Sve je to samo dobra nedjeljna zabava
Screenshot: HTV
ZNAČAJNO konstatirati da se Mamiću potkrala neka nelogičnost, kontradiktornost, očita muljaža ili tobože neoprostiva vulgarnost, u ovoj je fazi sveopćeg ludila suvišno i pomalo podsjeća na uzaludne komentare onih koji po tko zna koji puta ispod vijesti o nekom domaćem celebrityu vole napisati: "Koga ovo zanima?"
Njegovi ispadi, htjeli to priznati ili ne, gorivo su domaćih medija i u periodima informativne suše koriste se s ciljem stvaranja dojma da se dogodilo nešto vrijedno spomena. S druge strane, kada se nešto uistinu i dogodi, a vezano je za hrvatski nogomet, jedan njegov ispad na javnoj televiziji dovoljan je da cijela zemlja unisono povikne: "Evo ga, Maminjo je ponovno nekog poslao u kurac. Kakva legenda" i svi se ponovno vraćamo na početak.
Zdravko bit my finger - again
Samo je jedna psovka dovoljna da istog trena zaboravimo da je ovo još samo jedna predstava u nizu sličnih predstava, a još važnije, zaboravljamo zanimljivu definiciju ludila koja kaže: "Ludilo je neprestano činiti isto i očekivati drugačije rezultate". Dakle, primijenimo li ovo na našu situaciju doći ćemo do sljedećeg zaključka. Najveći luđak nije lik koji o sebi priča u trećem licu i lupeta koještarije o malim miševima kojima šiklja krv iz očiju već oni koji nakon svih njegovih ispada bulje u ekran i očekuju da će u najnovijoj epizodi servirati nešto novo. Koliko puta možete pogledati reprizu prije nego zaključite da ste ovo već vidjeli? 100 tisuća gledanja u jednom danu za video u kojem isti čovjek sipa ista sranja koja je rekao 100 tisuća puta do sad?!?! Pa takvo što mogu samo bebe koje se smiju, mačke koje sviraju klavir i Severina. Ako Mamiću nekim čudom propadnu svi poslovi, jedino što mora učiniti jest nabaviti mobitel s kamerom i ugristi za prst one koji u njega upiru jer postoji velika mogućnost da će mu YouTube isplatiti ozbiljan novac za "Zdravko bit my finger - again".
Najgore od svega je to da je cijela država cijelog ponedjeljka brujala o Mamiću kao da je učinio nešto nenadjebivo svježe, a ne ono što čini svaki puta kada se uključe kamere - mulja, luduje, prijeti, patetičan je, preuveličava, glumi žrtvu, junači se, neuspješno pokušava odvesti razgovor u drugom smjeru, odbija priznati kada ga se suoči s istinom i pičkara sve i svakog. Jedino što se od ispada do ispada razlikuje jest intenzitet. Bilo kako bilo, pitanje "jesi gledao Mamića" mogli ste izbjeći samo ako ste dan proveli izolirani od ostatka svijeta.
Zabava za školarke
Razmislite na sekundu i recite što ste iz nedjeljnog intervjua doznali, a da to niste znali, čuli ili vidjeli bezbroj puta do sad? Je li ga Aco Stanković uhvatio u laži? Naravno, više puta, ali učinio je to s istim ishodom kao i vojska novinara prije njega. Doznali smo da mu zakoni idu u korist, a sve što ćemo reći nakon toga ima smisla kao dalekozor u sobi punoj slijepaca. Zdravko Mamić je kao pas koji zna samo jedan trik, ali za razliku od pasa koji se prave mrtvi, ovaj se pravi lud. Poslao je nekog u kurac? Stvarno? Koliko godina imate? Deset? Hihoćete li se kao školarka svaki puta kada netko izgovori "prostu riječ"? Da stvar bude još gluplja, psovka je bila highlight njegovog "nastupa". Ispravak, najpametniji dio njegovog nastupa bio je trenutak kada se značajno zapitao: "Zašto me uopće zovete u emisiju?" jer tada je izgovorio ono što bi se trebali zapitati da nismo toliko fascinirani bahatošću samoprozvanih spasitelja.
Pozvan je on s vrlo dobrim razlogom jer Zdravko Mamić je čovjek kojeg Hrvati: a) vole jer znaju da bi medijski prostor bez njega bio neusporedivo dosadniji ili b) vole mrziti jer znaju da će njegovu nasljedniku trebati godine i godine rada da dosegne taj nivo ozloglašenosti, a nama treba brzi fiks mržnje. Ono što malo kome polazi za rukom jest ignorirati njegove budalaštine i prepustiti ga onima koji bi se njegovim mutnim poslovima trebali baviti. Ponekad imate osjećaj da ga nitko ne želi strpati iza rešetaka jer znaju da bi iza njega ostala medijska praznina koju je nemoguće popuniti, a i malo je Hrvata koji će tako snažno zaprijetiti da ih čuju i ovi iz Guardiana.
Suza za "Velikog druga"
Pokušajte samo zamisliti što će se dogoditi kada on napokon ode i kakav posao čeka njegovog nasljednika. Tugovat ćemo k'o Sjeverna Koreja za "Velikim drugom". Njegov odlazak stvorit će nezamisliv disbalans u organizmu prosječnog Hrvata jer Mamićevi nastupi sastavni su dio dnevne porcije ludila na koju smo navikli. Mislite da će vas taj odlazak usrećiti? Varate se. Već ćete prvog dana tupo gledati u pod, slušati Adele i sa sjetom se prisjećati Božića kada je Maminjo nerazgovjetno proklinjao neistomišljenike rešetajući prisutne mrvicama kiflice sa sezamom. Nasljednik će od starta morati ispsovati novinare, svakog ponaosob optužiti za zločin gori od srpske agresije, o sebi govoriti u trećem licu, usporediti svoju patnju sa holokaustom i izmetom išarati zidove samo da što bezbolnije preživimo tu tranziciju. Prvi će tjedan biti neizdrživ. Jadnik će biti prisiljen dokazati da je luđi od čovjeka koji hoda po ulici i glasno priča iako ne nosi bluetooth.
Ukratko, teško ćemo mi bez Mamića, a i Mamić bi ovo teško izveo bez naroda koji u svemu što radi vidi samo dobru nedjeljnu zabavu.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati