerskog kiksa Petra Čeha u 87. minuti. Istrčao je češki vratar na jednu loptu, visoko skočio i uhvatio je s obje ruke, ali onda mu je neshvatljivo ispala i sletjela ravno na nogu Nihata, koji ju je samo ugurao u gol. No, tu nije bio kraj turskom preokretu. Jedanaesterce ipak nismo gledali.

Samo dvije minute kasnije Nihat Kahveci ušao je u povijest turskog nogometa. U glavama Čeha već je bio rulet jedanaesteraca kad je Nihat u 89. minuti još jednom izbio sam pred vratara Čecha. Sa točno 16 metara Nihat je demonstrirao svoj topovski udarac, koji navijači Villarreala dobro poznaju. Petr Čech opružio se koliko je dug i širok, ali mogao je samo gledati kako lopta ulazi u gol.

A uzbuđenjima i dalje nije bio kraj. Debelo u sudačkoj nadoknadi Česi su vjerojatno po posljednji put izbili pred vrata Turaka. U gužvi se lopta šuljala prema golu, u jednom se trenutku čak činilo da bi mogla ući u mrežu. No, turski su braniči otklonili opasnost. Ali dok su oni pratili loptu prema aut liniji, vratar Volkan Demirel iz nepoznatih je razloga izgubio živce i rukama u glavu udario Jana Kollera, zbog čega mu je sudac pokazao crveni karton. Turci će protiv Hrvatske tako igrati bez svog prvog vratara, ali i glavnog kreativca Aurelia, koji je već na samom početku utakmice pokupio nepotrebni žuti karton i tako sam sebe eliminirao iz četvrtfinala.

Što očekivati?

Jedno je sigurno. Turci će na Ernst Happel stadionu u Beču letjeti po terenu. Nakon dvije ovakve pobjede protiv Švicarske i Češke Fatih Terim i njegovi momci na vrhu su svijeta i u glavama turskih navijača, ali i nogometaša, više ne postoji ni tračak sumnje da mogu osvojiti Europsko prvenstvo. S razlogom su gotovo svi Hrvatski igrači isticali da bi u četvrtfinalu radije igrali protiv Češke; tehnički i taktički potkovanije, ali puno mirnije momčadi s kojom se naš vezni red može nadigravati.

Turke, pak, nogometna mirnoća ne krasi. Oni po terenu jure kaotično, rezultat love s neumoljivim fanatizmom, a nije im strano ni grubo rušenje tehnički superiornijih protivnika kad nemaju drugog rješenja.

Velika prednost za Hrvatsku u svakom će slučaju biti izostanci prvog kreativca Terimove momčadi, turskog Brazilca Aurelija, te Fenerovog vratara Volkana Demirela, koji posljednjih mjeseci brani u velikoj formi. Najveća opasnost bit će igrač koji je potopio Češku - Nihat Kahveci. Nihat će protiv Hrvatske vjerojatno igrati na poziciji usamljenog napadača, iako je njegova prirodna pozicija na polušpici (gdje se proslavio igrajući u Villarrealu). No, Nihat je pokazao da se više nego dobro snalazi i kao napadač, a Stipe Pletikosa posebno se treba čuvati njegovih bombi sa 20 metara kojima često trese mrežu protivnika u Primeri.

Iako je hrvatska reprezentacija puno kvalitetnija momčad od Turske, protiv ovakvog protivnika to ne mora apsolutno ništa značiti. Česi su to osjetili na svojoj koži.

Petar Vidov 
Foto: AFP

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara