Mogu li tradicija i Zidane probuditi Azzure iz sna?
MOŽDA finale 18. po redu SP-a neće, uostalom kao i cijeli turnir, biti praznik za oči, no sigurno je barem da će se za najcjenjeniji sportski trofej ove godine boriti momčadi koje su to najviše zaslužile.
Italija i Francuska imale su nejednako težak put do finala, ali i ogroman motiv koji se u finišu pokazao presudnim za odlazak na razinu više od ostalih nogometnih smrtnika. Talijani su u Njemačku došli pod okriljem nezapamćenog sportskog skandala, premoreni od medijske hajke te bojzani za klupsku sudbinu i vlastite anganžmane. Kapetan Fabio Canavarro na dan velikog finala reći će kako je skandal ujedinio njihovu svlačionicu i dao im dodatan vjetar u leđa.
"Bio je ovo najbolji i najljepši način da svijetu pokažemo kako talijanski nogomet nije samo suđenje u našoj domovini te da ispred sebe ima svijetlu budućnost." - kazao je kapetan Azzura, jedan od igrača koji se na Mundijalu predstavio u najboljem svjetlu.
Pravi posao odradio je Marcelo Lippi, jer Italija danas igra sasvim drugačiji nogomet. Čelična obrana nije nestala, dapače; Buffon, Canavaro, Grosso, Pirlo i ostatak družine najvažnija su stavka u Lippijevim kalkulacijama. Stavka koja, dodajmo, u većini slučajeva ne prelazi centar, ali kada to učini, obično ima kobne posljedice za protivnika.
Jedina isturena špica, Fiorentinin Luca Toni, se sve do susreta s Ukrajinom nije vidio na travnjaku, no Italija se, bez obzira, predstavila kako izrazito napadačka momčad. Kolika je u svemu krivica ostalih sudionika, koji su panično čuvali vlastiti 16-erac, a nogomet ostavili nekom drugome, teško je reći. Ali, još je teže zamisliti da su Azzuri ponijeli epitet najofenzivnije momčadi današnjice.
Kad se svemu doda još malo sreće i sudačkih poklona, berlinsko finale bilo je, očito, talijanska sudbina.
Francuzi će, ipak, ukoliko po drugi put žele do vrha svijeta, morati dolijati kreaciji Francesa Tottija i Andree Pirla. Mekelele i Vieira po tom će pitanju preuzeti najviše odgovornosti; jer dozvoli li se rimskom gladijatoru da iznađe višak prostora, kazna je vjerojatno neizbježna.
Pogled s druge strane govori kako su Talijani najčvšći upravo na mjestu gdje će ordinirati srce Les Bleusa - Henry i Zidane. Zvučat će suludo, ali je istina; u Njemačkoj je veličanstveni Zidane prvi puta u životu asistitrao Henryju za pogodak.
Nakon herojske predstave u domovini 1998. godine Francuzi su proživljavali sumorne godine. U Portugalu su ih u četvrfinalu zaustavili Grci, a predstave u Japanu i Koreji ne žele se ni prisjećati. U Njemačkoj su zabili prvi gol na SP-u u zadnjih osam godina. Tada je na Stade de Franceu blistao Zinedine Zidane; vratio se u momčad nakon crvenog kartona zarađenog u susretu s Saudijskom Arabijom i dva puta glavom pogodio za naslov.
Danas će Zidane odigrati svoju posljednju utakmicu i zaključiti blistavu nogometnu karijeru. U Njemačkoj proživljava drugu mladost i glavni je razlog za optimizam koji se širi iz tabora Raymonda Domenecha. Zaustaviti Zidanea za Talijane je ključan posao, a na njemu će najviše raditi Genaro Gatusso.
"Ušutkat ćemo Zidanea", "Azzuri, fateci sognare", samo su neki od slogana koje Italija živi proteklih dana. No, povijest je neumoljiva kad kaža da je Francuska posljednji poraz od Talijana doživjela daleke 1978. godine, te da nikada dosad nije poražena napustila finale nekog velikog natjecanja...
D.R.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati