100 godina od tunguske katastrofe

PRIJE točno stotinu godina u Krasnojarskom kraju u istočnom Sibiru se zbila tzv.Tunguska katastrofa - jedina svemirska katastrofa koja je pogodila Zemlju u pisanoj povijesti.

30. lipnja 1908. godine se u porječju rijeke Podkamena Tunguska, nedaleko od današnjeg sela Vanavara u istočnom Sibiru,  dogodila se velika eksplozija, najvjerojatnije izazvana sagorijevanjem i padom velikog meteorita ili dijela kometa.

Let tunguskog nebeskog tijela se mogao vidjeti na ogromnom teritoriju istočnog Sibira u međuriječju rijeka Lene i Podkamene Tunguske. Zona vidljivosti bolida bila je oko 600 kilometara.

Svjedoci tog leta bili su užasnuti zasljepljujućim svjetlom i prodornim zvukom. Na prostoru od više od tisuću kilometara su čuli zvukove naknadno opisane kao "udare groma" i "topničku paljbu". Također su zabilježeni brojni slučajevi kada su se po kućama tresla prozorska okna i padali viseći predmeti.

Prasak je bio takve snage da je Transsibirska željeznica privremeno prekinula s radom – jedan od strojovođa u blizini Kanska je zaustavio vlak, uvjeren da je eksplozija raznijela njegovu kompoziciju.

Let bolida je završen velikom eksplozijom koja je pogodila – srećom nenaseljeno – područje tajge na visini od oko 7-10km. Eksplozija je potom izazvala i potres čija se magnituda procjenjuje na 4,7 do pet stupnjeva na Richterovoj ljestvici. Naknadno je izračunato da je eksplozija imala snagu ekvivalentnu eksploziji 10-40 megatona TNT, odnosno bila čak tisuću puta snažnija od eksplozije izazvane nuklearnom bombom bačenom na Hiroshimu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Neposredne posljedice eksplozije je bilo potpuno uništenje šume na području od 2.150 kvadratnih kilometara, dok je šuma na području od 200 kvadratnih kilometara odmah spaljena. Iza eksplozije je slijedio i ogroman šumski požar.

Među svjedocima eksplozije su zabilježeni slučajevi manjih opeklina, i to čak onima koji su bili udaljeni stotinama kilometara od epicentra. S obzirom da je riječ bila o nenaseljenom području, pretpostavlja se da u eksploziji nije bilo ljudskih žrtava. S druge strane su zabilježeni slučajevi panike u naseljenim oblastima oko Donje Tunguske i Angare.

Da se zbilo nešto uistinu neuobičajeno, mogli su vidjeti i stanovnici oblasti daleko od Sibira. Prvih dana nakon katastrofe su se na cijeloj sjevernoj hemisferi, od obale Atlantika do Krasnojarska, mogle vidjeti  neobične pojave na nebu -  jarko obojeni sumrak, noćno blistanje neba, jarkosrebrni oblaci, dnevni optički efekti, prstenovi oko Sunca i sl.

Prvi značajniji znanstveni podaci o tunguskoj eksploziji su zabilježeni nakon gotovo dva desetljeća, s obzirom da je riječ o izuzetno nepristupačnom području, kao da je i Rusija bila zahvaćena prvim svjetskim ratom i revolucijom. Mjesto epicentra eksplozije je identificirano tek 1927. godine kada se tamo uspjela probiti sovjetska ekspedicija pod vodstvom mineraloga Leonida Kulika te napravila prve fotografije.

Ta i druge ekspedicije su poslužile kao izvor vrijednih podataka, kao i zasad najbolji orijentir za procjenu mogućih posljedica udara ogromnog meteorita i asteroida na Zemlju. S druge strane, hladni rat i nepristupačnost područja je razlogom zbog kojih je tunguska eksplozija bila omiljena inspiracija kako poklonicima alternativne znanosti, odnosno teorija o dolasku vanzemaljaca, tako i mnogim SF-djelima poput stripova o Marty Mystereu i TV-serije "Dosjei X".

R.R.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara