Poljudske užance: Pretvorba koja to (još) uvijek nije

Poljudske užance: Pretvorba koja to (još) uvijek nije

DUGA je povijest Zorana Vulića i Hajduka. Uspomene ih vežu još od 80-ih godina, koje pamte Vulića, Asanovića i Sliškovića kao najveće zvijezde desetljeća. Mnogi će se sjetiti i proljeća 1994. godine, kada je Vulić u Kranjčevićevoj pogotkom iz slobodnjaka donio naslov Hajduku četiri kola prije kraja prvenstva. Zagreb koji je tada vodio Josip Skoblar uspio je prosuti silne bodove, unatoč vedetama poput Bičanića, Špehara, Škrinjara, Piplice...

> Miše prije varaždinskog "prijemnog": Mene ne zanima...

Hajduk je, s druge strane, uživao u dominaciji, uzeo je dva uzastopna naslova, prije petogodišnjeg mraka koji će zavladati jačanjem Croatije. Zoran Vulić bio je vrijedan vojnik Hajduka, a to je ostao i dan danas. Iako je mnogo puta rekao "od danas sam samo navijač Hajduka, i ništa više", puno češće "vraćao se Poljudu kao dite materi".

U četiri navrata sjedio je Vulić na Hajdukovoj klupi, preživio je razdoblje slave, ali i "slavne" rasprodaje ugleda. Prvi puta prihvatio je mjesto trenera  97/98., kao treći strateg u sezoni, što dovoljno govori o situaciji u kojoj je zatekao klub. Već je svojim premijernim dolaskom na Poljud prihvatio ulogu vatrogasca; promoviran je kao asistent Luke Bonačića, kojeg je naslijedio u posljednjih pet utakmica. Otišao je na kraju sezone. Vraća se u sezoni 2000/01., kada postaje ikona navijača, trener koji je za vladavine Dinama u trajanju od pola desetljeća, vratio naslov prvaka u Split.

Oteli mu naslov i titulu prvog vatrogasca

Ipak, nakon slavne Grgićeve rečenice da bi s "takvom ekipom i njegov otac osvojio naslov", Vulić je mjesto u šampionskoj momčadi ustupio Nenadu Gračanu. Riječki "doktor" nanizao je rekordan niz pobjeda, ali je prije zime prepustio klupu Slavenu Biliću. Vulić se na scenu vraća 2002/03, kada je stekao rijetku privilegiju da odradi čitavu sezonu kao trener Hajduka, uzeo je drugo mjesto u prvenstvu i osvojio nacionalni kup. Ostao je na klupi i dogodine, ali svega tri kola prije kraja ponovo se sukobio s predsjednikom Grgićem te je smijenjen samo dva tjedna nakon što su mu ponudili novi ugovor, koji nije želio potpisati prije kraja prvenstva. Hajduk je bio vodeća momčad prvenstva, ali;

 "Smijenjen sam zbog, rekli su tako, traženja pozitivnog šoka. Izgubili smo pet bodova prednosti, ali kao da zaboravljaju da je baš Vulić s ovom momčadi došao na tih pet bodova viška."

Grgićeva se giljotina izlizala

Osvojeni naslov, statistika je pripisala Peri Nadovezi, kojem se često zna pripisati uloga prvog vatrogasca Poljuda. No, i jednom i drugom zapravo pripada Vulić koji je ne računajući na kratku avanturu u Segesti u narednom periodu čekao novi poziv iz Hajduka. Dobio ga je krajem sezone 2005/06, kada preuzima dužnost šefa omladinskog pogona, da bi uslijed neočekivanog odlaska Luke Bonačića preuzeo mjesto glavnog trenera.

Prošao je Vulić na Poljudu zaista sve; od neslavne privatizacije kluba u režiji kvarteta Štimac, Bokšić, Asanović i Bilić, preko mutnog razdoblja u kojem je Štimac vedrio i oblačio tržišnom politikom, preko nešto novijeg doba i vladavine zakona palice. Vulić zna kako su se iz Lepoglave slagale Hajdukove momčadi, zna u kolikoj su mejri pojedinici Hajdukovci zaronili u svijet poroka. Vuliću ne treba crtati, pa se tako pripremao na odlazak čim je momčad pala sredinom drugog dijela sezone 2006/07. Iako je nanizao sedam pobjeda u prvih sedam kola i preporodio momčad predvođenu Nikom Kranjčarom, našao se na Grgićevoj giljotini čim je momčad zapala u rezultatsku krizu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Pretvorba neće preko noći izmijeniti hijerarhiju

Ponuđeno mu je mjesto jedne od momčadi omladinskog pogona što je odlučno odbio i odselio u Sibir. Epizoda u Luč Energiji nije dugo trajala i Vulić se vratio splitskom suncu. I čekanju na novu poljudsku smjenu. Prema starom dobrom običaju, nije prošlo dugo i otvoren na natječaj za nasljednika Gorana Vučevića. No, Vulić je prema svemu sudeći opet zaobiđen. Iako je po defaultu bio prvi kandidat, nije se našao u nijednom interesnom lobiju. Iako će Igor Štimac danas odlučio demantirati postojanje bilo kakvog Cicinog klana, i špekulacije na tu temu nazvati čistom sabotažom kandidature bivšeg izbornika, jasno je da su Kranjčar i Štimac veliki prijatelji, a još jasnije da utjecaj predsjednika Udruženja prvoligaša na Poljudu i danas vrlo živ.

"Ne mogu govoriti o Hajduku, pa ja sam predsjednik Udruge prvoligaša i kalkulacije nam svima štete", rekao nam je Štimac jučer nakon burne sjednice u Ilici.

Štimac i ne mora puno reći, jer iako se Splićani diče povijesnom pretvorbom i ozdravljenjem kluba, to ne znači nužno da će se preko noći promijeniti tržišne užance poslovanja i dugočuvana hijerarhija. Pretvorba je izbrisala minus na blokiranom računu, ali teško da može brzopotezno izbrisati način poljudskog života. Zato priče o Štimčevom i Bilićevom klanu ne moraju nužno biti produkt mašte neke treće interesne skupine.

Uvijek će biti onih koji ne vole Vulića

Na Vulićevu žalost, on se ne nalazi u nijednoj, njega voli samo narod. Procurilo je da neke strukture kluba ne žele Vulića (ponovo) na Poljudu i tu je svaka priča stala. Krivce se može tražiti na više strana, no sve ostaje u nagađanjima. I dakako, u obitelji.

"Moje se ime uvijek spominje kad Hajduk ostane bez trenera, uvijek se piše o meni, Kataliniću... Mogu reći samo da navijam za taj klub, volim ga i razmislio bih o preuzimanju posla. Ako postoje neki koji me u klubu ne vole, to mi je prvi glas o tome. No, uvijek će biti ljudi koji ne vole Vulića ili nekoga drugog trenera, uvijek se netko ne slaže s nekim. No, u cijeloj priči najvažniji je Hajduk i da klub funkcionira kako treba i postiže rezultate. Jako mi je žao što je Vučević otišao, pamtim ga još iz vremena dok je bio igrač. Mogu reći da je jako dobar trener i ima sve potrebne osobine za to. Međutim, treba se poklopiti nekoliko stvari da bi se došlo do uspjeha, a osim toga uvijek je lakše smijeniti trenera nego igrače. Izuzetno je teško biti trener Hajduka, to je možda najvruća klupa na svijetu i kad prođete to, možete raditi bilo gdje", poručio je Vulić, koji možda nema lobiste, ali ima dovoljno vremena...

Dea Redžić
Foto: Index

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara