O Bože kako bi, veliki klub htjeli biti mi...
DINAMO se priklonio trendu ljetnih rasprodaja, a klub smeta što vjerni PR serviseri samo to prenose javnosti, pa su "ogorčeni pisanjem pojedinih medija" otkazali današnju tiskovnu konferenciju.
Klupsku vrhušku je zaboljelo što mediji pišu ono što je bjelodano: Zdravko Mamić je lagao navijačima kada je govorio kako nema prodaje igrača, jer na kraju iz Dinama odlaze svi za koje postoji interes, dok se dovode igrači na zalazu karijere ili nedovoljno dokazani mladci. Nije dvojbeno gdje bi igrači radije htjeli igrati, nego je problem da se gazda kluba slaže s tim, a javno se zaklinje u suprotno.
Sve po 12 kuna, koči se natpis u Dinamovom izlogu, pardon "sve po 20 milijun eura", ako je vjerovati fantazijama onog koji vedri i oblači iako to doista više nitko ne puši, čak ni novinari koji su mu to zbog specifičnog aranžmana s njim i dužni, pa s tim zaludicama inače truju i čitatelje.
Osim što jednodnevni embargo na informacije predstavlja čisti bezobrazluk, podsjeća na još jednu Mamićevu tragikomediju od prije par tjedana, kada je prijetio, tada u svojstvu poglavice zagrebačkog nogometnog saveza, "jednotjednim" prekidom odnosa sa HNS-om kada mu rast Hajdukovog utjecaja u prijelaznom sustavu izmjene trofeja i funkcija nije bio po volji.
Čovjek koji vlada Dinamom i ljudi koji ga opslužuju zaboravili su da je u zemljama u koje se prodaju svi Dinamovi igrači koji na prodaju nisu, interes javnosti na prvom mjestu, jer sigurno je kako navijače danas zanima kako je to uspio otići Ćorluka, na koliko potpisuje Balaban, a oni budalastiji žele dobiti svoju dnevnu dozu blaženog neznanja i ćuti gromoglasnu potvrdu kako će Modrić, Vukojević i Etto biti prodani "na Sv. Nigdarjevo" mada u zbilji u Maksimiru neće dočekati ni Sv. Luciju.
Mamić je ostao dužan i odgovor čemu rasprodaja sada, kada klub solidno gura po bespućima euro-pretkola i kada se Liga Uefa ne čini toliko nedostižnom? "Sebe ne vidim u nogometnom biznisu jer nemam kapaciteta i mogućnosti, ali što je klub nego ime i igrači pa bi napravio greenfield investiciju na nekom stadionu u Gorici, Zaprešiću...", govorio je proljetos Mamić. Dade li se iz toga iščitati da mu je dozlogrdio "smisao njegovog života", pa prije bijega iz kluba želi prodati što se prodati dade kako bi oplodio investicije? Na sve ovo možemo čuti samo muk, kada nas već nije počastio svojim milozvučnim "opservacijama".
Od kad je Neven Cvijanović preuzeo funkciju polir paste imidža kluba doista je napravljeno puno: ali što to vrijedi njegov rad prožet humanitarnim radom i ugađanjem svima, kada na svaki njegov filigranski sitni vez: posjet domu za djecu sa smetnjama u razvoju i požrtvovno zakrivanje isključenog Ivankovića dok talkie walkieom daje upute klupi, uleće po jedno Mamićevo uklizavanje u maniri slona u trgovini staklene galanterije
Dinamo se na svim planovima trudi pokazati kako je veliki klub sada, a ne samo po požutjelim fotografijama iz '67 ili '82, ali pitanje je da li veliki klub čini blistava prošlost ili sadašnjost, u kojoj klubom šerifuje čovjek koji mrtav hladan pred više desetaka novinara i uključenima kamerama govori "Vi mene stalno razjebavate, a kada me vi razjebavate onda ja stisnem gas još više" i koji tako najvljuje dovođenje igrača za kojeg Ceca Ražnatović oduševljeno priča da pomaže FK Obilić sportskom opremom.
Da ne bi bilo zabune, velikim klub čine i igrači, koji se kunu u plavu boju, ali čim namirišu funte Njenog kraljevskog visočanstva zaborave na slike iz rodne Posavine na kojima su u Dinamovim pelenama i u svlačionici kluba koji mu je sve dao na pitanje bi li otišao u Manchester City, odgovaraju "Otišao bih i pješke". Usprkos kronično ozlijeđenoj tetivi.
Dinamo neće velikim klubom učiniti pobjede nad Hazarom i Domžalama, nego neizvjesna bitka sa mnogo težim protivnikom: bahatošću, arogancijom i prostaklukom apsolutističkog vlastodršca kluba, kao i ništa manje opasnim klimavcima iz Modrih odaja koji urbi et orbi prenose degutantne litanije uvrijeđenog Božanskog. Ne zaboravimo medijske puzavce koji će nakon na silu pobijeđenog Hazara pisati ode "karakteru momčadi i fanatičnoj borbenosti" i koji također puno doprinose tome da Dinamo možda luksuznim busom radi dva koraka u pretkolu naprijed, ali ga zato volovska zaprega umivenog kočijaša vuče tri blatne brazde natrag.
Piskutavi glasići su kao i toliko puta do sada, nemušto prikričati: Bojkot Mamića! Ponovimo po tko zna koji put: Od toga neće biti ništa, jer novinari (o kojima je Mamić izrekao niz bolno istinitih opservacija) nemaju toliko dostojanstva. Međutim, niti Vas se, dragi čitatelji, ne može ekskulpirati od dijela odgovornosti, jer kladim se u vrijednost pola zubala kojeg je Mamić navodno kupio uglednom starijem kolegi, da će zahvaljujući fotografiji izvršnog dopredsjednika, upravo ova vijest imati najviše Vaših klikova.
Zvonko Alač
Foto: H.P.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati