Pročitana Hrvatska ide u borbu za broncu

Pročitana Hrvatska ide u borbu za broncu

HRVATSKI rukometaši nisu uspjeli izboriti svoje treće olimpijsko finale. Francuska je u tvrdoj utakmici imala više raspoloženih igrača, izvrsno je pročitala našu igru i po prvi puta u povijesti plasirala se u finale olimpijskog turnira, rezultatom 25:23 (12:11). Hrvatska će se boriti za brončanu medalju.

> Nije se ponovila Atlanta 1996 i put preko Francuza do prvog olimpijskog zlata za Hrvatsku

> Karabatić: Bilo je prekrasno!

> Somić: Za razliku od naših vratara, Omeyer je bio sjajan!

> Francuski mediji: Bojali smo se francuske genijalnosti, ali Francuzi su jači!

Bila je to jednosmjerna ulica. Iako smo utakmicu otvorili jako dobro i organizirano, iako je naša obrana pronalazila način da se othrva francuskim naletima, znali smo da bez učinka vanjskih igrača, bez učinka Lackovića, Valčića, kapetana Pere Metličića, a ponajprije minimalne vratarske norme jednostavno nećemo uspjeti.

Paradoks Gilleovog isključenja

Francuska je sasvim zasluženo izborila finale turnira. Na put smo im stali dva puta i nismo uspjeli pronaći pravi način. Bio je to 13. međusobni ogled Hrvatske i Francuske, ali čak ni najveći praznovjernici neće uzroke poraza pravdati tim detaljem. Suprotno najavama, gledali smo utakmicu u kojoj nisu presudile nijanse, sreća ili loš dan. Presudila je činjenica da su Francuzi jednostavno bolja momčad, koju ne puca čarolija iz Červarovog laboratorija. (Jebo)lino di Umago tražio je ključ, marljivo rotirao, ali nije pronašao raspoloženog šutera. Sukus je to priče iz drugog, ključnog poluvremena. Jer otvorili smo susret upravo onako kako je to bilo zamišljeno.

Svaki gol izboren je teškom mukom, ali na to smo navikli kada na terenu stoje momčadi s najboljim obranama na svijetu. Francuzi su počeli u svom standardnom 5-1 bloku, s isturenim Gilleom, a mi smo ih pokušali iznenaditi s 3-2-1 sustavom. Igralo se gol za gol, izgledali smo svježe i poletno i Francuzi su bili ti koji su stalno morali hvatati minimalan zaostatak. A nosio nas je i onaj stari Ivano Balić, maštovitom igrom kojom je pronalazio mrvicu prostora među francuskim bedemom i što je važnije - pogocima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Francuzi su na početku imali problema  Po prvi puta dohvatili smo vodstvo od dva prednosti u 16. minuti preko Gorana Šprema. Krila nas nisu iznevjerila tijekom cijelog susreta, ali nismo imali podršku s vanjske linije, kao ni prijeko potreban učinak Mirka Alilovića na golu. Uspjeli smo povećati vodstvo na plus tri (Vori), a u ovakvoj utakmici, gdje se tako teško dolazi do najmanje prednosti, morali smo pametnije odigrati. Paradoksalno, zaštekali smo baš nakon momenta koji nam je uvelike trebao olakšati put prema obrani naslova.

Balićev krvnik Gille zaradio je svoje drugo isključenje u dvadeset minuta i francuski je izbornik Onesta bio prisiljen u potpunosti presložiti svoju igru. Dogodio se kontra učinak i manjkavosti naše ekipe koja se pripremila na standardnu francusku taktiku "tko će jače udariti po Baliću" još su više došle do izražaja.

Francuzi su nam zabili s igračem manje, Onesta je umjesto Gillea na Balića poslao Giraulta (kasnije i Narcissea) i Francuzi su jurnuli prema izjednačenju. Nije im uspjelo iz prve (promašaj Abaloa), ali zato je pomoć stigla s naše strane; Metličić predaje loptu u ruke Burdetu, a Abalo se nakon brzog asista iskupljuje za nedavni promašaj. Koncentracija je pala, nismo uspjeli organizirati napad i Francuzi su uzeli utakmicu u svoje ruke. Burdet je doveo Francuze do vodstva, bio je nerješiva zagonetka za našu ekipu. I tu se jasno vidi da Červar nije imao šanse; naložio je obrani da se koncentrira na stranu gdje su Narcisse, Karabatić i Gille i negdje je jednostavno moralo procuriti.

Červar bez raspoloženog igrača i prave taktike

U poluvremenu smo šepali i Lino je krenuo s rošadom, uveo je Dragu Vukovića, kasnije i Domagoja Duvnjaka koji odlazi na desnu stranu, uz stalne rotacije Metličić - Valčić. U  posljednjih sedam minuta je Hrvatska postigla tek jedan pogodak. Napad je potpuno stao, Lacković je gubio lopte, Balić je bio potpuno udaljen od organizacije napada.

Na crtu je krenuo Sulić, čak smo i uspjeli provući koji loptu do njega, ali u igri su nas držala krila, Šprem s tri pogotka u nizu (dva s linije sedam metara) te s dva pogotka Zlatko Horvat. Vuković se uspio izboriti za vodstvo, ali bio je to tek kratki bljesak. Ponovo smo se zbili u sredinu i prošla su dva Burdetova zeppelina za Abaloa, gdje su Francuzi pokazali ono što mi nismo; da imaju učinkovit lijek za stare rivale. Susret je u 54. minuti prelomio Narcisse koji odvodi Francusku na plus dva (24:22). Naš ključni napad trajao je dvije minute, koliko nismo uspjeli pronaći rješenje. Potrošili smo i posljednje zalihe snage, na drugoj strani Narcisse diže na plus tri i označava početak Blues slavlja...

D.C.
Foto: AFP

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara