Tekst: Tibor Toromanović
Foto: Cropix

OTKRIĆE Lina Červara na Euru u Austriji bio je definitivno Vedran Mataija. Mladi Porečanin igrao je malo, dobio priliku tek u polufinalu, pa zabio presudni gol za prolazak. S čitateljima Indexa podijelio je dojmove i pričao što očekuje u budućnosti.

Vedrana smo dobili netom nakon što je primljen u porečkom Gradskom poglavarstvu, gdje mu je uručena nagrada za najboljeg sportaša grada. Skromni Mataija priznao je da mu je taj izbor bio izazov gotovo ravan sportskim iskušenjima.

"Na toj dodjeli sam se tresao više nego pri ulasku u igru u polufinalu i finalu. Tad nisam imao ni vremena za nervozu i tremu, a ovdje su mi bili prijatelji, ljudi koje poznajem. Drago mi je da sam bio dijelom momčadi koja im je priuštila veliko zadovoljstvo", kaže Vedran, koji je već bio prihvatio da neće igrati na Euru.

"Kad nisam dobio priliku prije polufinala, mislio sam da ću igrati eventualno u slučaju ozljede ili izrazito loše igre Štrleka. Nisam to očekivao, no kad mi je izbornik rekao da ulazim, potpuno sam se fokusirao da dam sve od sebe, prvenstveno u obrani", priča 20-godišnji lijevi krilni igrač RK Poreča.

Bio je to pravi Linin izbor, čak je i sukomentator prijenosa protiv Poljske Velimir Kljaić istaknuo: "Nisam ga gledao, čujem da je vrlo brz i velik talent". Nisu ga gledali ni Poljaci. Ta enigma ne lijevoj strani obrane pokazala se kao najveća snaga. Nisu Poljaci puno ni pokušavali s te strane, jer se tamo nalazio igrač kojeg uopće ne poznaju. Besprijekorno je Vedran obavio posao u obrani, a kao nagrada za trud došao je i onaj majstorski gol iz kontre. Čak i igrači su se složili da je bio presudan za pobjedu protiv Szmala, Jureckog i društva.

"Čast mi je što sam uopće dobio priliku biti s takvim ljudima"

"Inače mi je svaka utakmica novi izazov, ali to je zaista bilo nešto posebno. Kako izbornik preferira rad u obrani, skoncentrirao sam se da nešto ne zeznem. Potom se dogodila ta kontra, sretan sam što sam razveselio 11.000 ljudi u dvorani, kao i sve pred malim ekranima koji su bili uz nas", kaže Mataija koji je, unatoč najljepšima danima u karijeri i činjenici da je dao doprinos u osvajanju srebra, ostao nogama na zemlji.

"Svaki smo dan imali lagani trening i meni je bila čast sudjelovati u tome. Za mene je dragocjeno što sam upoznao te prvenstveno ljude, pa potom igrače. I da nisam ušao, bilo bi super što sam bio dio ekspedicije", kaže Mataija.

Upitali smo ga da nam prenese reakciju igrača nakon utakmice kad je zabio prvijenac.

"Svi do jednog su mi čestitali, rekli su mi i da smatraju to presudnim golom. To mi je dalo dodatno samopouzdanje. Malo žalim zbog finala, šteta što nismo imali dan pauze, sigurno bismo se bolje oduprli. Malo smo se ispraznili nakon borbe s Poljacima. Ipak, Francuska je bila bolja, treba joj na tome čestitati".

Prvu akciju s reprezentacijom prošao je na najljepši način, iako uz malu minutažu. Mataija je svjestan da samo nastavkom napornog rada može zadržati reprezentativni status.

"Daljnji pozivi ne ovise o meni, ja ću se nastaviti truditi i davati sve od sebe na svakom treningu i utakmici, baš kao dosad. Naravno da bih bio lud da se zadovoljim ovime", kaže Porečanin uz smiješak.

"Spreman sam još neko vrijeme ostati u Poreču"

Radi se o mladiću koji zbog svojih radnih navika može biti uzor onim još mlađima, a pokazao je da nema problema s time što je odjednom postao popularan. Nije ga to promijenilo, a već sada se odlično snalazi u medijskim istupima. Kad smo ga upitali za komentar onih dana kad je Lino nudio ostavku, nije bio spreman ući dublje u temu.

"Mogu reći da je meni osobno to sve bilo malo čudno, no nemam ja što tu komentirati. Tu su stariji igrači, mislim da je na njima da eventualno pričaju o tome."

Da se nije umislio ulaskom u reprezentaciju, Mataija je potvrdio i stavom kad je klub u pitanju. Naime, nema ništa protiv toga da još neko vrijeme ostane u Poreču.

"Pričalo se o nekim klubovima, no sad je već prošao veći dio sezone, tako da ću ostati do ljeta. Stalo mi je do grada i kluba, ali mi je jasno da će doći vrijeme za odlazak. Sve ovisi o ambicijama kluba, ako one i dalje budu visoke, nemam ništa protiv da odigram još jednu sezonu", kaže Mataija.

Boji li se da će sad od njega javnost očekivati više nego ranije?

"Sigurno da sam sad osjetio jedan rukomet koji je na višoj razini, možda će netko očekivati da u svakoj utakmici zabijam po 10 golova, no nije ni naša liga baš toliko laka. Ovo mi je bilo veliko iskustvo, ali dalje idem iz utakmice u utakmicu", zaključuje Mataija, još jedan igrač koji je potvrdio da je hrvatska škola rukometa najjača na svijetu.