IZVJESNO je da će Ivano biti spreman tek za četvrtfinale što znači da će teret utakmica morati iznijeti Domagoj Duvnjak te Tonči Valčić.

> Pakleni svladali Španjolce i bez ozlijeđenog Balića

> Vori: Španjolce smo pobijedili i zbog Balića i zbog nas

Kao da ne može sve biti savršeno. Tako bi mogli okarakterizirati prvi nastup hrvatske rukometne reprezentacije u Pekingu. Igrali smo fenomenalno, Španjolci nam nisu uspjeli napraviti ništa, sve do posljednjih minuta. Na kraju smo rutinski slavili, ali ostalo je razočaranje Balićevom ozljedom.

Da se Balić nije ozlijedio, Španjolci bi teško stradali

Igrali su naši rukometaši odlično, vidjelo se već sredinom prvog poluvremena da Španjolci ne mogu uzvratiti. 

I tad se dogodila ozljeda Ivana Balića, koja je još jednom zakomplicirala situaciju u našoj rukometnoj reprezentaciji. Naravno, to nije nikakva novost za rukometaše. Jednostavno su pehisti s tim ozljedama, sjetimo se: Metličića, Džombe, Sulića, Čupića... Uvijek nam netko nedostaje na velikim natjecanjima, međutim obično to nadoknadi ostatak ekipe pa se to ne osjeti na terenu.

No, kad je ozlijeđen Ivano Balić i kad optimistične prognoze govore da bi trebao biti spreman eventualno za posljednju utakmicu u skupini, a vjerojatnije za četvrtfinalni ogled, onda je alarmantno stanje.

Postavljaju se pitanja može li Hrvatska bez Ivana? Kako ćemo bez najboljeg svjetskog igrača?

I doista, Ivano je jedan i nezamjenjiv. S njim je reprezentacija puno jača i gotovo nepobjediva. Kada pogledamo ogled sa Španjolcima u prvoj utakmici na Olimpijskim igrama, jasno je kao dan da je Ivano ostao u igri, da bi Hrvatska slavila s velikom prednošću. I ovako, bez njega, uvjerljivom smo igrom došli do pobjede uz manje oscilacije na kraju susreta.

Bez Balića se mora, ali i može

Ipak, čini se da će hrvatski rukometaši neokrznuti proći nakon ove najnovije ozljede Balića, jer jednostavno mogu bez njega u sljedećim susretima.

Optimizam prvenstveno leži u činjenici da je ova reprezentacija svojim prvim nastupom pokazala da je ponovno jedna kompaktna i vrlo jaka momčad. Imamo ponovno ono što nam je najvažnije, a to su raspoloženi, odmorni i spremni Blaženko Lacković i Petar Metličić. Imamo i Mirzu Džombu koji je propustio Europsko prvenstvo u Norveškoj. Imamo i Renata Sulića koji može dostojno zamijeniti Vorija. U krajnjoj liniji imamo i Domagoja Duvnjaka koji više nije tako zelen kao prije, sad se već prometnuo u odličnog igrača koji može voditi momčad.

Duvnjaka mnogi smatraju za dostojnog nasljednika našeg Ivana na poziciji srednjeg vanjskog. Duvnjak je u susretu protiv Španjolske pokazao da može biti vođa, da mu ne drhti više ruka kao na prijašnjim natjecanjima. Postigao je neke ključne pogotke, uključujući i posljednji kojim smo osigurali pobjedu. Hrvatska je tako i bez Ivana sigurno zakoračila i uzele prve bodove na Olimpijskim igrama. To je bila lijepa kombinatorna igra u kojoj su do izražaja došli naši vanjski pucači, što posebno može veseliti Linu Červara i sve hrvatske navijače.

Igramo kompaktnije i snažnije nego na Europskom prvenstvu gdje smo uzeli srebro

Naravno, bit će teže bez Balića, ali ako naši drugi aduti odigraju na visokoj razini taj se nedostatak neće toliko osjetiti. Za poziciju srednjeg vanjskog u sljedećim susretima konkurira i Tonči Valčić, koji također može odigrati jako dobro.

Prema prikazanom u prvom susretu, čini se da ovi Pakleni mogu pobijediti svakoga pa i te nesretne Dance koji su nam očitali rukometnu lekciju u finalu Europskog prvenstva u Norveškoj.

Rukometaši mogu do prvog mjesta u skupini

Naš sljedeći protivnik je Brazil s kojim se sastajemo sutra opet u tom vampirskom terminu u tri sata ujutro po našem vremenu. Protiv njih ne bi trebalo biti iznenađenja, trebali bi slaviti s pola snage.

Onda nam u četvrtak slijede "naši dragi prijatelji" Francuzi koji su nas onako nevjerojatno izbacili s puta prema naslovu Svjetskog prvaka prošle godine u Njemačkoj. Mnogi se sjećaju tog nesretnog poraza u četvrtfinalu (21:18). Na tom smo natjecanju završili na petom mjestu, uz osam pobjeda i samo taj jedan ključni poraz u četvrtfinalu. Naravno, slavili smo protiv Francuza u polufinalu Europskog prvenstva ove godine, međutim pobjeda protiv Francuza nikada dosta...

Ivana Balića u toj utakmici bolje da i nema. Barem ćemo ga sačuvati nove ozljede, jer se rukometni velemajstor nikad nije naigrao protiv strašnog Dinarta te upornog Bertranda Gillea koji mu nikako ne odgovara u francuskoj 5+1 obrani. Naši drugi aduti na vanjskim pozicijama, Lacković i Metličić će morati povući i to je dobro. Neće se tražiti Balić i njegove solo akcije, nego će se morati igrati momčadski. Ako tako odigraju, a nema razloga da tako ne igraju, mogu preko Francuza.

Nakon utakmice s Francuskom igramo s Poljacima koji nisu više onako moćni kao što su bili u finalu Svjetskog prvenstva prošle godine. Oni igraju obranu 6-0 te nam je također važan učinak vanjskih pucača. Za Kineze, iako su domaćini, ne treba previše trošiti riječi. To je jedna druga liga u odnosu na Hrvatsku.

Rukometaši, iako su pogođeni Balićevom ozljedom mogu bez njega, mogu pobijediti sve i trasirati svoj put u četvrtfinale. To nije sporno, međutim bilo bi lijepo uzeti recimo prvo ili drugo mjesto te onda imati lakšeg protivnika u četvrtfinalu.

Ako se po jutru dan poznaje, čeka nas rapsodija hrvatskog rukometa u Pekingu. 

Marko Štefelić
Foto: AFP