Glasna šutnja: Čemu služi neutralnost Crkve i Josipovića?
Foto: Goran Mehkek (Cropix)
"PRAVEDNA država mora ispuniti obećanja svojim građanima". Izjavio je to predsjednik Ivo Josipović početkom ožujka, komentirajući iz Bruxellesa prosvjed seljačkih udruga. Po povratku u Zagreb primio je njihove predstavnike na Pantovčaku i time jako naljutio Vladu i HDZ.
Andrija Hebrang optužio ga je tada da se miješa u pregovore Vlade i seljaka, upitavši se hoće li ubuduće svi oni koji se ne budu mogli dogovoriti s Vladom ići na Pantovčak. Tri mjeseca kasnije, Ivo Josipović više ne govori o pravednoj državi koja mora ispunjavati obećanja svojim građanima - ovoga puta radnicima. Ovoga puta ne stavlja se ni na čiju stranu u pregovorima Vlade i sindikata. Ovoga puta želi biti neutralan.
Neutralni su i hrvatski biskupi. Kaptol je odlučio da se neće izjašnjavati oko zahtjeva za referendumom koji je podržalo 300 tisuća ljudi. Jednostavno nemaju komentara.
Lučonoše socijalne pravde i moralni vjetrokazi
I tako, upravo oni koji gorljivo brane svoje pravo na mišljenje - čak i onda kad im se prigovara da se miješaju u stvari u koje se ne bi smjeli miješati - sada su napadno oprezni. Još bolje, upravo oni koji se reklamiraju kao lučonoše socijalne pravde, zaštitnici običnih ljudi, onih koji žive od svoga rada i izloženi su pritisku politike i kapitala, sada naglasnije šute. Zašto? Zato što se ne žele zamjeriti Vladi?
Ako Kaptol i Pantovčak izigravaju moralne vjetrokaze, bilo bi pošteno da otvoreno upozore ako se kojim slučajem ne slažu s akcijama sindikata. Bilo bi to pošteno prema onima koji potpisuju peticiju. Ako naturaju svoje mišljenje o svemu, zašto onda ne bi i o Zakonu o radu?
Ivo Josipović u tri dana promijenio je stav. Od onoga: "Referendum ću potpisati, imam simpatija za njega". Do ovoga: "Vjerojatno neću podržati taj prijedlog. Predsjednik Republike mora imati položaj koji mu omogućava da arbitrira i pozove za pregovarački stol". Pa ipak, prije tri mjeseca otvoreno je stao na stranu seljaka, famoznom izjavom o "pravednoj državi koja ispunjava obećanja svojim građanima". Zašto ovoga puta forsira neutralnost?
Crkva šuti zbog povlastica iz državnog proračuna
Don Ivan Grubišić objasnio je u Jutarnjem listu kako je šutnja Crkve uvjetovana njezinom ovisnošću o povlasticama koje proizlaze iz državnog proračuna. "Vjerojatno crkveni velikodostojnici procjenjuju kako ne treba izlaziti s nekim izjavama s kojima bi se mogli zamjeriti vladajućima", kazao je Grubišić, dodavši kako se "još jednom pokazalo kako se u Crkvi jedno proklamira, a drugo provodi u praksi".
Josipović šuti zbog Zakona o Uredu predsjednika
Je li takav slučaj i s Ivom Josipovićem? On je dobio izbore na platformi "pravednosti", a još više na oporbenom i antivladinom raspoloženju građana. Postao je oporbeni predsjednik koji je opravdao očekivanja svojih birača stajući nedavno na stranu seljačkih udruga, ali iznevjerio u slučaju sindikata. A ta nagla promjena slučajno ili ne uslijedila je nakon što je Vlada preko medija uputila poruku da priprema Zakon o Uredu predsjednika, kojim će se definirati opseg ureda, broj zaposlenih i visina plaća.
Josipović je takvu najavu (opravdano?) shvatio kao prijetnju i žestoko (možda i prežestoko?) uzvratio kako će taj potez smatrati "aktom najvećeg političkog neprijateljstva", jer ne može podnijeti da ga Vlada pokušava ograničavati i kontrolirati njegove ustavne ovlasti. Iako je inicijativu za donošenje zakona donio Ustavni sud.
Dakle, moguće je da je i Josipovićeva novootkrivena neutralnost također, kao i u slučaju Kaptola, uvjetovana financijskim razlozima. Zamjerao se Vladi sve dok mu nije poručeno da bi mogao dobiti "po džepu". Pardon, po ustavnim ovlastima. Od tada dobro pazi što govori.
Neutralnost je također stav
Ali Kaptol i Pantovčak ne znaju kako biti neutralan u ovom slučaju zapravo znači biti opredijeljen. Crkva se oglašavala kad god je stigla: oko rada nedjeljom, na izborima, u vezi ekonomskih mjera, oko Jasenovca i Bleiburga, Slovenije i medija... Ali sad šuti. Josipović se također oglašavao kad je stigao: oko seljačkih prosvjeda, u vezi registra branitelja, primio je generala Jozu Miličevića dan prije njegova svjedočenja na suđenju Berislavu Rončeviću... Ali sad želi biti neutralan.
Zašto Predsjednik ne bi smio biti protivnik Vlade?
Zbog čega je to bitno, kad takav stav ionako implicira da biskupi i šef države ne podržavaju sindikate? I zašto bježati od kritike Vlade (ako je doista kritičan) samo zato što bi ga netko optužio za oporbenjaštvo? Pa što ako je predsjednik Republike protivnik Vlade, pa još i ovakve? Na tome je ionako dobio izbore, a onu Novu pravednost da i ne spominjemo.
Pa ako nam Crkva i Josipović serviraju moral i principe na dnevnoj bazi, onda bi bilo pošteno da to učine i ovom prilikom. Neka kažu za koga misle da je u pravu, a za koga da je u krivu. Zvuči jedostavno, kad Josipovića ne bi mučilo pitanje kome se smije manje zamjeriti: građanima i biračima, Vladi ili kapitalu? A principi? Za njih je lako, oni ionako služe samo da bi se kršili.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati