HRVATSKI taekwondo savez se u posljednje vrijeme nalazi na udaru kritika. Rekli bismo, sasvim zasluženo. Odluka po kojoj je najbolji hrvatski taekwondaš Vedran Golec ostao bez kvalifikacija za Olimpijske igre je u najmanju ruku sramotna. Nepravda je, sasvim očekivano, naišla i na reakciju Golecova oca koji je poslao otvoreno pismo predsjedniku HOO-a Zlatku Mateši.

 

 

Ukratko podsjetimo što se sve događalo u slučaju ''Golec''. Vedran Golec je kao najbolji hrvatski taekwondaš bio uvjeren kako će ići na kvalifikacije za Olimpijske igre koje će se održati u Riju de Janeiru. No ovaj puta najbolji nije nagrađen i izgleda kako su drugi interesi ponovno istisnuli one sportskog karaktera. Naime, Hrvatski taekwondo savez je odlučio da će, umjesto Vedrana, na kvalifikacije ići Filip Grgić i Lovre Brečić čiji je glavni trener u TKD Marjan Toni Tomas, koji ujedno i obnaša funkciju trenera hrvatske reprezentacije.

 

Cijela situacija ne bi bila nimalo čudna da spomenuti dvojac, koji ide na kvalifikacije, iza sebe ima rezultate koji bi opravdali ovaj odabir. Dok je Vedran Golec viceprvak Europe i borac koji je rangiran kao 14. na svjetskoj WTF ljestvici, Lovre Brečić je 461. na svjetskoj ljestvici, a Filip Grgić je rangiran kao 28. na WTF ljestvici.

 

 

Iako su iz saveza u početku ignorirali brojne upite, u konačnici su objasnili kako se radi o procjeni da dvojica izabranih imaju veće šanse za ostvarivanjem plasmana na Olimpijske igre. Dok je iskusni Filip Grgić, u svom petom pokušaju, ovog vikenda uspio izboriti nastup na OI i to osvajanjem srebrne medalje u kategoriji do 68 kilograma, njegov kolega Brečić, koji se i sam našao u nezahvalnoj situaciji, pokazao je kako je savez donio krivu odluku budući da je pao već na prvoj prepreci te samim time ostao bez nastupa u Riju.

 

 

Cijeli pogled na ovu situaciju, u otvorenom pismu namijenjenom Zlatku Mateši, ponudio je Vedranov otac Mladen Golec, bivši rukometaš i hrvatski branitelj.

 

“Štovani gospodine predsjedniče HOO-a, Zlatko Mateša! Prošla su dva tjedna vrlo ružnih događanja kojima je svjedočila javnost, a koji su vezani za te-kvon-do sport u Hrvata. Žao mi je što su uopće zbili, to nešto govori o nama kao društvu.

 

Mislim da dijelim i Vaše mišljenje da su sport i sportaši jedno od rijetkih društvenih djelatnosti koja afirmira i motivira duh ovog naroda. Žao mi je što su akteri u tim događajima zlouporabili svoj položaj i ovlasti. Na vrlo grub i ružan način demonstrirali su loš model ponašanja.

 

Sve to ne bi bilo dramatično da se ne radi o istaknutim dužnosnicima u našoj krovnoj sportskoj zajednici – Hrvatskom te-kvon-do savezu. Ti ljudi prekoračili su granicu dobrog ukusa, već duži niz godina ponašajući se i djelujući autokratski, neosjetljivo, a nadasve pristrano, neobjektivno, što ne bi smjeli po definiciji svoje dužnosti. Savez, krovna sportska institucija, morala bi biti vođena u zajedničkom interesu, transparentno, pošteno i iskreno. Tu bi po definiciji sporta uopće, morali stanovati najbolji, najjači, najveći – rezultatom, duhom, karakterom. Tada se ne bi moglo dogoditi da se zanemaruje nečiji trud i uspjeh, a vjerojatno bi bilo nezamislivo da se u to probrano društvo onda može uvući uljez koji ne zna, nije ili ne može…

 

U Hrvatskoj djeluje mnoštvo klubova, sportskih institucija, a povijest nam je prebogata iznimnim sportskim dostignućima pojedinaca, reprezentativnih vrsta i klubova. Bogatstvo neke zemlje uz poznate parametre između ostaloga mjeri se i dostignućima u sportu. I tu se možemo pohvaliti talentiranošću pojedinaca, bogatim znanjem i praksom stručnjaka koji su zaslužni što se ime Hrvatska izgovara u svijetu sporta s poštovanjem, respektom. Nemojmo dozvoliti pojedincima da narušavaju taj teško stečeni ugled i kaljaju nam obraz svojim neprimjerenim djelovanjem.

 

 

Te-kvon-do društvo koje trenutačno vlada u Hrvatskoj već odavno je izgubilo kredibilitet, ugled, a sada je na putu da izgubi smisao postojanja, svrhu, obraz. Dovođenjem u situaciju da si mogu priuštiti sramotu, uzeti od sportaša novac koji im je potreban za sportsko usavršavanje, opremu, putovanja, dnevnice, hranu, djelatnici HTS-a Josipović i Prot čine strašan zločin i odiozan refleks koji ostavlja bez teksta. Kada se to jednom dogodi, nestaje povjerenje, ugled, a to si sportski djelatnik ne smije dozvoliti. Franjo Prot, Petar Josipović, Mihaela Štrok to su učinili i na veoma ružan način poslali nam poruku što misle o sportašima, roditeljima, navijačima, narodu, u konačnici i Vama, a sebe predstavili u svjetlu, bolje rečeno tami iz koje dolaze.

 

 

Umjesto da shvate pouku, odstupe sa dužnosti od srama, dvojac Josipović – Prot nastavlja svoj pohod, smije nam se u lice, misleći da su ispunili svoju svrhu postojanja: djelovati podlo, pokvareno, bez časti i usput pokušati obeščastiti i zaprljati instituciju u kojoj su se drznuli na trenutak postojati. Instrumenti koji im na tom putu stoje na raspolaganju brojni su: nedorečeni zakoni, pravilnici koje su slični umovi pisali, sporost i nedosljednost pravosuđa, inertnost sportske javnosti čija je svakodnevnica bombardirana obiljem smeća i afera, pa se u kakofoniji galame teško razaznaje krik pravde, poštenja.

 

Stječe se dojam da je sve to kod nas u društvu ''normalno'', da se ukazivanjem na nedopušteno i ružno ponašanje ništa ne postiže. Ta teorija kaosa dobra je brana samo u društvima koja su digla ruke od sebe ili nisu na stupnju razvitka u kojemu mogu prepoznati opasnost. Ne mogu vjerovati da smo blizu ijedne od tih dviju pretpostavki.

 

Spomenuti dvojac već dugi niz godina prijetnja je napretku, a ozbiljna su smetnja ukoliko želimo na pravilan način odgojiti mladi naraštaj, etabilirati potencijale kojima obilujemo i odati počast I pokloniti se sportašima koji zaslužuju nositi epitet majstora, vrhunskih sportaša.

 

 

Već svojim postojanjem na mjestima na kojima danas egzistiraju, čine problem, a svojim negativnim djelovanjem loše pedagoški utječu na najmlađe, veoma ružno se ophodeći sa sportašima u brojnim selekcijama, a onda i na kraju, krajnje neumjesno i kriminalno to izgleda kada se obračunavaju sa svoje moćne pozicije sa reprezentativcima, sportašima, nositeljima medalja za Hrvatsku, sportašima koji su u areni, koji krvare, bore se između ostaloga i za njihov kredibilitet.

 

 

U nedavnim događajima uoči olimpijskih kvalifikacija u Istanbulu, na krajnje ružan način izigravši pravila veoma ružno su u blato u kojemu sami stoje, pokušali natjerati sportaše, Vedrana Goleca, Filipa Grgića i Lovru Brečića.

 

Vedran nije kriv što dvojac nije dorastao ulozi koju igra, pa su ga besprizorno izvrgnuli ruglu u javnosti, tjerajući ga da objašnjava u javnosti da je najbolji hrvatski borac u hrvatskom te-kvon-dou. U struci to ionako svi dobro znaju, pa i spomenuti Prot i Josipović. Vedrana su teško oštetili I natjerali na vapaj, poziv u pomoć. To su mu učinili na način da su ga zaobišli u izboru među dvojicu koji s pravom imaju kredibilitet tražiti ulaz na Olimpijske igre.

 

Poigravajući se poslali su u arenu dvojicu njegovih kolega koji isto žele što i Vedran, nastupiti i pobijediti, ali barem jednom od te dvojice to ne pripada, jer ni jedan u posljednje dvije godine nije bolji od Vedrana. Filip i Lovre loše su “odgojeni” momci od strane Josipovića i Prota, zato mislim da dotičnima nije mjesto odgajati i voditi mlade, potencijalne, vrhunske. Rade to na pogrešan način, traže od tih mladih ljudi da budu svjesni njihove igre, što i jesu, a da usput uzmu što im ne pripada i pri tome ne osjećaju grižnju savjesti, osjećaj fair playa i pravičnost, što bi trebali njegovati i kao sportaši i kao ljudi. Na taj način, vođeni od strane pogrešnih ljudi, ovi dječaci uz vrsne sportaše, na taj način neće postati i kvalitetni ljudi.

 

Opasno je to područje, mlađi naraštaji gledaju na velikoj sceni uzore, identificiraju se sa sportašima, ta zbog nekih od njih i započinje se s treningom u nejakoj dobi. Nisam siguran da bi itko u te-kvon-dou sutra želio biti Josipović ili Prot. Nisam siguran da je itko izvan granica ove zemlje ikada čuo za Josipovića i Prota, za nekoliko godina sigurno ih se nitko neće sjećati, ali imena Vedrana Goleca, Filipa Grgića, Nataše Vezmar, Sandre Šarić, Mićija Kuzmanovića, Ane i Lucije Zaninović , Martine Zubčić, nekada Dragana Jurilja, Lane Banely, Miet Filipović i još mnogo njih i danas se u svijetu izgovaraju s poštovanjem.

 

 

Zato Vas molim, zaštitite sport, sportaše, ugled naše krovne institucije, ugled zemlje, ne dopustite da besprizorni, beskrupulozni, loši ljudi ostanu na tim funkcijama, pomognite u njihovom promptnom procesuiranju za nedjela koja su učinili i koja su evidentna. Na taj način reagiravši na kriminal, pomoći ćete u trenutačnom procesuiranju odgovornih, a onda po sili zakona više isti neće moći obavljati nesmetano dužnosti koje nisu dostojni. Odgovornima za takve prljave radnje mora se onemogućiti pristup javnom djelovanju, odgoju djece, manipulaciji izvrsnima….

 

 

Olimpijske kvalifikacije su prošle, a naravno da nikada nećemo saznati da li je i Vedran mogao biti zlatni olimpijac u Riju, jer su mu to onemogućili na krajnje ružan način?!!!

 

Nanesena nepravda boli, ali ako sada propustite djelovati u interesu sporta, napravit ćete lošu stvar za naraštaje koji dolaze, za neke nove Vedrane kojima će se igrati neki novi Protovi i Josipovići! U interesu hrvatskog sporta pomozite u nastojanju za sva vremena zatvoriti vrata sličnim mediokritetima u budućnosti!

 

Sa štovanjem, Mladen Golec, Vedranov tata, nekada davno i sam aktivni vrhunski sportaš, nešto manje davno u situaciji boriti se za domovinu, sanjajući bolji, ljepši, pravedniji poredak u kome će prosperitet na transparentan način tražiti naša djeca.“