Foto: AFP, Ronald Goršić (Cropix)

KATASTROFALNE predstave protiv Engleza na Maksimiru i naročito, Wembleyju, umanjili su dionice omiljenog trenera na europskoj burzi pa je Bilić promijenio ploču i nakon pregovora s Bundesligašima, očijukanja s Premierligašima, "priznanja" kako bi radije bio konobar u restoranu na Bačvicama nego ostao izbornik, sada naglo objavio kako će razmisliti o ostanku na poziciji na kojoj se proslavio "ako bi se nakon SP-a stvorila klima da bude izbornik".

Radikalni zaokret nakon poruke o zasićenju poslije četiri godine

Izbornik je pustio ovaj probni balon pola godine nakon što je objavio kako odlazi krajem projekta SP 2010. i nakon što je otprilike u isto vrijeme pregovarao s jednim uglednim Bundesligašem. Prije mjesec dana ponovio je da bi sve više od četiri godine na mjestu izbornika bilo previše, ali ga je debakl na Wembleyju očigledno nagnao da shvati kako tron s kojeg je najavio abdikaciju i nije tako loš.

Bilić poziva na provjereni back-up koji ga nikad nije iznevjerio, a to je puls javnosti. Ona mu je i dalje sklona iako se sve češće pojavljuju i neka neugodna pitanja, ne samo tipa "Zašto je na Wembleyju igrao Pokrivač, a ne Čale?". Reprezentacija od Eura nije pokazala igru koja ju je do tada krasila, a naizgled teška skupina je provjerama s glavnim konkurentima pokazala da se ova reprezentacija nikog nije trebala bojati, ali ipak je.

Ukrajinci su prikazivani kao veliki bauk, a pokazali su se u prilično limitiranom izdanju, ali što tek reći na stvaranje fame oko Bjelorusa, u čemu je prednjačio Bilić najavama "idemo u Minsk hrabro poginuti" kao da odlazimo na noge Španjolcima ili Nizozemcima.

Utihnule su brujanja da ga želi pola Premiershipa

O Englezima je sve već viđeno, rečeno i napisano, ali za ovu priču je bitno da su dvije utakmice u kojima je reprezentacija primila devet golova pokazale da nije Bilić baš takav trenerski genijalac kako su mnogi mislili, ali i da nisu Englezi toliki vanzemaljci koliko su ih naši (zahvaljujući Bilićevim previdima) puštali igrati.

Naravno, nije problem kada ti Capello očita lekciju, radio je on to Lippiju i Cruyffu, pa zašto ne bi i Biliću, koji je tek na početku trenerske karijere, ali stvar je u načinu na koji je hrvatski izbornik oba puta nasanjkan od velikog meštra. Ne treba se biti Capello da se zna kako se u takav susret ne ulazi tako što se na mjesto preko kojeg nas je već jednom pobijedio, postavi čovjek koji je navedenu poziciju posljednji put igrao "u Varteksu".

Još bolje to vide engleski novinari, koji Bilića vole više od hrvatskih, ali su već nakon 4:1 na Maksimiru reducirali ode Slavenu i nabrajanja tko ga sve želi dovesti. U ljeto 2008. Bilić je stvarno bio najpoželjniji trenerski neženja, a još su u sjećanju njegov razgovori ugodni s HSV-om usred Zagreba za vrijeme trajanja izborničkog ugovora, kada je na specifičan način vršio pritisak na Vlatka Markovića. Sada ga se jedino spominje kao dio kladioničarske ponude za novog trenera slabašnog Portsmoutha.

Bilić je i dalje imidžem i mladošću mamac za potencijalne ženike ali pozlata se otkrhnula, aura mu je nešto oslabila i sada se nalazimo u delikatnoj poziciji. Dok nam šankovski spin doktori savjetuju kako bi "u ovom strašnom času" bilo "indeksovski" i kontra struje napisati jedan "probilićevski" komentar, nakon što su čak i njegovi medijski priležnici smogli snage i stidljivo krenuli propitivati je li Bilić baš toliko savršen koliko su tvrdili ili su oni jednostavno bili zaljubljeno zaslijepljeni.

Ipak ništa od toga, jer Bilić ovom najnovijom promjenom kursa samo napravio još jedan u nizu krivih poteza.