Gotovo polovica zemlje još je divljina
Tekst se nastavlja ispod oglasa
PREMA dosad najopsežnijem globalnom istraživanju, područja divljine pokrivaju gotovo polovicu Zemljine površine, no na tom prostoru živi tek mali dio svjetske populacije.
U izradi te analize, koja će biti objavljena u knjizi ´Divljina: Posljednja divlja mjesta na Zemlji´, sudjelovalo je više od 200 međunarodnih znanstvenika, ističe se u priopćenju Američkoga društva za promicanje znanosti.
Identificirano je 37 područja koja zadovoljavaju kriterije divljine, a predstavljaju 46 posto površine našega planeta. Na tom prostoru, međutim, živi tek 2,4 posto svjetskog stanovništva isključe li se urbana središta.
Premda su ta rijetko naseljena područja uglavnom nedirnuta, ona su sve više izložena prijetnji uzrokovanoj rastom populacije, poljoprivrednim djelatnostima i iskorištavanjem prirodnih resursa. Samo sedam posto tih područja zasad uživa neki oblik zaštite.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Više od polovice, odnosno 19, područja divljine ima izrazito nisku gustoću naseljenosti - u prosjeku manje od jednog čovjeka na četvorni kilometar. Tih 19 područja čini 38 posto površine Zemlje, ali sadrži tek 0,7 posto njezinoga stanovništva.
´Ta vrlo rijetko naseljena područja jednaka su površini šest najvećih zemalja svijeta zajedno - Rusije, Kanade, Kine, SAD-a, Australije i Brazila. No, u njima živi stanovništvo koje bi moglo naseliti tek tri veća grada. To je doista impresivno otkriće´, kazao je jedan od autora knjige Russell Mittermeier.
Knjiga, koja sadrži 576 stranica, opisuje rijetke vrste i čudesna mjesta s više od 500 fotografija koje prate detaljne informacije o staništima, vrstama i kulturološkoj različitosti svakog područja divljine ponaosob. Analiza je uglavnom obavljena u protekle dvije godine.
Da bi se neko područje ´kvalificiralo´ za status divljine mora imati 70 ili više posto svoje vegetacije nedirnutom te zauzimati najmanje 10 tisuća četvornih kilometara. Većina ih pritom ima u prosjeku manje od pet ljudi na četvorni kilometar.
´Divljine su glavni čuvari biološke različitosti, no one pružaju i ključne ekološke usluge planetu, kao što su izvori vode, razgradnja ugljika ili oplodnja bilja´, ističe Gustavo Fonseca, izvršni direktor Centra za primijenjenu znanost o biorazličitostima pri udruzi Conservation International.
Smatra se da samo pet područja divljine sadrži visoki stupanj biorazličitosti zato što u njima obitava najmanje 1500 endemskih biljnih vrsta. U ta područja spadaju Amazona, šume Konga u središnjoj Africi, Nova Gvineja, sjevernoameričke pustinje te predjeli Južne Afrike Miombo-Mopane bogati šumama i proplancima.
U izradi te analize, koja će biti objavljena u knjizi ´Divljina: Posljednja divlja mjesta na Zemlji´, sudjelovalo je više od 200 međunarodnih znanstvenika, ističe se u priopćenju Američkoga društva za promicanje znanosti.
Identificirano je 37 područja koja zadovoljavaju kriterije divljine, a predstavljaju 46 posto površine našega planeta. Na tom prostoru, međutim, živi tek 2,4 posto svjetskog stanovništva isključe li se urbana središta.
Premda su ta rijetko naseljena područja uglavnom nedirnuta, ona su sve više izložena prijetnji uzrokovanoj rastom populacije, poljoprivrednim djelatnostima i iskorištavanjem prirodnih resursa. Samo sedam posto tih područja zasad uživa neki oblik zaštite.
´Ta vrlo rijetko naseljena područja jednaka su površini šest najvećih zemalja svijeta zajedno - Rusije, Kanade, Kine, SAD-a, Australije i Brazila. No, u njima živi stanovništvo koje bi moglo naseliti tek tri veća grada. To je doista impresivno otkriće´, kazao je jedan od autora knjige Russell Mittermeier.
Knjiga, koja sadrži 576 stranica, opisuje rijetke vrste i čudesna mjesta s više od 500 fotografija koje prate detaljne informacije o staništima, vrstama i kulturološkoj različitosti svakog područja divljine ponaosob. Analiza je uglavnom obavljena u protekle dvije godine.
Da bi se neko područje ´kvalificiralo´ za status divljine mora imati 70 ili više posto svoje vegetacije nedirnutom te zauzimati najmanje 10 tisuća četvornih kilometara. Većina ih pritom ima u prosjeku manje od pet ljudi na četvorni kilometar.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
´Divljine su glavni čuvari biološke različitosti, no one pružaju i ključne ekološke usluge planetu, kao što su izvori vode, razgradnja ugljika ili oplodnja bilja´, ističe Gustavo Fonseca, izvršni direktor Centra za primijenjenu znanost o biorazličitostima pri udruzi Conservation International.
Smatra se da samo pet područja divljine sadrži visoki stupanj biorazličitosti zato što u njima obitava najmanje 1500 endemskih biljnih vrsta. U ta područja spadaju Amazona, šume Konga u središnjoj Africi, Nova Gvineja, sjevernoameričke pustinje te predjeli Južne Afrike Miombo-Mopane bogati šumama i proplancima.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati