PREMIERSHIP već neko vrijeme nije najbolja liga na svijetu. Primera je po tom pitanju šije debelo, Bundesliga je također daleko odmakla, a i ostale članice Liga petice lagano dišu za vratom engleskim klubovima. Ipak, na Otoku se malo tko s tim uznemirava. 

 

 

Za razliku od navedenih liga, nigdje se kao u engleskoj marketing toliko ne stavlja u službu nogometa i količina ulaganja, odnosno, davanja u Premierligu nevjerojatna su. Prihodi od sponzora, ulaznica i posebice TV prava iz godine u godine ruše rekorde, a činjenica da je gotovo cijela Liga privatizirana stranim krupnim kapitalom, dovoljno govori o novcu koji se okreće na Otoku. Arapski šeici, azijski multimilijarderi te ruski i američki tajkuni vlasnici su Premiershipa, oni žele zabavu i spektakl, i ne škrtare da si to priušte. Rezultat? On je dobrodošao, no zabava je na prvom mjestu.

 

 

Međutim, sve ovo rasipanje parama na Otoku do sada nije bilo ništa naspram onog što nas čeka kad krene nova sezona. Dolazak Pepa Guardiole i povratak Josea Mourinha u Premiership napetost oko početka nove sezone podigli su do neslućenih razmjera. U vremenu kad su treneri veće zvijezde od svojih igrača, dolazak na Otok, pa na koncu i u isti grad, ta dva trenerska giganta, zlatna je koka za otočke medije.

 

U posljednjih desetak godina pravila igre drastično su se promijenila. Ako izuzmemo Lionela Messija, Cristiana Ronalda i eventualno Zlatana Ibrahimovića, najveće zvijezde u svijetu vrhunskog nogometa nisu neposredni proizvođači, odnosno nogometaši, nego ljudi koji tim produktom upravljaju s klupe. Igrači su postali labaratorijski kunići lišeni svake osobnosti i karizme, godinama trenirani da budu strojevi na terenu, sportski gladijatori i ništa više od toga. Medijima takvi likovi nisu i ne mogu biti zanimljivi, beskarakterni roboti ne dižu čitanost i u žiži javnosti danas su treneri-kapitalci.

 

Dolazak Josea Mourinha u Manchester United na Otoku pratio se danima uz tekstualni prijenos na više portala. Baš kao što smo nekoć u real timeu gledali potjeru za OJ Simpsonom, danas smo mogli na Sky Sportu iz sekunde u sekundi provjeravati što se dovraga događa u Manchesteru, je li negdje zapelo u transferu stoljeća i kad će više čuveni Portugalac reći DA klubu s Old Trafforda. 

 

Transfer Pepa Guardiole u City bio je nešto manje teatralan, međutim, ne zato što Španjolac nije zaslužio sličan tretman u engleskim medijima kao i Portugalac, već zato jer u trenutku kad se obećao šeicima s Etihada, a ima tome već par mjeseci, i dalje je bio u Bavarskoj i spremao je Bayern za naslov Lige prvaka.

 

Liverpool je klub velike povijesti i još veće baštine. Donedavno najtrofejniji engleski klub i peterostruki prvak Europe dovoljno je velik za svakoga osim valjda za Engleze, pa je Jurgen Klopp za manje od godinu dana uspio poništiti bogato nasljeđe mitskog kluba s Anfielda i Liverpool više nije Liverpool već je Kloppov Liverpool.

 

I bit će tako sve dok engleski mediji ne odluče drugačije.

 

"Na Svjetskom prvenstvu 1998. godine, urednik The Suna, a Englezi su izmislili tabloide, mi je rekao: ''Najveći razlog zbog kojeg mi gradimo i pumpamo nekoga je samo taj da ga možemo što više srušiti kada dođe vrijeme'", na najbolji mogući način opisao je lani Slaven Bilić u intervju za  ''Interview'', filozofiju engleskih sportskih novinara koji od trenera stvaraju zvijezde, a onda ih ruše.

 

 

Pa na koncu, prevrtljivost anglosaksonskih venecijanaca na svojoj koži najbolje je osjetio i sam Mourinho. U listopadu prošle godine, kad je Roman Abramovič otkazao Portugalcu, helikopter za posebne namjene snimao je ''dekapitaciju'' do jučer ''Gospodina Posebnog'', odnosno njegovo tjeranje iz Cobhama, trening centra Chelseaja.

U svakom slučaju, dva kluba iz Manchestera doveli su dva najveća trenerska imena u svijetu modernog nogometa i za taj gušt za cijenu pitali nisu. Dok je bio u Chelseaju, Jose Mourinho s godišnjom zaradom od preko 8 milijuna eura bio je najplaćeniji trener na globusu, no od sljedeće sezone stvari će se dijametralno promijeniti.

 

Guardiola je napustio Bayern i prešao je u City, u Bavarsku je otišao Carlo Ancelotti, Antonio Conte preuzeo je Chelsea, a na klupu kluba kojeg je zapravo cijeli život želio voditi sjeo je Jose Mourinho. Migracije trenerskih kapitalaca koštaju, a domino efektom jedan takav mega transfer samo pumpa cijenu onom drugom, pa su se trendu plaćanja vrhunskih trenera suhim zlatom priklonili i elitni klubovi s Kontinenta.  

 

Godišnje plaće najvećih nogometnih stratega probili su sve moguće plafone, a mi ćemo vam dati listu od 10 najskuplje plaćenih trenera današnjice:

 

1. Pep Guardiola (Manchester City) – Ove je sezone potpisao trogodišnji ugovor s Manchester Cityjem koji mu osigurava godišnju plaću od čak 15 milijuna funti.

 

2. Jose Mourinho (Manchester United) – Američki vlasnici Uniteda usluge Portugalca plaćat će 13,8 milijuna funti, a Jose je potpisao ugovor s Crvenim vragovima na tri godine s opcijom produženja na još jednu godinu.

 

 

3. Carlo Ancelotti (Bayern) – Čovjek koji je osvojio dvije Lige prvaka kao igrač i tri kao trener naslijedit će Guardiolu na klupi Bayerna, a poslovično šparni Bavarci u očajničkoj želji da napokon osvoje Ligu prvaka raspojasali su se i Talijan će zarađivati čak 9 milijuna funti po sezone. I tako sve do 2019. dok mu ugovor ne istekne.

 

 

4. Arsene Wenger (Arsenal) – Sve se mijenja, jedino Wenger ostaje. Čovjek koji je cijelu vječnost na klupi Topnika, unatoč činjenici da godinama ništa nije osvojio, što posebno para živce navijačima Arsenala. Francuz je još u ožujku 2014 potpisao trogodišnji ugovor težak 8,3 milijuna funti. Teško je vjerovati da će mu uprava Topnika ponuditi novi sljedeće sezone.

 

 

5. Zinedine Zidane (Real Madrid)  – Početnik na klupi nakon samo pet mjeseci trenerskog staža osvojio je Ligu prvaka, trofej koji mnoga velika trenerska imena nikad nisu dosanjala. No, ostaje pitanje je li Zidane, koji je ipak neiskusan trener, zaslužio godišnju plaću od 8 milijuna funti sljedeće dvije godine.

 

 

6. Jurgen Klopp (Liverpool) - Nijemac će u Liverpoolu tijekom sljedeće tri sezone zarađivati 7 milijuna funti.

 

7. Luis Enrique (Barcelona) – Također sedam milijuna funti svake sezone podeblja račun trenera Barcelone.

 

8. Antonio Conte (Chelsea) – Bivši trener Juventusa i aktualni izbornik Italije, na Stamford Bridgeu zarađivat će 6,5 milijuna funti tijekom sljedeće tri godine koliko mu traje ugovor.

 

 

9. Mauricio Pochettino (Tottenham) – Premda su posljednjih tjedana trenera Tottenhama selili iz kluba u klub, Pochettino je produžio vrijednost sa Spursima na novih pet godina, a za to će mu biti isplaćeno 5,5 milijuna funti po sezoni.

 

 

10. Rafa Benitez  (Newcastle United) – Benitez nije uspio u misiji spašavanja Newcastle Uniteda od ispadanja, međutim, Španjolac će voditi Svrake i u sljedeće tri sezone, a zarađivat će 4.5 milijuna funti godišnje.

 

 

Sa Španjolcem smo zatvorili krug od deset najbogatijih trenera današnjice, a zanimljivosti radi dat ćemo podatke o prihodima koje godišnje zarade Diego Simeone u Atleticu i Slaven Bilić u West Hamu.

 

Cholo godišnje u Madridu zaradi 4,4 milijuna funti, što ga svrstava na 12. mjesto najbogatijih trenera svijeta, dok je Bilić, trenerski hit Premiershipa i kolekcionar skalpova engleskih velikana, na 16. mjestu s 2,95 milijuna.