Banke se kradljivcima s bankomata uglavnom same bave zbog straha od antireklame

BANKOMAT i nije tako siguran vid isplate novca, kako se mnogima na prvi pogled čini, pa iako svima olakšava život ponajviše zbog brzine kojom isplaćuje svotu, nerijetko svojom maskom  prikriva nadasve kreativno izvedene dodatne sprave kojima kriminalci svoje mete prilično lako nasamare. Takvi, u tehnološkom smislu, napredniji razbojnici, koji se s objektima svojih napada neće upuštati u izravniji obračun, a kako to još uvijek običavaju lopovi opremljeni "tek" hladnim ili vatrenim oružjem, razvili su cijeli niz elektrotehničkih metoda kojima mogu pobrati prilično velike cifre s nečijeg računa.

Do kakve se tehnologije takvog tipa u Hrvatskoj došle snage reda popričali smo s Robertom Jurkovićem, policijskim inspektorom PU Zagrebačke. Tako je Jurković započeo s metodom koja je "najjednostavnija", a u dvadesetak minuta lopovima omogućava dovoljnu količinu bankarskih podataka o građanima.



"Cijela operacija izvodi se usred bijelog dana kada je broj ljudi na ulicama najveći. Obično između 11 i 16 sati. Jednostavno, podigne se poklopac, koji se nalazi na procjepu za karticu, pa se u njega umetne magnetski čitač. Njime se snimaju podaci s magnetskog zapisa na kartici. Ujedno se postavlja samonapajajuća širokokutna mikrokamera. Informacije očitane s magnetskog zapisa, kao i snimka ukucavanja pina se istovremeno pohranjuju", objasnio je takvu nelegalnu dogradnju bankomata Jurković nastavljajući odmah o onoj drugoj, o umetanju lažne tipkovnice.

"Ili se postojeća zamjeni lažnom, ili se na postojeću postavi ta druga, oblika plastične folije", kazao je Jurković dodavši da i čitače i tipkovnice nisu imali nikad prilike vidjeti jer bi ih banka, odmah po uočavanju, uklonila i pohranila, potom proslijedila svojim stručnjacima, a sve u cilju zaštite vlastitog poslovanja, kao i korisnika.

Svi kompromitirajući materijali ostaju banci

"Svi ti kompromitirajući materijali ostaju banci. Policija tek takve predmete posnimi, a dalje se time bave njihovi stručnjaci. Nas ne izvješćuju o nikakvim analizama, tek na svojim godišnjim bankarskim skupovima objave svojim kolegama s kakvim su se sve problemima u proteklom periodu susretali", otkrio je Jurković dometnuvši kako oni stoga "ne mogu znati gdje se takva oprema nabavlja, gdje se izrađuje, je li riječ o ručnom radu" i tako dalje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
"Takva je procedura ustanovljena da ne bi slučajno došlo do antireklame, ali i da ne bi došlo do opće panike", pojasnio je Jurković. Kao treći, i možda najkompleksniji način pljačke je postavljenje presretača na žice koje bankomat povezuju sa internetom. "U takvim je situacijama sigurno uključen netko iznutra. Naime, bitno je znati koja žica daje koju informaciju, kao i to da je za instalaciju presretača potrebno skinuti cijelu prednju masku".

Banka, u slučaju da na vrijeme otkrije sve spomenute dogradnje, automatski poništava sve kartice koje su ilegalnim očitanjem obuhvaćene, pa se zna dogoditi da se korisnici kartica zateknu u supermarketima i nemalo ostanu iznenađeni na blagajnama jer putem omiljene im "plastike" ne mogu pokriti troškove. "Banke im nisu dužne reći zbog čega se to dogodilo, nego im se samo jave opravdavajući se greškom sustava, pa im na kućne adrese dostave nove kartice", naveo je Jurković.

Ukoliko varalice ipak u svom naumu uspiju, s prikupljenim podacima izrađuju "klonirane" kartice, a takvu je moguće kupiti u svakoj čipoteci i to za dvadesetak kuna. Putem prikladnog softwera nasnimavaju pokradene podatke na magnetsku traku nove kartice. Do zloupotrebe dolazi u inozemstvu jer informacije do matične banke jednostavno sporije putuju, nekad i do 15 dana, što varalicama omogućava da se po svijetu izgube.

Banka neće reagirati ukoliko je riječ o manjem broju nasamarenih osoba

"Takvo što mogu primijetiti strani bankari. Oni postaju sumnjičavi kada se odjednom kroz njihove bankomate bjesomučno počnu provlačiti hrvatske kartice. Naravno, banka koja takvo što otkrije odmah dojavljuje onoj drugoj koja je kartice izdala, a tada ova potonja traži od svojih orobljenih klijenata da potpišu izjavu o mjestu gdje su se zatekli kada su njihovi podaci zloupotrebljeni. Naravno, korisniku se račun za tu ukradenu svotu ne opterećuje", ispričao je Jurković, objasnivši da banka neće reagirati ukoliko je riječ o manjem broju nasamarenih osoba, pa troškove snose vlasnici sve dok ne prijave krađu.

"Slučajevi ovakvih napada na bankomate su rijetki. Možda se dogodi jedan slučaj u dvije godine na području cijele Hrvatske", kaže Jurković, ali naglašava kako troškove ovakvog kriminala u načelu snose banke jer su klijenti prilično zaštićeni. Takvo ponašanje banaka i ne čudi ako se u obzir uzme da su gubici u kartičnom poslovanju tek jedan beznačajan niz brojeva u ukupnom profitu koji se u samo jednoj godini ostvari.

Ig.M.  
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara