FOTO: Privatni album/Deutsche Welle

KADA je Amerikanka Caitlin Duncan u novogodišnjoj noći na glavnom željezničkom kolodvoru u Kölnu u metežu izgubila svog dečka iz vida najprije nije bila zabrinuta. "Misliš, pa dobro, malo si potisnut, ali za nekoliko minuta ćemo se ponovo naći", kaže Duncan za DW.

27-godišnja studentica neurologije iz Seattlea živi od prije godinu dana u Tübingenu. U Köln je došla proslaviti Novu godinu skupa sa svojim njemačkim dečkom. No, ona se odjednom na željezničkom kolodvoru našla u nezgodnoj situaciji kada joj je netko, kratko nakon što je u gomili izgubila svog dečka, skinuo kapu s glave, a drugi je počeli dodirivati. Nakon što je odgurnula muškarce od sebe, tražila je pomoć: "Bila sam prilično potresena. Prvo sam pokušavala odmaknuti se što je moguće dalje od ulaza na željeznički kolodvor jer je gužva tamo bila najveća."

"Jako sam se bojala"

Od policije, koja je bila na platou ispred željezničkog kolodvora, nije stigla pomoć. Policija je već imala pune ruke posla da stanje dovede pod kontrolu. Tako je policija prinudila ovu mladu ženu da se ponovo vrati u gomilu. Studentica se tamo našla okružena drugom skupinom muškaraca koji su je počeli hvatati, vući za kosu i pokušavali oboriti na pod. "U tom trenutku sam bila jako uplašena", kaže ona.

Nakon što je uspjela pobjeći od te skupine Amerikanka se još jednom obratila policiji koja se, činilo se, ponovo nalazila u situaciji da joj ne može pomoći. Uplašena i očajna ona je krenula u potragu za svojim dečkom, kod kojega je bio njezin novčanik i mobitel, a koji se nalazio izvan gužve.

U jednom trenutku joj se približio jedan muškarac arapskog izgleda i pitao je na njemačkom može li joj pomoći. Budući da ona nije govorila njemački, a on nije govorio engleski, mladić je pozvao jednog svog prijatelja, Heshama Ahmada Mohammeda, koji je govorio engleski.

"Možemo li Vam pomoći?"

Mohammed, 32-godišnji bivši učitelj, skupa sa svojim sirijskim prijateljima je prošao put od svoje domovine preko Turske, Grčke, Mađarske i Austrije, dok u konačnici nije došao do bavarskog Passaua. Bilo je to prije šest mjeseci. Pet muškaraca, koji su živjeli u različitim njemačkim gradovima i zbog toga se od dolaska u Njemačku nisu vidjeli, dogovorili su se da se nađu na dočeku Nove godine. No kada su došli na željeznički kolodvor u Kölnu bili su šokirani. Ljudi su postali ekstremno nasilni, kaže Mohammed.

"Mi smo znali (neposredno nakon što smo došli) da bi ovo moglo biti opasno mjesto za nas, jer smo vidjeli da ima mnogo pijanih koji se nisu mogli kontrolirati." Kada su on i njegovi prijatelji ugledali Amerikanku vidjeli su da ona plače i sasvim jasno "da se boji svih tih muškaraca".

Nakon određenog vremena on je uspio uvjeriti Duncan da joj od njega ne prijeti nikakva opasnost nakon čega je ona dozvolila da joj pomogne. "Ona mi je rekla: "Izgubila sam dečka i sama sam. Amerikanka sam." Ja sam joj rekao: Ne morate plakati, mi Vam možemo pomoći." U Mohammedovoj pratnji je ponovo krenula u potragu za dečkom. Mohammed kaže da je deset muškaraca pokušalo uznemiravati je, ali on ju je zaštitio. On i njegovi prijatelji su u konačnici napravili krug oko nje.

"Nešto dobro u ovoj lošoj noći"

Kasnije su prepoznali dečka ove mlade djevojke zahvaljujući njegovom markantnom bijelom ruksaku, kaže Mohammed. Sirijac je prišao ovom mladom Nijemcu i rekao: "Imam nekoga za Vas. Ovdje je Vaša djevojka." Oboje su se jako obradovali što se ponovo vide i istodobno osjetili ogromno olakšanje.

Duncan je vrlo zahvalna Sirijcima za pomoć. "Oni su rekli: "Bili smo toliko sretni da smo Vam mogli pomoći", i ja sam naravno bila jako zahvalna", kaže Amerikanka. Ona je ostala u kontaktu s ovim Sirijcima.

Ahmad Mohammed kaže da su on i njegovi prijatelji bili šokirani kada su sljedećeg jutra saznali o masovnim napadima. Ipak on se nije bojao posljedica jer zna da on sam nije napravio ništa loše. "Mi smo te noći napravili nešto dobro."

Ovaj Sirijac kaže da su ljudi kao on općenito zahvalni zbog šanse da mogu živjeti u Njemačkoj. Nijemci bi trebali razumjeti da većina izbjeglica ne dolazi tako daleko u Europu da bi ovdje kršila zakone. Ipak ponekad je kulturološko prilagođavanje za migrante jednostavno preteško. Stoga se on nada da će on moći naučiti pridošlice nešto o životu ovdje. "Smatram da je život u Njemačkoj dobar život, ali mi moramo taj život poštivati."