IVAN KLASNIĆ zaslužio je svojih pet velikih minuta. Zaslužio je ovacije klagenfrutskog nogometnog zdanja, zaslužio je i puno više zbog svoje upornosti i karaktera.

Nadaleko je poznata priča o medicinskom čudu, momku koji se nije predao nakon dvije transplatacije bubrega i kojeg nisu obeshrabrile nimalo optimistične liječničke prognoze. Svega godinu i pol dana nakon rizičnih operacija Ivan Klasnić ne samo da se vratio profesionalnom nogometu, već je silnim trudom i radom zaslužio poziv izbornika Slavena Bilića za participaciju na Europskom prvenstvu.

Postao je Killer, ne samo prvi igrač s presađenim bubregom koji je ikada zaigrao na Euru, već i prvi koji se uspio upisati u strijelce. Svoj prvijenac za reprezentaciju Killer je zabio je 28. travnja 2004., kada je u prijateljskoj utakmici srušio Makedonce.

Nakon četiri godine od svog prvog pogotka za reprezentaciju stavio je pečat na dosadašnji trud.

"Jako sam sretan da mogu biti dio ove ekipe koju ste vi novinari proglasili C ekipom. Rekli ste da smo se došli zajebavati na Euro, ali mi smo pokazali da izbornik može računati na nas. Jako sam sretan što sam danas zaigrao s tim nazovi rezervnim igračima. Pravi smo tim i hvala dečkima. Ponajprije sam jako sretan da mogu ponovno igrati nogomet. Ovo je moj drugi nogometni život. Ovo je poput sna. Čudo je da sam uopće danas istrčao na teren. Hvala dragom Bogu što sam igrao i zabio. Cijeli ovaj dan bio mi je nekako poseban. Mi igrači međusobno imali smo neki touch, sve je išlo u pravcu da ću zabiti i da ćemo pobijediti. Bio sam jako ljut, jer nisam realizirao dvije fantastične prilike. Boruc je dobro obranio, pokazao je svoju klasu. No, na kraju sam ipak uspio. Pogodak posvećujem mojoj obitelji, supruzi, roditeljima i mojoj maloj. Bila je ova jako teška godina za sve nas."