TVRDITI danas da četnici nisu bili fašisti znači revidirati povijesne činjenice i odbaciti znanstvena istraživanja koja su to nedvojbeno potvrdila, izjavio je Zdravko Dizdar, povjesničar na Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu upitan da komentira izjavu Ive Banca, profesora na Sveučilištu Yaleu, u jednom hrvatskom tjedniku, da četnici nisu bili fašisti, da su bili konzervativni te da fašisti nisu bili konzervativni, nego radikalni.

"Hrvatska historiografija znanstveno je utvrdila da je četnički pokret bio fašistički kako po svojem programu, tako i u praksi. O tome su u Hrvatskoj, osim knjiga, objavljeni i mnogi dokumenti, a posebno u knjizi Prešućeni četnički zločini u Hrvatskoj i BiH 1941.-1945.", izjavio je Dizdar.

Po njegovim riječima četništvo je upravo karakterizirao krajnji radikalizam - totalitarizam i zločinstvo, etničko čišćenje, genocidni program i oružano prisvajanje tuđih područja.

Povjesničar Ivo Banac trebao bi znati za dokument "Instrukcije" četničkoga generala Draže Mihailovića iz 1941. u kojem tvrdi kako treba "stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju etnički čistu", kako treba "stvoriti neposredne - zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i između Srbije i Slovenačke (Slovenije), čišćenjem Sandžaka od muslimanskog življa, a BiH od muslimanskog i hrvatskog življa", napomenuo je Dizdar, dodavši kako su to tijekom Drugoga svjetskog rata bezobzirno provodili.

Podsjeća kako su za Drugoga svjetskog rata četnici u Hrvatskoj bili sastavnica talijanske fašističke okupacijske vojske i redovito primali od njih novčanu naknadu, a nakon kapitulacije Musolinijeve Italije stavili su se u službu njemačkih okupacijskih snaga.

"Zbog svoga izraženog antikomunizma četnici su često na Zapadu smatrani antifašistima. To je međutim podvala europskom antifašizmu i povijesna neistina", izjavio je Dizdar, koji u tezama da četnici nisu bili fašisti vidi pokušaj revidiranja povijesti i rehabilitacije četništva.

Po njegovim riječima to je udarac i hrvatskome antifašizmu, posebice u Dalmaciji, gdje je bio najjači antifašistički pokret i najviše fašističko-četničkih žrtava.

Na području Hrvatske 1941.-1945. bila su četiri četnička korpusa, među njima i Dubrovački s kapetanom Radmilovićem na čelu koji je obuhvaćao kotarove Dubrovnik i Boku kotorsku, jedna divizija (Dinarska), 32 brigade i dvije četničke pukovnije, a uz njih su postojali i mnogi organi četničke vlasti.

Na području BiH bilo je 14 četničkih korpusa, 76 brigada i dvije pukovnije. Točan broj četnika nije utvrđen, ali povjesničari drže da je što u vojsci što na terenu na području Hrvatske i BiH kroz četničke redove prošlo više od 100 tisuća ljudi, od čega su 98 posto bili Srbi.

Dizdar tvrdi kako u Hrvatskoj i BiH još nije utvrđen cjelovit popis četničkih žrtava, a velik broj četnika potkraj Drugoga svjetskog rata amnestiran je i prešao u partizane.

Zdravko Dizdar, istražuje povijest Drugoga svjetskog rata u Hrvatskoj i BiH. Među ostalim objavio je znanstveno djelo "Četnički zločini u Bosni i Hercegovini 1941.1945." te s Mihaelom Sobolevskim knjigu "Prešućivani četnički zločini u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1941.-1945.".