ATLANTIC grupa, jedna od najjačih poslovnih grupacija u Hrvatskoj, ove je godine napravila veliki ulazak na ljekarničko tržište. Formiranje drugog najvećeg lanca ljekarni u Hrvatskoj s jedne je strane došlo kao osvježenje tržišta, a s druge je podiglo neke obrve. O njihovoj sadašnjoj i budućoj ulozi u ljekarništvu Hrvatske razgovarali smo s Markom Smetiškom, potpredsjednikom za Atlanticovu diviziju Pharma, koja se, između ostalog, bavi i ljekarničkim poslovanjem.

Namjeravate li dugoročno ostajati na tržištu?

Da, u posao smo ušli dugoročno. U ovom trenutku imamo 32 ljekarne u Hrvatskoj, što je oko 5,2 posto market sharea, radimo i dalje i planiramo u roku od tri godine doći do nekih 12 do 15 posto tržišta.

Namjeravate postati najveći ljekarnički lanac u Hrvatskoj?

U ovom trenutku smo na ukupnom hrvatskom ljekarničkom tržištu na drugom mjestu po broju ljekarni, poslije Prima pharme, a po prometu smo drugi poslije ljekarni Grada Zagreba. Nastojimo konsolidirati jedan posao koji ima svojih izazova i utemeljiti jedinstveni brend kao sinonim onoga što će uistinu biti naša ponuda - a to je pružanje kvalitetne i potpune usluge pacijentima, pridržavajući se svih zakonskih normi kao i dobre ljekarničke prakse.

U ljekarnama koje smo preuzeli smo, nije tajna, imali određenih izazova s kadrom, što je problem ukupnog sektora. Konkretnije, u nekim ljekarnama nismo imali dovoljan broj farmaceuta, no to smo uspješno riješili.

Koliki problem vam je predstavljalo popunjavanje kadra?

U Hrvatskoj nema dovoljno farmaceuta, to nije samo naš problem, javna je tajna da na mnogo mjesta na kojima je njihovo prisustvo obavezno uopće nema farmaceuta. Mi smo uspjeli pokriti te rupe. No nismo se tu zaustavili, nastavljamo s proaktivnim pristupom. Krenuli smo prema studentima, kojima smo kompaniju, između ostalog, predstavili i na danu karijera studenata farmaceutskog fakulteta. Vrlo smo zadovoljni odazivom i interesom. S druge strane, naši su predstavnici obišli sve županije i ponudili stipendiranje mladih, zainteresiranih za upis na farmaciju, pod uvjetom da se nakon završetka fakulteta vrate u tu županiju. Zasad nemamo konkretne ponude, ali očekujemo da će nam se vrlo uskoro javiti.

Ako nije poslovna tajna, koliko plaćate magistre farmacije?

Plaće ovise o tome gdje i kako netko radi, te koju funkciju i staž ima. Riječ je o rasponu od 6  do 12  tisuća kuna, u ovisnosti od staža i statusa. Naravno da voditelji imaju najveće prihode. To je raspon plaća kako se, koliko znamo, one kreću i u ostatku sektora.

Pri razvoju ljekarništva u Hrvatskoj imamo dvije priče. S jedne strane tu je zalaganje nekih grupa, prvenstveno Hrvatske ljekarničke komore, za jačom regulacijom.  S druge strane imamo neke procese unutar Europske unije koji, čini se, neminovno vode liberalizaciji i deregulaciji. Kako Atlantic grupa, kao zastupnik poslovnog svijeta, vidi tu budućnost?

Najprije, Hrvatska pripada u red zemalja sa snažno reguliranim tržištem. Prvenstveno možemo govoriti o kriterijima Ministarstva zdravstva u segmentu otvaranja ljekarni. Mreža je postavljena i danas je praktički nemoguće otvoriti nove ljekarne, osim u manjim mjestima u kojima nema dovoljan broj osiguranika. Tu je na zakonodavcu da nađe način kako riješiti taj problem, tj. kako stimulirati otvaranje ljekarni u manjim mjestima. Druga stvar je, primjerice, to što u velikim gradovima, kao u Zagrebu, imate više ljekarni nego što bi po matematičkim kriterijima bilo propisano. Osim toga, postoji i regulativa o stručnom ustroju ljekarni, koja je čak bitno bolje uređena nego u nekim zemljama EU.

Ključni prijepor se vodi oko toga treba li dopustiti otvaranje ljekarničkih lanaca. Što je za početak bespredmetno, jer lanci već postoje. Tu bih mogao postaviti protupitanje - ako županija može biti vlasnik 3, 5, 10, 50 ljekarni, zašto to ne bi mogao biti i netko drugi, naravno uz poštivanje standarda struke koji su nesporni? Tu je riječ o klasičnoj slobodi kretanja robe, ljudi i novca. Unija definitivno ide u tom smjeru. Hoće li se to dogoditi i kada, teško je reći u ovom trenutku.

U svakom slučaju tvrdim da vlasnička struktura nije odlučujuća pri tome radi li neka ljekarna po pravilima struke.

Tu se vraćamo na jedan od najčešćih argumenata Ljekarničke komore. Oni tvrde da je vlasnicima lanaca stalo isključivo do profita, dok je vlasnicima obiteljskih ljekarni na prvom mjestu zdravstvena usluga.

Moram priznati da do kraja ne razumijem takvu konstataciju. Što znači da je nekome stalo do profita ili nije? Ključna stvar jest daju li se u našim ljekarnama jednaki ili veći standardi i kvaliteta usluge. Možemo razgovarati samo o tome ima li slučajeva u kojima netko nekome u našim ljekarnama nije želio dati lijek na recept, da netko nije nešto želio objasniti, pomoći? To, naravno, nije slučaj jer se savjesno bavimo odgovornim poslom. Naravno da se u tom poslu, kao i u svakom drugom, nešto i zarađuje, ali zarađuju i svi koji se tim poslom bave.

No, ako već govorimo o profitu, po našim računanjima od usluge HZZO-a se ne može pokriti niti plaća farmaceuta. Druga stvar je usluga u ručnoj prodaji. Mi radimo isto što i oni koji promiču priču o lancima i profitu, ništa drugo. Ako ćemo se vraćati na sustav jednog ljekarnika i jedne ljekarne, onda možemo ograničavati i otvaranje jedne trgovine po jednom trgovcu. U onom trenutku kad netko kaže kako u našoj ljekarni nije dobio uslugu u skladu sa svim pravilima struke i etičnosti ili da nismo izdali neki od lijekova, onda možemo razgovarati o tome kako mi radimo taj posao. Ja vas uvjeravam da se to nikako neće dogoditi. Sve ostalo je potpuno deplasirano.

Koliko problema će na tržištu prouzročiti manjak kadra?

Problem deficita stručnog kadra već postoji. Eventualnom liberalizacijom tržišta to bi postalo još izraženije. Trenutno već postoji rastuća konkurencija, naročito u segmentu farmaceutske industrije, koja zapošljava veliki broj farmaceuta. Osim toga, DM, kao i neki drugi trgovački  lanci, već su krenuli u otvaranje specijaliziranih trgovina u kojima su isto tako nužni farmaceuti. Po mom osobnom mišljenju, to će dovesti samo do još veće potražnje za farmaceutskom strukom koja je i ovako deficitarna.  Kako će tko u konačnici proći u toj utakmici, treba vidjeti.

Kakva je na početku bila reakcija na vaš ulazak na ljekarničko tržište i je li se išta promijenilo po pitanju odnosa i stava prema vama?

Reakcija je bila dosta burna, što je s jedne strane razumljivo. Međutim, neke institucionalne reakcije su bile razmjerno neuobičajene. Kad smo ušli na tržište, javili smo se u Ministarstvo zdravstva, HZZO, HLJK i svima se predstavili kao novi čimbenik u sustavu. Neki su nas primili dobro, neki su ostavili dojam da su nas primili dobro, pa smo poslije čuli druge stvari.

S tim se ne želimo opterećivati. Kako vrijeme prolazi, ljudi uviđaju da mi nismo nikakav bauk, da nismo došli nikome uzeti kruh i posao. Danas su se tenzije većeg broja ljudi smirile, naprosto je praksa pokazala da radimo savjesno i kvalitetno, nismo zatvorili ljekarne, tjerali ljude s posla, ili bilo što slično što su neki zamišljali.

Smatrate li da vaša pojava na tržištu može stvoriti nešto nalik nelojalnoj konkurenciji ili da ćete prvenstveno stvoriti konkurenciju u dobrom smislu?

Ne znam što bi to moralo značiti. Nelojalna konkurencija bi bila kad bismo mi potkopavali konkurenciju, otpuštali ljude, ne plaćali dobavljače, a mi to sve ne radimo. Točno je da radimo konkurenciju u smislu pritiska na druge da podignu standarde, ali ne zato što želimo nekoga izgurati, stvar je u stavu firme. Mi iznimno cijenimo konkurenciju, sami se stalno nastojimo poboljšavati jednako kao i svoje poslovno okruženje.

Osobno sam samom sam sebi, a i cijeloj organizaciji, dao dva cilja. Prvi je upoznavanje, konsolidiranje i navika na zajednički rad unutar naših ljekarni. Taj dio je pri kraju i jako smo zadovoljni rezultatima. Do kraja godine namjeravamo uvesti puno novih pristupa i načina rada u našim ljekarnama – dosta programa za pacijente, jedan drukčiji pristup koji će značiti kvalitetniju ukupnu uslugu u našim ljekarnama.

Postoji li jaz između vaših korporativnih interesa i interesa potrošača?

Za to nema razloga. Mi razvijamo svoju kompaniju, ali unutar okvira pružanja kvalitetne usluge potrošačima. Zaista smatramo da možemo raditi puno bolje nego što se radi negdje drugdje.

Kakve odnose ubuduće očekujete od MZSS, HZZO-a i HLJK-a?

Od Ministarstva očekujemo restrukturiranje zdravstva u skladu sa smjernicama EU. Te će promjene mnogima biti bolne. Tu očekujemo korektan stav Ministarstva i da nas se uključi u komentare promjena. Imamo jako puno stručnjaka u ovom segmentu i svima stojimo na raspolaganju, spremni smo na svaki vid suradnje i pomoći. HZZO je determiniran odlukama Ministarstva, i u okvirima današnje situacije djeluje  tako kako djeluje. Situacija s naplatama nije bajna, ali izdržat ćemo i dat ćemo podršku i Ministarstvu i HZZO-u da se to riješi. No, po mom osobnom mišljenju, bez restrukturiranja zdravstva teško je napraviti neke bitne promjene.

Od Ljekarničke komore očekujemo da bude komora svih ljekarnika, ne samo nekih, i da konačno prepoznaju da se i u privatnim zdravstvenim ustanovama i ljekarnama može raditi i radi po pravilima struke, da se vodimo svim onim kriterijima koji krase Komoru. Njima također stojimo na raspolaganju za svaki vid suradnje.