JOŠ od Eura u Švedskoj 2002., kad je dotakla samo europsko dno, Hrvatska nikad nije na neko veliko rukometno natjecanje odlazila s manje vjere u dobar rezultat, kao što je slučaj s Europskim prvenstvom koje 15. siječnja počinje u Poljskoj. Hrvatska je lani na Svjetskom prvenstvu u Kataru bila šesta, što je najgori rezultat u posljednjih 13 godina, a rezultatski neuspjeh glavom je platio izbornik Slavko Goluža.

 

Noka Serdarušić, Veselin Vujović, Pero Metličić, Ivica Obrvan, bila su samo neka od velikih rukometnih imena s kojima se žongliralo kao potencijalnim Golužinim nasljednicima. Na kraju je kocka pala na Željka Babića, trenera kojeg javnost pamti kao Golužinog pomoćnika. Bio je to odabir Ivana Balića, koji je od srpnja prošle godine postao novi koordinator reprezentacije i po novome, čovjek odgovoran za struku u hrvatskom rukometu.

 

Novi izbornik odlučio je, uz blagoslov Balića i Metličića, preuzeti inicijativu te se zahvalio nekim igračima koje smo godinama gledali u hrvatskom dresu. Igor Vori, Željko Musa i ostali iz stare garde preko televizora će pratiti Hrvatsku na Euru, a o tome što nas tamo očekuje pitali smo trenera hrvatskog prvaka PPD Zagreb te odnedavno i izbornika Slovenije - Veselina Vujovića.

 

 

''Užasno mi je bilo krivo kad sam čuo da se Domagoj Pavlović ozlijedio te da neće nastupiti na turniru. Ove je sezone eksplodirao u Zagrebu. Bio je naš možda i ključni igrač u Ligi prvaka. Od njega sam očekivao najviše, vjerovao sam da bi mogao biti otkriće. Šteta, kako za Hrvatsku, tako i za mene, odnosno za Zagreb, koji je ostao bez jednog takvog igrača. Također, vjerujem da bi puno toga mogao napraviti Luka Šebetić. Na najbolji mogući način iskoristio je priliku koja mu se otvorila ozljedom Stepančića i mislim da tog dečka čeka velika rukometna karijera. Što se tiče vratara, ne znam koga će Babić pozvati, hoće li uz Alilovića to biti Ivić ili Stevanović. No, tko bude od njih dvojice, tamo će biti zasluženo jer su obojica strahovito talentirani vratari koji bi mogli obilježiti budućnost svjetskog rukometa.''

 

 

''Otkako sam preuzeo Sloveniju, nismo se čuli. Osobno, nisam imao razlog zvati ga. Kao izbornik Slovenije kontaktirao sam trenere Celja i Gorenja, jer sam imao neke nedoumice. Tako je i on mene mogao nazvati, no ja mu to ne zamjeram niti smatram da je to neka pogreška. Kad je preuzeo klupu Hrvatske, Babić i ja imali smo jedan sastanak, koji je bio jako produktivan. Očito je da mu neke nove informacije nisu bile potrebne jer vjerojatno ima jasan uvid u vlastitu momčad.''

 

 

 

''Jedna stvar mora biti jasna. Hrvatska uvijek spada u elitu svjetskog rukometa. Čak i onda kad s obzirom na trenutačnu formu ili postojeći kadar možda i ne spada u sam vrh te među najveće favorite za medalje. Znate zašto to mislim? Hrvatska rukometna tradicija to nalaže. Rijetko se koja nacija može pohvaliti s takvim rezultatima i zbog toga, zbog cijelog tog rukometnog nasljeđa, smatram da se Hrvatska uvijek mora smatrati kremom.

 

E sad, čitam kako neki bivši treneri smatraju kako Babić već sad mora osvojiti medalju, kako mora napraviti neko čudo, vratiti reprezentaciju na vrh. Smatram da je to krivo i da se na taj način Babiću samo na leđa stavlja dodatan teret i pritisak koji je nepotreban. Hrvatska ima sjajne mlade igrače, nikad talenta ovdje nije nedostajalo i mislim da hrvatska javnost ovoj reprezentaciji treba pokloniti samo strpljenje. Ovo je jedna nova Hrvatska, reprezentacija koja je ostala bez nekih igrača koji su je godinama vukli i naravno da će na početku biti teško. Ipak, vjerujem kako će na kraju sve doći na svoje.''

 

 

''Izbornik sam Slovenije i iz ove perspektive ne mogu baš reći da mi je žao. Međutim, ne mogu vam opisati koliko sam bio sretan kad sam shvatio da su hrvatski navijači prepoznali sve što sam dao rukometu i sve dobro što radimo u Zagrebu. Hrvatska javnost je pokazala da je otvorena srca, da joj ne smeta što sam stranac i to je sjajno. Ipak, mislim da je još prerano. S druge strane, Savez se odlučio za Babića, imaju svoju viziju i mislim da je to odličan potez te da je Babić priliku dobio zasluženo. Na njemu je sad da ju opravda.

 

''Kao igrač bio sam u Los Angelesu 1984., Seoulu 1988. i Sydneyju 2000. Tko zna, možda ću na četvrte otići i kao izbornik Hrvatske.'' Ovo je bila vaša izjava na pressici prije utakmice Zagreba i Veszprema. 

 

''Dobro da ste me to pitali jer je nakon jedne moje bezazlene šale očito ispao veliki nesporazum. Kao igrač igrao sam na nekoliko Olimpijskih igara i netko me upitao bi li volio da na Igre odem i kao trener. Rekao sam da mi je to san, a kako bi u Rio puno lakše otišao s Hrvatskom, nego sa Slovenijom, izvalio sam to. Bila je to šala, a neki su se nakon toga osjetili pogođenima. Možda mi se zato Babić nije javio. Ne znam, ali ovim putem se ispričavam svima koje sam možda povrijedio s tom izjavom.''

 

 

''Francuska nije ono što je bila. Znam, svako prvenstvo to isto govorimo, a oni osvoje zlato. Ipak, mislim da ove godine imaju puno promjena i da bi se mogli okliznuti. Također, njihov je primarni cilj Rio i uvjeren sam da će im ovaj EURO biti neka vrsta generalke za ljeto. No, momčad koja ima Omeyera i Karabatića uvijek je favorit, makar došla s juniorima.

 

Danci su mi najopasniji. Godinama su u vrhu i ova generacija mogla bi otići do kraja. Španjolci su uvijek nezgodni i mogu pobijediti svakoga, a kao četvrtog glavnog favorita izdvojio bih Švedsku. Imaju gomilu mladih vrhunskih igrača koji su već stasali i mislim da imaju kapacitet za visoke domete. Kao potencijalna iznenađenja vidim domaćina Poljsku, Hrvatsku, Mađarsku, ali i Sloveniju.''

 

Veselin Vujović u svibnju prošle godine imenovan je novim izbornikom Slovenije.

Kako i zašto Slovenija?
 
''A zašto ne? Dok su trajale kvalifikacije za ovaj EURO, dobio sam ponudu Slovenskog saveza, a kako ljudi u Zagrebu nisu imali ništa protiv da preuzmem njihovu reprezentaciju, lako smo se dogovorili. Odveo sam Sloveniju na EURO, a ugovor me veže još tri godine. Ipak, to naravno ne znači da ću ga odraditi do kraja. U prvom redu rezultati su mjerilo uspjeha, odnosno neuspjeha i džabe ti papir ako iznevjeriš navijače.''
 
Kakvu ste situaciju tamo zatekli? Koliko može Slovenija na ovom natjecanju?
 
''Klupski rukomet im se svodi na natjecanje između Celja i Gorenja, dok je reprezentacija, nakon jednog perioda stanovite stagnacije ponovno dobra. Zanimljiva je to momčad, kreativna, no nedostaje im samopouzdanja. Svaki put kad nalete na jednu ozbiljnu momčad, koja igra vrhunsku obranu, oni se razbiju kao more od obalu. Imaju problem s vanjskom linijom, deficitarni su po pitanju vrhunskih vanjskih igrača, pravih šutera i teško zabijaju. Međutim, ako popravimo to, ako uspijemo pronaći vanjsku igru, mislim da bi mogli iznenaditi i jako daleko dogurati. Nemojte se čuditi ako Slovenija bude na kraju visoko plasirana.''
 
Kako su vas primili u Sloveniji?
 
''Primili su me fantastično, baš kao i u Zagrebu. Ovdje me doživljaju kao sportsku legendu koja je nekad bila i njihova i zaista se nimalo ne osjećam strancem. Na svakom koraku osjećam simpatije i to me jako veseli. Atmosfera koju imamo odlična je, ovdje ljudi obožavaju rukomet i njihova potpora daje nam dodatni motiv.''