ČELNICI Europske unije (EU) usvojili su u petak povijesni prvi ustav za ujedinjenu Europu, završivši time mjesece mučnih pregovora oko podjele ovlasti unutar tog bloka, ali neratificiranje tog dokumenta od strane bilo koje od nekoliko zemalja članica na nastupajućim referendumima, posebno u Velikoj Britaniji, još uvijek predstavlja rizik da on zaživi.

Naime, ustav će stupiti n snagu ako ga ratificira svih 25 zemalja članica EU. No, to bi se moglo pokazati teškim, jer njamanje 10 njih planira održati referendum o tom pitanju.

Dogovor o ustavu za novoproširenu EU s ukupno 450 milijuna stanovnika, bio je olakšanje za njezine čelnike koji su pretrpjeli val javne apatije i euroskepticizma na prošlotjednim izborima za Europski parlament kada glasači u većini slučajeva nisu izašli na izbore ili su glasovali za stranke koji se protive EU.

To olakšanje oko dogovora, donekle je pomutio neuspjeh oko dogovora tko će biti novi predsjednik Europske komisije koji će naslijediti Romana Prodija.

Tijekom dvodnevnih pregovora Velika Britanija je vodila uspješnu pozadinsku bitku da sačuva nacionalne vetoe u ključnim područjima poput porezne politike, socijalne sigurnosti, vanjske i obrambene politike i kaznenog prava. Francuska, Njemačka i Nizozemska našle se u zadnji čas kompromis o politici pravila proračunskog deficita EU. Jedino su Poljska i druge katoličke zemlje propustile osigurati spominnanje europskog kršćanskog naslijeđa.

EU ustavom dobiva predsjednika Europskog vijeća, čime se zamjenjuje dosadašnji sustav rotirajućeg predsjedništva, ministra vanjskih poslova čija je uloga brinuti o vanjskoj politici EU i pojačati njenu prisutnost u svijetu, kao i novi sustav odlučivanja dvostrukom većinom u Vijeću ministara, te veći broj područja u kojima se odlučuje kvalificiranom većinom.

Ustav je osmišljen tako da EU funkcionira bez problema i efikasno nakon proširenja.

Zbgo toga će se većina odluka donositi kvalificiranom većinom, a jednoglasnot e zahtijeva u samo nekoliko slučajeva. Kvalficirana većina daje više glasačke moći zemljama s većim brojem stanovnika nego sustav "jedna zemlja, jedan glas".

Predsjednik Europskog vijeća birat će se na dvije i pol godine umjesto prijašnjih šest mjeseci i madnat će mu biti obnovljiv.

Težeći uravnoteženju broja glasova između velikih i malih zemalja članica EU, ustavom je predviđeno da se odluke donose dvostrukom većinom od 55 posto zemalja članica, najmanje 15 zemalja članica, koje moraju predstavljati 65 posto stanovništva EU. Za blokiranje neke odluke trebat će najmanje četiri zemlje članice.

Glede Europske komisije ustav predviđa da bi dosadašnje pravilo da svaka zemlja članica ima svog povjerenika vrijedilo smo do 2014. Nakon te godine, dvije trećine zemalja članica imenovat će povjerenike na ravnopravnoj rotirajućoj osnovi. Broj članova u Europskoj komisiji bit će smanjen. Ako se uzme u obzir planiranje da bi 2007. članice EU mogle postati Bugarska i Rumunjska, tada bi EU imala 27 zemalja članica i nakon toga bi bilo 18 povjerenika. To je veliko smanjenje, ako se usporedi da je bilo 20 povjerenika dok je bilo 15 članica, gdje je pet najvećih zemalja imalo dva povjerenika, a 10 ostalih po jednog. Kada Europska komisija počne s radom u studenom, svaka zemlja članica imat će samo jednog povjerenika u tom tijelu.

Ustav predviđa da se broj članova Europskog parlamenta poveća sa sadašnjih 732 na konačnih 750 zastupnika. Svaka zemlja članica najviše može imati 96 zastupnika, a stoga je Njemačkoj smanjen broj zastupnika za tri, jer je imala ukupno 99. Male zemlje članice dobile su najmanje šest zastupnika. Ograničenje će se primjeniti i na Tursku, ako pristupi EU.



(Hina) xnz ynz