Francuska: velika medijska pozornost agoniji Pape

Agoniji poglavara Rimokatoličke crkve pape IvanaPavla II francuski je tisak u subotu posvetio izuzetnu pozornost, kakva se ne pamti još od smrti predsjednika Francois Miterranda u siječnju 1996., s posebnom dodacima i na više desetaka stranica. L

"Karol Veliki", jedan je od naslova brojnih prigodnih priloga u Le Monde-ovu posebnom dodatku, u broju od vikenda, koji dostatno govori o slici koju 263. Petrov nasljednik ostavlja u francuskoj javnosti. Na samoj naslovnici pariškog dnevnika stoji "Ivan-Pavao II, nasljeđe bez granica", a u redakcijskom uvodniku sličnoga naslova analiziraju se glavne crte dugotrajnog pontifikata "Božjeg atleta", "neumornog hodočasnika" te se nabacuje portret "naprednog Pape glede socijalnih i političkih pitanja" kojeg je postupno zamijenila slika " tvrdokornog i konzervativnog Pape kad je posrijedi spolnost i obitelj".

U posebnom dodatku koji broji 32 stranice, pod naslovom "Kraj Ivana-Pavla II", Le Figaro objavljuje životopis Pape, glavne trenutke njegova 27-godišnjeg pontifikata, njegovo duhovno nasljedstvo i veoma podrobno objašnjava proceduru proglašenja smrti i izbora novoga Pape, sa slikama i kraćom biografijom deset potencijalnih kandidata, među kojima "najveće izglede imaju Talijani ".

Le Figaro, kao i, Le Monde, posebno analizira Papine veze s Francuskom, zemljom koja je stoljećima nosila naslov "starija sestra Crkve", na što je Ivan-Pavao II i podsjetio u lipnju 1980. za njegova prvog od ukupno osam posjeta Francuskoj.

Papa, koji je došao s one strane "željezne zavjese", napominje Le Figaro, izgovorio je tada na aerodromu Bourget čuvene riječi : "Francusko, starija sestro Crkve, jesi li vjerna obećanjima sa svoga krštenja ?... Francusko, starija sestro Crkve i odgojiteljico narod?, jesi li, zarad dobrobiti čovjeka, vjerna savezu s vječnom mudrošću?"

Tekst se nastavlja ispod oglasa
I dok Le Figaro govori o "onome koji je ljubio Francusku", Le Monde piše o Papinim "složenim odnosima s Francuskom", naglašavajući kako je za pontfikata Ivana-Pavla II utjecaj francuskih teologa, misionara, intelektualaca ili diplomata u Rimu bio manji u odnosu na pontifikat Pavla VI, koji je bio gotovo "francuske kulture".

S izuzetkom kardinala Rogera Etchegaraya, koji je bio Papin čovjek od povjerenja za tajne diplomatske misije, kardinala Paula Pouparda, njegova "ministra" kulture, i msgr. Jean-Louisa Taurana, njegova "ministra" vanjskih odnosa u Državnom tajništvu ( 1990-2003), nije bilo Francuza na ključnim mjestima rimske Kurije, ističe Le Monde te u tom kontekstu govori o dvije "afere" koje su pogoršale odnose francuske crkve i Rima - "afera Lefebvre" i "afera Gaillot" - ekskomunikacija tradicionalnog, antikoncilskog biskupa monsinjora Lefebvrea, godine 1988. i udaljavanje biskupa Jacquesa Gaillota iz grada Evrya, nedaleko od Pariza, te njegovo imenovanje biskupom in partibus infidelium, u siječnju 1995.

"Karol Wojtyla, željezni papa", naslovljuje lijevi Liberation svoj poseban dodatak u kojem se ističe Papina "odlučujuća uloga u geopolitičkim preokretima s kraja XX vijeka", rušenju Berlinskoga zida i ujedinjenju "staroga kontinenta", te se ocjenjuje kako je "konzervativno i pokadšto proturječno" nasljeđe doktrina Ivana Pavla II. "najvažnije koje je ikada za sobom ostavio neki papa".

Svi dnevnici, neovisno o političkoj ili ideološkoj orijentaciji, naglašavaju ulogu Pape u otvaranju dijaloga s drugim crkvama, ili njegov san o " zašivanju pocijepane Kristove tunike", o pomirenju kršćanskih crkava razjedinjenih velikim šizmama iz XI i XVI stoljeća.

(Hina) xfcet ybs

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara