JEDAN od junaka izuzetno vrijedne pobjede nad Bugarskom, Niko Kranjčar, svjestan je da je u u subotu navečer Sofiji odigao svoju najbolju utakmicu u reprezentativnom dresu, koju je na kraju okrunio atraktivnom "fintom" i sjajnim pogotkom.

Razloga za Nikinu popularnost je puno: posjeduje neosporni talent, ima sjajan pregled igre, dribling i precizan udarac, sin je slavnog centarfora Dinama i aktualnog izbornika Zlatka Kranjčara, a sjajnim igrama u modrom dresu prije dvije godine priskrbio je status kapetana Dinama.

No, u nedavno završenoj sezoni Niko je igrački pao zajedno s ostatkom momčadi koja će ostati crnim slovima upisana u Dinamovu povijest, da bi nakon senzacionalnog transfera u Hajduk ipak polako počeo dizati formu. Slično je bila sa igrama u reprezentaciji, do velike subotnje pobjede u Sofije je najbolje igrao upravo protiv Bugara u Maksimiru.

"Bila je to moja najbolja utakmica, najkonkretnija, dosad najvažnija u karijeri. U subotu mi je sve bilo najljepše. U igračkom smislu suradnja s Pršom i Olićem te logistička potpora Tudora i Nike Kovača. Bugari su igrali onako kako nam je odgovaralo." - kazao je Niko u razgovoru za Sportske novosti.

"Naša obrana je među najčvršćima i najkvalitetnijima u Europi i Bugari nam nisu mogli gotovo ništa. Trebali bismo biti prvaci skupine, a u Njemačku možemo i kao jedan od dva najsupješnija drugoplasirana. Sve se rješava u Reykjaviku i La Valleti." - dodao je Kranjčar junior, koji je svoju najbolju utakmicu u "kockastom" dresu okrunio i prvim golom za Hrvatsku.

"Sofija je bila višestruka prekretnica. U redu je da se u budućnosti traži i više od mene, spreman sam dati novu dimenziju, makar sam zadovoljan i postojećom." - ustvrdio je playmaker Hajduka.

Hajdukova "desetka" ne želi se opterećivati pitanjem hoće li ga Bad Blue Boysi sada manje vrijeđati i omalovažavati: "Svi znaju kako je tekao moj transfer iz Maksimira i rastanak sa Zagrebom, jesam li imao mogućnost izbora ili su drugi izabrali da se moram maknuti. Potjerali su me bez milosti, koju od njih ne bih ni tražio."

Na upit bi li primio čestitku Zdravka Mamića, Niko je odgovorio: "Zašto ne, niti jedna čestitka se ne odbija! Sve ostalo da."

Za kraj razgovora Kranjčar je na ispričao svoj doživljaj najljepšeg poteza utakmice, kad je u 80. minuti provukao Stojanovu loptu kroz noge i svladao Ivankova: "Sve je ispalo spontano, to se događa. Tudor mi je gurnuo loptu, u djeliću sekunde sam vagnuo bih li, nakon lomljenja stopera, još rolao i vratara, tada mi je sinulo da mi je skinuo dvije lopte pa sam raspalio. Iako ne bi bilo loše da sam ga malo povaljao, duže bi me se sjećao."