Blair se osramotio u britanskom Parlamentu

BRITANSKI premijer Tony Blair se u posljednjih osam godina navikao da u Parlamentu sluša svakakve kritike na svoj račun, a u posljednje vrijeme i od strane zastupnika vlastite Laburističke stranke.

No, sve te kritike u pravilu nisu značile ništa kada je trebalo dizati ruke za prijedloge koji dolaze iz Downing Streeta, bez obzira što se njima, kao u slučaju pohoda na Irak, protivila većina britanske javnosti.

Prošle godine je pak, Blairova sposobnost da bilo što provuče kroz Parlament, po prvi put dovedena u pitanje. Povod je bio krajnje kontroverzni i nepopularni zakon o suzbijanju terorizma, kojim su policiji dane ovlasti da sumnjivce bez formalne optužbe drži u pritvoru čak 90 dana.

Oporbeni konzervativci i liberalni demokrati su, protiveći se zakonu, na svoju stranu doveli veliki broj svojih laburističkih kolega, što je, s obzirom na nešto bitno smanjenu laburističku većinu, bilo dovoljno da Blairov zakonski prijedlog bude odbijen.

Međutim, Blair nije vjerovao da bi se ta priča mogla ponoviti s drugim zakonom koji je, barem prema njegovom mišljenju, bio daleko manje kontroverzan. Riječ je o Zakonu o rasnoj i vjerskoj mržnji, koji je trebao dobiti podršku od lijeve i liberalne javnosti - upravo one koja mu nikako ne može oprostiti sudjelovanje u pohodu na Irak i svrstavanje uz Busha.

Novi je zakon, nastojeći obraniti multikulturalnost i toleranciju u Blairovoj Britaniji, uveo oštre kazne za iskazivanje mržnje prema nečijoj vjeri, odnosno njeno omalovažavanje. Blair je tim potezom želio odgovoriti mnogim kritičarima koji smatraju kako se pod krinkom "rata protiv terorizma" vodi rasistička kampanja protiv pretežno islamskih imigranata, odnosno kako se ogorčenje terorizmom zloupotrebljava za kritiku islama kao izvora sveg zla na svijetu.

Mnogi, stoga, nisu bili previše začuđeni činjenicom da su muslimanske organizacije bile među najvatrenijim zagovornicima novog zakona.

Ono što Blair nije očekivao bila je reakcija liberalne javnosti koja nije nasjela na "politički korektna" opravdanja zakona. Umjesto toga su u njegovim odredbama prepoznata ozbiljna ograničenja slobode izražavanja - jedno od demokratskih dostignuća kojima se Britanija najviše ponosi.

Prvi je na to ukazao Rowan Atkinson, komičar poznat po ulozi u serijama "Mr. Bean" i "Crna guja". On je ustvrdio kako bi primjena zakona u obliku kakvom ga zamišlja Blairova vlada dovela do ponovnog uvođenja cenzure u Britaniju, odnosno da bi, na primjer, BBC bio spriječen emitirati "Brianov život" i Dave Allenove skečeve na račun fratara.

Atkinson je u lipnju prošle godine sudjelovao u prosvjedima vodećih britanskih glumaca i pisaca koji su izrazili svoje protivljenje zakonu. S vremenom su se glumcima i piscima pridružile razne kršćanske organizacije koje drže da bi taj zakon u praksi doveo do potpune zabrane misionarske djelatnosti na tlu Britanije, odnosno da bi se pokušaj prevođenja muslimanskih imigranata na kršćanstvo tumačio kao "omalovažavanje islamske vjere". 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Toj maloj, ali rastućoj koaliciji su se priključile i ateističke organizacije, koje drže da bi zakonom ateisti bili protjerani u ilegalu, odnosno da bi ateizam sam po sebi bio tumačen kao "omalovažavanje" nečije vjere.

Protivnicima Blairovog prijedloga je kao argument dobro došao sličan zakon o vjerskoj mržnji izglasan u australskoj državi Victoria. Temeljem njega su utamničena dva kršćanska misionara koja su pokušavali preobratiti stanovnike jednog muslimanskog susjedstva.

Taj pritisak je utjecao na britanski Dom lordova koji je odbio vladin prijedlog, odnosno izglasao amandmane na temelju kojih će se kažnjavati jedino "pozivanje na nasilje prema pripadnicima neke vjere". No, Blairova je vlada odbila te amandmane uvesti u prijedlog jučer stavljen pred Donji dom.

Taj je prijedlog dobio 278 glasa, dok je 288 bilo protiv. Blair i njegov ministar unutarnjih poslova Charles Clarke su na to reagirali predloživši kompromisni prijedlog zakona po kome bi se kažnjavala "kritika vjere koja svojom lakomislenošću može dovesti do nasilja".

Taj je prijedlog također propao, i to s 283 glasa "protiv" i 282 glasa "za". Blair za takav poraz nema kriviti nikoga nego samog sebe, jer je, kao zastupnik, imao pravo dati glas, ali je napustio Parlament, držeći kako za njega ima podršku.

I dok zagovornici slobode izražavanja slave, a Blairovi protivnici likuju, premijer i njegove pristaše se moraju suočiti s činjenicom da ih tek čekaju možda još gora iznenađenja kada na red dođu kontroverzni prijedlozi o osobnim iskaznicama i novim antiterorističkim mjerama.

Blair se, pak u ovom, vjerojatno najgorem trenutku svog mandata može tješiti činjenicom da je uz njega stajao jedan od njegovih najljućih protivnika. George Galloway, ekstremno lijevi zastupnik poznat po nastupu u "Big Brotheru Slavnih", dao je glas vladinim prijedlozima.

Foto: Arhiva

D.A.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara